jedansan
25.10.2010., ponedjeljak
|
KAJANJE.......... Započinjem pisanje svojih osjećaja na monitor…. po ko zna koji put…. čudno je to koliko puta čovjeka jednostavno uhvati želja reći toliko toga, a kad dobije priliku – riječi ne izlaze…. događa se to često u životu….. možda i nije povezano, ali čovjek puno puta ne iskoristi dobivenu priliku….. a što nam... tada preostaje: ništa osim kajanja….. a to je predivan način da u najmanju ruku utrošimo svoju mladost….. mislim, naravno da je ovo bilo sarkastično rečeno….. svi mi govore – okreni leđa prošlosti, živi u sadašnjosti i gledaj budućnost….. hm… lako je reći….. bilo bi jako lijepo kad bi svi to mogli….. ali kako sazrijevam sve više prihvaćam činjenicu da u životu nema mjesta kajanju….. svjestan sam da se nalazim u najboljim godinama, živim u vremenu kad se zabavljam, uživam, bez PRAVIH briga….. ali sve će to proć…….. i prije nego okom trepneš – tvoj život je prohujao kao lagani povjetarac….. zapitaš se: što sam postigao u svom životu…. jesam li napravio sve što sam želio….. najviše se strah da će moj odgovor biti NEEEEEE!..... i čemu onda kajanje za svojim postupcima kad na samom kraju žalit ćemo jer mislimo da nismo dovoljno učinili i iskoristili život???? Vječni neprijatelj tada postaje VRIJEME: prolaze dani, mjeseci i godine….. a tvoja ljubav i dalje vene….. Ali stariji mi govore: ne boj se – sve dolazi na svoje….. a nakon kiše uvijek sija sunce….. na meni je da vjerujem ISKUSNIJIMA….. |
