"Negdje na serverima, njihova elektronska pošta čeka, nepročitana."
XCII
Vremena su nova a stara je tuga
jel okreće na buru il puše sa juga
Bol bolnije boli ili boli isto
ili sam navikla,nisam skroz načisto
Godine me tlače terete mi slažu
obojale vlasi nikome ne lažu
Jel to srce mekša pa me češće žigne
čak iz suvoga oka suza mi pogibne
Obraz nenaviknut na tugine kapi
pa se zacrveni za osmjehom vapi
Negdje na kraj usne moguće se skrio
ne trza odavno,botoks-san je snio
Što bilo je bit će,triba čekat znati
i šansu životu uvik triba dati
samo nek mi kažu kako to izvesti
kad svud naokolo loše,ružne vijesti.
|