Pripetavanje
@Zasto trazite krštenje za svoje dijete?
Onomad dok sam bila mlađa i zaljubljena
i kada je sve bilo lako i moguće,
dok me je pjesma dočekivala i ispraćala
pri svakom posjetu crkvi,
kada mi nije isključivo i samo bilo servirano
senzacionalističko viđenje ljudi i događaja
iz svijeta u kojem živim,
tada sam slušala i čula jednog jako pametnog
i tolerantnog kritičara/čovjeka,
njegove misli su meni bile tako lako razumljive
a ipak su me tjerale
na još više razmišljanja i propitkivanja,
i onda on nama reče:
..a to vam znači Uprti do smrti.
Uz kikotanje i čestitke postalo mi je jasno
da nemam pojma u šta sam se upustila,
ali sad nas je dvoje
pa valjda ćemo lakše skupa to dokučiti.
Promišljanja,rasprave,dileme,trileme
i prošlo je dosta vremena,
i dijete je već tu i šta sad?
I reče meni pametan čovjek
Ne žuri,ne lomi,tek siguran korak vodi željenom cilju.
Čovjek nadasve.
Prihvatila,ne potpuno shvatila
i postade dijete Božje i tako tri puta.
A nekako u međuvremenu sam i shvatila
da je teško,a ja sam slaba,
jeste, lakše je u dvoje al ja šepam,
ne ide se meni tim putem,
prečesto čujem lavež sastrane,
osluškujem prpošnu i ugodnu muziku iz daljine,
buka,galama,
i sada se trudim čuti makar sebe.
******* ********
@..Od stoljeća sedmog...
A onda nasta TV I internet,
svijet postade globalno selo,
i svi se počinju ugledati na tamo daleku Ameriku,
zemlju sloboda i demokracije,
gdje svatko sve može,gdje sve se sazna,
Profit-uvijek i svugdje,tako je tamo,
a tamo je i vođenje Crkve biznis,legitiman
i itekako jako podržan,i novčano i ljudstvom.
I kakve sad to ima veze sa temom?
Ima velike vezejer evangelizacija
Amerike a i svijeta počinje ne priznavanjem
crkve,pape,klera.
Osobni odnos sa Njim,tumačenje Biblije
(doslovno ili po tamo nečijem nahođenju)
u prvom je planu,
nema posrednika,nema institucije KC,
samo Riječ i novac.
Ipak griješim,tu je i osjećaj pripadnosti,
"zbijanje redova",očuvanje nekih "vrijednosti"
u svijetu različitosti,i tko zna šta još,
ja ipak ne znam baš toliko o tome.
Ali znam da smo i mi tu blizu sličnom scenariju.
Postali smo moderni,
tradicija se čini kao nešto što ne može nestati,
onako usputno ćemo "odraditi" što se očekuje od nas
ne mareći što bi bilo ispravnije
biti manje isključiv a više informiran.
Čovjek je slobodno biće
i ne treba "robovati" nikome i ničemu,
izbor je šarolik,
ali tradicija zahtijeva učenje,rad i život u skladu s tim.
Na našim prostorima
tradicija je biti katolik pod okriljem KC.
A modernom vremenu odlika je
stavljanje novih vrijednosti u prvi plan.
I tako dođe demokracija,koalicija
i Islam postade članstvom najbrojnija religija.
I nema u tome ničega loše,to je samo činjenica.
Kao što je činjenica da su crkve ugradile klima uređaje,
zbog sezonskih vjernika ili nekih drugih razloga -
tumačenja će biti različita
ali klima uređaji su na zidovima,
uz slike svetaca i Križnog puta.
Možda je svrha Kaladonta skupljanje postova,
a može biti nekome i mjesto za bijeg od težih tema,
tako i modernizacija prostora crkve,
možda je pokazivanje napretka
ili je ipak ustupak spram ugode
promišljanja u klimatiziranom prostoru.
Ako mislim da se iskrena promišljanja,kajanje i pokora
odvijaju unutar čovjeka,uvijek i iznova se razočaram
meni neobjašnjivom željom drugih
da se to čini samo pred mnoštvom znatiželjnih ljudi.
Ide se po Uskrsu i Božiću u crkvu
jer tamo će biti svi pa da se bude viđen.
Pa šta ako je i tako?Ništa ako je iskreno.
Kao i kumstvo,lijepo je i odgovorno
ako je iz srca a ne iz novčanika.
I nikako kumovi nisu zamjena za roditelje,
to se ipak drugačije uređuje,kao i roditeljstvo,
u ovoj državi imamo zakone koji to reguliraju.
Sigurno da nisu idealni,ali su na snazi
i valja ih se pridržavat ili ideš u zatvor.
A u zatvoru opet nova pravila,
pedofili su neprihvatljivi,
čak i među krivima takvi su suđeni
moralnim sudom jačim i od zakona.
Zato je kumstvo i roditeljstvo ipak
puno više od papira,potpisa i pečata.
Zato je svećenička služba puno više od profesije.
To je poziv(kao npr.i biti liječnik ili medicinska sestra),
znaš šta ti je za činiti u životu
i onda se školuješ,godinama,desetljeće,cijeli život,
želiš biti bolji,više služiti,manje griješiti
i u svemu tome neki zastrane,ogluše,
ali to ne umanjuje poziv sam po sebi
i sav trud drugih koji u njega ulažu.
Dakako da sjena takovih pada
i na iskrene/prave/odabrane,
ali zar bi sebi trebali dopustiti
da nas te sjene odvedu u opsjenu?
Možda "jedan čovjek naoko ne može promijeniti ništa"
ali i moja kap je zaslužna za ljepotu slapa
ili za destruktivnost poplave da ne kažem tsunamija.
Razmišljam ponekad:
Opravdano je jer je uobičajeno.
Ako je uobičajeno je li normalno,moralno prihvatljivo?
I svašta sebi odgovorim,ponekad ukusno
a ponekad tu kašu odgovora
ne bi ni pas s maslom pojeo.
Zašto?
Jer beštija neće šta čovjek može.
I po tome se razlikujemo.
Homo homini lupus est.
A vuk dlaku mijenja a ćud nikada.
I krava je uvijek krava ali nekima je sveta.
I onda ti neki dođu na farmu,
pa se iščuđavaju šta se radi svetima.
Tada vjera/religija prestaje biti osobna stvar,
bolje reći postane jasno da nije nikad ni bila osobna stvar.
Jehove se prisiljava da primaju krv,
muslimanima se podmeće svinjetina,
katolike se proziva krutima,
židove lopovima,budiste ludima,
evangeliste lovašima,agnostike mlakonjima...
...nitko nije pošteđen.
Takva je moda.
A sad zamislite da je u modi
poslušati šta kaže poslovica jednog naroda
koji je odavno iskusio sve zlo modernog društva,
a koja glasi:
"Prije no što ocijeniš neku osobu,
moraš tri mjeseca hodati u njenim mokasinama."
Svijet bi bio puno bolje mjesto,zar ne?
Ali na forumima bi se opet otvarale teme
za one koji nose broj 38 ili 40,
i onda kada bi tko poželio osjetiti
komod nošenja većeg broja,
dočekalo bi ga tapšanje po glavi,
a one rijetke koji bi se usudili nažuljati
u manjem broju mokasina
zgazilo bi mnoštvo nogica.
U zemlji s milijun ministara financija....
u zemlji sa milijun najboljih ljubavnika...
u zemlji s milijun nogometnih izbornika..
...teško se složiti oko bilo čega.
Jedini zakon za koji je glasalo milijun Hrvata:
***************
|
