Ja tovar

utorak, 14.04.2015.

Znala sam da je ovo kraj

...
Anonimne godine i tiha nada
bježe sa nevino-bijelog platna uprljanog savršenim impresijama,
zabludjele.
Poziv na ukrcaj
Lokomotiva sjećanja čeka udar gromoglasnog pljeska na peron života,
obećavajući.
Sva silina odobravanja zaglušila je prebolno razdvajanje
vagona prijašnjih,
za nove.
Dogodilo se
Znala sam da ću voljeti
nisam očekivala da bude tako epifanijski snažno,
nevažno.
Razdvojena od prošlog,
razvodnjena lajkovima fotošopiranih idola i hejtanjem obdarenih guja,
venem.
Nepouzdan vozni red,
neupoznati drže ruke u džepovima dok helenkelerovski bauljam,
ne želim.
Znala sam
Prekasno je pljuvati u vjetar sudbine
Na putovanju života pronalazim mjesto,
hrabro
poričući da je ovo sve,
da je ovo kraj.
- 13:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      
  • "Ponajviše ljudi bankrotira jer su se previše zapleli u prozu života. Velika je čast biti upropašten poezijom."

  • "Ako si cijeli dan
    aktivan kao pčela,
    radiš kao konj
    i na kraju dana
    umoran si kao pas;
    porazgovaraj s
    veterinarom,
    postoji mogućnost
    da si magarac!"