Ja tovar

utorak, 24.01.2017.

Baš nešto lipo

- 21:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2017.

Usamljena



puno je puta
puni krug
napravila ova planeta
puno je puta
za puno ljudi
došlo do smaka svijeta
puno je puta
punih usta
hvaljeno bilo njih dvoje
puno su puta
ko ovog puta
prestali da postoje
puno sam puta
potpuno tvoja
hodala putima sretna
puno sam puta
potpuno sama
sjedila kući sjetna
puno je puta
previše ljudi
htjelo bar dio tebe
puno je puta
zloslutna misao
došla da me zazebe
puno je puta
put ispočetka
trebalo s tobom ići
puno je puta
previše teško
bilo mi potpuno prići
puno sam puta
kazala sebi
previše vrijediš za nas
puno ću puta
propitkivati sebe
imam li snage za spas
puno ću puta
punoga srca
promišljati o nama dvoje
puno će puta
ljudi se pitati
zar još takvi postoje
puno sam puta
previše puta
pitala hoću li moći
puno sam puta
previše puta
čekala hoćeš li doći
puno je puta
do onog puta
kojim ću sama poći
puno ću puta
usamljena biti
na putu će i to proći




- 01:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Nezaboravljena



Stojeći
Iza svoje laži
Nogama tonem u blato
Intriga i obmana
Poljuljani istinom
Prsimice padamo
Oboje
Ti i ja s njom
Nema neokaljanih
Obraze mi ne mogu oprati
Ni suze pravednog
Odavno posrnulog
U rutinu
Nema pošteđenih
Rastanci razdiru svih
Ožiljak je ružan
I traje
Oprost ne dobiješ
On ti se daje
Zaboravom
Nepočašćena
Nezaboravljena
Izdaja sebe sa
„Tko te jebe“

- 00:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 18.01.2017.

Pobijeđena



Bode me
Kao korijenje što strši
sasušeno
tvoja šutnja
Misli usiljeno marširaju
bez milosti
Ostavljaš me
bez uzdaha
puštenog preko usana
Kao ranjenik
izgubljenu bitku oplakujem
u praznoj postelji
Boljet će
i na južinu i na buru
Ožiljke ću pretvoriti u riječi
Pišući
preživljavam
u ovom ratu šutnjom
pobijeđena



- 23:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2017.

Vlak za nikad više

Brojala sam sretne dane onomad prije mnogo života
Ma daj, ne lažem vam, nemam razloga i nemam toga mota
Zaljubljena "do neba i probije nebo" brojala sam ih kada smo bili par
Svojim poljupcima i dodirima minute je pretvarao u sate kao dar
Svaki sam naš dan ucrtala u dnevnik kao vagon sa srcima
kotači na svakom su bili par savršeno nacrtanih smajlića
Prvi, pa stoti pa još mnogi ispunjeni snovima i nadom
Jedno popodne se on, tek tako, iskrcao iz vlaka kradom
295 sretnih vagona odjednom je prestalo biti
590 kotačića smajlića se prestalo smiješiti
"Ostavljam te da nas ne rastave drugi "
Istrčala sam, suze nisu dale da uvidim šta mi reče
Ranjenim srcem i dušom sam skupljala vagone za vlak što uteče
Nisam znala, nisam htjela, nisam mogla znati
Da mi je ustvari samo takav neizbor mogao dati
Mladosti našoj taj je vlak postao prijeteća sila
da on ne bude što treba biti, da ja ne budem što sam bila
I naravno, vrlo nenadano, prouzročivši bolna nagnječenja,
skokom iz njega, bijegom od nas, došao je do rješenja
295 vagona, odlukom jednog, je u bezdan moralo pasti
prestali smo biti nas dvoje, da bismo mogli odrasti
Dugo sam još, šećući uz prugu, čekala taj vlak za nikad više
Mnoge sam noći mogla ga čuti kako pored mene diše
Još dan-danas se pitam, nisam li tada, mlada i zaljubljena
potrošila sve smajliće života i ostala vječno izgubljena


- 01:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2017.

Rekla je

"Ne može to skriti onaj koji osjeća"
I okrene glavu
Možda se ne sjeća

"Gorjela sam za druge"
Baš prpošno je i po mom pepelu
ostavljala tragove poruge

"Ni suza nemam za nas"
Po zgarištu mojih osjećaja
tražim iskru nade za spas

Pogled polažem na njeno rame
Mirovanjem kazuju istinu
Nema više force ni za drame

Nema je više

- 22:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 03.01.2017.

Trenutak

Događao bi se "taj" trenutak.
Ništa sjajno i očekivano, cijelim svojim kratkim bivstvom označio bi kraj ugode.
Prisjećala sam se, nelagodu sam osjetila pokušavajući vidjeti kako mi leđa izgledaju u novom džemperu , u prostranoj kabini jedinog dućana, izvijajući vratom i podižući ruke maštajući da je koncert drage grupe već danas a ne za mjesec dana.
To je bio jedini predmet koji mi se sviđao na cijelom katu, ali cijena mi je ukazivala da s njim ne mogu kupiti i nove startasice. Nema veze, pronaći ću već kredu koja će osvježiti iznošenu bjelinu na nogama. Uostalom, tko će primijetiti patike kad već imam nešto novo.
I nelagoda je skliznula iz novčanika na pult, potpuno nebitna.
Prisjećala sam se, nelagodno je bilo saznati da su naši dodiri izgaženi tuđim strastima.
Cijela mravlja kolonija krenula mi je niz leđa onog dana kada si umjesto vrata raja izabrao prozor u neki drugi svijet, prenapučen za moj pojam dvoje zaljubljenih.
I vremenom, svi ti neimari su pronašli put iz moj malog raja, drugima potpuno nebitnog.
Prisjećala sam se , ugoda je postala neugodna, zadugo, za mnogo, za sve, za ništa.
Jednog je dana sivo-crveni džemper, savršen na njegovim leđima, ušetao u moj svijet sa potpuno bijelim patikama.
Dogodio se trenutak, sjajan i neočekivan, cijelim svojim kratkim bivstvom označio je početak ugode.
Ugodno je bilo prisloniti ga na grudi i zagrliti ga i mirisati na njega, na samo nas dvoje.
Ugodno je živjeti "ovaj" trenutak.


- 22:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2017.

Otimam se

o lijevi bok hedonistički zapinju rečenice sijedog čovjeka s manjkavim udjelom ljudskosti
desni bok uporno jaše uzemljeni vjerovnik narodnoga neuka i vjekovnih predaja drugom
pod noge tupim klinovima udara generator nazadnog napretka i umovanja nerealnosti
nad glavom i šijom prijazno prijeti mačeta prividne sposobnosti da se odupremo otupljivanju
cvijeće je pogaženo užurbanom masom programiranih da uzgajaju korov u svom raju
ulicama se gibaju statične rijeke iscijeđenih i požmarenih od neonskih sunaca
pogledi upereni prema zvijezdama sprženi su u blještavilu sveukusa
društvo na dohvatu tipke a nitko da dotakne dušu
dubina je plićina u kojoj se rodila utopljena nada
voljeti nevoljeno, željeti neželjeno, kriknuti u tišinu
jauk bez jeke i statičnost u vrtlogu života
isprazno breme slika bez teme i knjige od dva slova
umovi bez razmišljanja osuđeni na velika djela
različito istovjetno drugačije smisleno besmisleni
ludo trezveni i pametno opijeni
zaštićeno progonjeni
svačiji nitko.

- 22:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kulturno (uz)dizanje

- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2017.

Somehow, it's never or now



- 13:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          
  • "Ponajviše ljudi bankrotira jer su se previše zapleli u prozu života. Velika je čast biti upropašten poezijom."

  • "Ako si cijeli dan
    aktivan kao pčela,
    radiš kao konj
    i na kraju dana
    umoran si kao pas;
    porazgovaraj s
    veterinarom,
    postoji mogućnost
    da si magarac!"