Ja tovar

nedjelja, 31.08.2014.

Slomljena

U jutro onog dana
netko je pomeo njenu čašu
bačenu
preko kafića
Od drugog plaćenu
turu pića
nije smjela piti
Znam
drhtavim je rukama spajala
rubove haljine
rasporene
zbog usputnog pogleda
nekog lika
Danima
nije bila dostupna
mobitel je odletio iz ruke
zbog poruke
s nepoznatog broja
koju je zaboravila izbrisati
Skoro je prestala disati
brojeći zvijezde
koje su je
zasljepljivale
dok je nauznak jecala
Znam
u jutro jednog dana
priznat će mi
da je sama
nepovratno izgubljena
njena zbilja
bez iluzija
rasporenog srca
na podu
čekat će kraj
Slomljena
zasuzit će očima
u nadi
da odlazi u raj.

- 03:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2014.

Posrnula

Posrćem
u sutra
bez nas.
Ostavljam
obećanja
nedorečena
sa tvojih usana
umrljanih poljupcima
žena
inatnih mojoj odanosti;
dodire
trezvenjaka
pijanog od dosade
zabludjelog
u tuđa njedra
dok moja su disala
povjerenje;
laži
prokazane u bunilu
otriježnjenja
od nade
satkane u snoviđenju
prevarene;
okove
isplakane
u navici
gutanja ponosa
u ime nas
nevoljenih;
kamenje gorčine
skupljano
u džepove duše
svakodnevno.
Na rastanku
umivena istinom
moja krvava koljena
sjaje
zrcaleći blagoslov
i zahvalu
posrnule
od nas
u spas.

- 12:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2014.

Bijesna

Znam
da me čeka
sablasna dubina tuge
prepuna besciljnih lutanja
Drhtim
Valovi nemoći me bacaju
sjenama osobnog pakla
U nemilosti potonuća
Borim se
Trepavicama
hvatam žuđeno svjetlo
oprosta
S visoka
iz tvoga oka
munje
potapaju i zadnju nadu
Bijesnim
U pjeni valova
ostavljam posljednji zapis
onoga šta neće biti
Slutim
Već sutra ćeš
poljupcima nove ljubavi
saprati moju sol
sa svojih usana

- 03:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 20.08.2014.

Tamo...

- 02:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 16.08.2014.

Vozačka

Vozi!
Budala!
Na žuto si stala, babo!
Dolazi mi slabo
Trebam što prije proći
Hoće li me ona budala glave doći?
Iznanadni ulet zdesna:
neka teta jako bijesna
u mobitel vrišti
Što mi sad u autu pišti?

Ispred mene svi mile
Radio nije, to gume cvile
Dva lika viču Bezobrazne riječi
dopire kroz prljava stakla
Kretenu!
Tovare!
Mamicu ti tvoju!
Nisu im sve na broju.
Iz prve u drugu pa stani
na istom mjestu ko lani
Opet nešto pišti

Žurim kući
S koje strane u kvart ću ući?
Preko pješačkog mile neke spodobe
jučer su se tukle za komad robe
u Lidlu dok je bila rasprodaja
a sad umiru dok dođu do kraja puta
ha-ha koja gluma ljuta
A možda je to samo hologram-kvaka
koji odašilje policija na Dan pješaka
Pištim dišući kroz zube

Na parkiralištu blizu kuće graja
Dvije miješalice na putu ne mrdaju
Parkirati nikome u blizini ne daju
Konjino!
Stoko!
Obilazim ih naširoko
dok šalju se u rodni kraj
I ovima je mozak baj-baj
Sad mi se već dobrano vrišti
Rezerva pišti.

- 20:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2014.

Kradljivica

Kada ću
opet se igrati
ribice i brod crtati
leptire i sunce i travu
naslikati?
Brzinski srčem kavu
vruću
pokušavajući upristojiti kuću
tebe i sebe
U glavi mi već kuha
posvuda mrve od kruha
a na sred kuće papiri stoje
bez crta bez boje
Sreća moja raste
ona hoće laste
i let
i cijeli svijet na dlanu
Meni talenta za to fali
Nije da nismo znali
al još nije bilo u planu
da odrasteš
Teško ću se na to navići
Momci će ubrzo u kuću stići
neki će slikati
drugi će da pišu
Slagat će ti rime
draže od mojih
Mene će pregaziti vrijeme
i sretnije teme
Ne mogu a da se ne pitam:
Zašto više o sreći ne pišemo?
I zašto smo tužniji kada odrastemo?
Sjedim i rišem
Evo znam nacrtati lastu
i leptire i sunce i travu
al ne znam crtati osmijeh
na licima sjetnih
onih manje sretnih
što letom hrle u vrli svijet
Nadam se
mojoj se curi
previše ne žuri
čaroliju sreće prerasti
Potajice ću krasti
osmijehe iz njenog djetinjstva
i čuvati ih
za dane poslije
da joj ih dam
srećom da oslika dan
kada odlete laste
kada odraste

- 23:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2014.

Pospana

Idi!
Misao za jutro
Ili je dan?
Sat je odavno nepouzdan
San napola prekidam pogledom
u napuknuto prozorsko staklo
tako nevješto zalijepljeno
poštanskom ljepljivom trakom
Na prašnjavom tv ekranu
ogleda se hrpa neopeglane robe
Zašto nisam stavila omekšivač?
Negdje trebam stići
Hoću li ići?
Tišina me sasvim razbuđuje
Ništa se ne radi
Zar je vikend počeo?
Sve me to izluđuje
Sjeti se, sjeti se, sjeti se
Vrijeme je marende?
Ja trebam ići u noćnu
Ili dnevnu?Svejedno
Raditi, odraditi, zaraditi
švicarski kredit platiti
Spavati
Poslije ću ići
A kamo ću stići?
Za sada u san
za dobar dan
Ili je večer?
Svejedno
Nije vrijedno da se brinem
ni da se obučem
Ili skinem?
Ostajem gdje jesam
Preko glave povlačim prekrivač
Zašto nisam stavila omekšivač?
I tko je pomaknuo zavjese?
Previše je svjetla
i sve je puno prašine
Radi se
Nema više tišine
Sunce se zasramilo
Odavno se razdanilo
Ili će noć?
Htjela sam poći u dućan
dok je još dan
Trebam kupiti omekšivač.

- 13:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2014.

Spašena

Pronađi moj dah
izgubljen u trci sa skitnicom
bez cilja
Dozovi u skup
sve moje želje
razasute po bespućima
čežnje
Budi svjetionik
nebrojenim nadanjima
što izgubljeno u ništavilu laži
opstaju
Iščupaj me
iz besmisla sažaljenja
za bivšim i budućim
Rasprostri me današnjicom
i lezi pored mene
Onako ovlaš
poljupcem iza uha
pokreni ruzinavo srce
odavno potopljeno u suzama
za nebitnim

- 20:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Eto zato

Baš mi se čini da svaka bena
ima u glavi par najdražih scena
di crvena ruža nešto znači
u stilu onoga: sjedi i plači

Kad dođe lito masa se veseli
trče u solarij da ne budu bijeli
na plažu stižu već u koloru
ka da su na pisti a ne na moru

Di god da gledan svi doli bulje
u rukan in blišće na tač ekrani
tipkaju prston pa se smijulje
svaki za sebe, a ja po strani

I eto zato ja gonin svoje
volin se sitit plave boje
svoj bili ten ladovinon štitin
sa knjigon u ruci okolo pritin.

- 13:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Zaboravljena

Sjećam se
ja preteška
od tuđih prijekih pogleda
i okovana tračevima
sanjam da plešem ulicama
ne mareći što ću bukom slomiti
ono malo čarolije
koja se zrcalila
u nepoznatim očima

Sjećam se
ja prespora
sputana naivnom mladošću
uhvaćena u mreži
dirigirane malodušnosti
sanjam obećani let u bolje sutra
ne mareći što ću leteći u sunce
spaliti krila mašti
koja je jecala
sudbini

Sjećam se
ja odlučna
puštam neka kroz prste
zarinute duboko u ogledala duše
bujica suza sve odnese
Sanjam olakšanje
ne mareći što ću izgubiti
sve ono što je trebalo biti moje
prije nego sam i sama
zaboravljena

- 03:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2014.

Začarana

Ulazila je žustro
noseći sa sobom iskrenost
kao dio onoga što mora postojati
za sve ratnike današnjice
Na njenom licu su se zrcalili moji pogledi
upijajući nadu
koju je uvijek nosila na usnama
tako prirodno
bolje od najljepšeg ruža
po kojim druge kriju laž
Pokretima je rezala neugodu
Pričala je zvonko
a kada nisam htio čuti
tišinom bi me ukorila
Tražila je širinu mog zagrljaja
i nesvesno sam pružao ruke
puštajući kroz prste pjesak boli
smijući se nespretno
žuđenom neredu olakšanja
Ostavljala bi me isprepleteneg
njenim sitnim vezom pod ranama
znajući da ožiljci bole
bez obzira na silan trud
Na odlasku bi joj
oni dovoljno hrabri da pogledaju
primjetili tugu u zelenim očima
Pati li samo zbog mene
ili zbog svih koje će još začarati?

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Oteta

Nekamo gdje nisam htjela,
ni željela,
vinuo me tvoj Pogled
Obavijena sanjivom Paučinom
tvojih Zagrljaja
lebdim
u paničnom Strahu
od sebe razbijene
Zvijezde mi škaklju Tabane
dok se na tvome Dlanu
sastavljam
Nisam htjela letjeti
a ti si me Okrilio
Tišina se gubi u Ritmu
dva Daha, dva Srca
simfoniji Nas
Na Jastuk ispunjen nadom
spuštamo glavu Svemir i ja
Spavamo mirno
Zbog tebe
Ljubav postoji.

- 15:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Napuštaju li ljudi ljude
ili ih srce u tome priječi?
Postoji li osmjeh, dodir
što bol u duši ekspresno liječi?
Može li se početi bez kraja
ili je kraj odmah na početku?
Znaš li životom kročit bez puta
ili zalutaš na prvom puteljku?
Ako si sretan i pjevaš glasno
znaš li da možeš ostat bez glasa?
Dok kradeš dane, jeli ti jasno,
da jednom više neće biti spasa?

- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ne bojim se čudovišta koje viče
navikne se čovjek na svakakvu buku
Ne bježim od gomile koja se miče
netko će uvijek pružiti ruku
Nije me strah od groma, oluje
negdje ću pronaći sigurnu luku
Strepim nad onim šta ti mi skrivaš
i zrnce sumnje pretvaram u muku
Nisam od onih što stalno cmolje
nerado suzu pustim na oko
ali to vražje sjeme nabuja
i sjenu na sreću baca naširoko
i korjenje za inat ko ludo raste
zahvaća dušu pravo duboko
Uzalud kad ovo srce ne sluša
i tuče za tobom ludo žestoko.

- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oko moje

Laku noć oko moje
Preživjelo si
bujice osjećaja
koje naviru bez upozorenja
Sjajilo si
čekajući
ona lijepa priviđenja
Tražilo si
tamo daleko
sve ono šta bi htjelo
Probalo si
dopušteno
i sve što se nije smjelo
Strepilo si
danonoćno
od lažljivih obećanja
Umorno si
oko moje
došlo vrijeme da se sanja
Spuštam vjeđu
nek te štiti
trebat ćeš mi opet jednom
Kad odmoriš
plovit ćemo
novim morem s punim jedrom

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.08.2014.

Splitsko oko

- Šta radiš u bunaru?

- Brojim zvijezde

- 00:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 02.08.2014.

Akvarel

poželi me
kao najljepši akvarel života
uli se suzama u moje boje
trepavicama me zamuti
usnama rasprostri dugu
i stvaraj nas
obasjat ću te žarom ljubavi
vidiš da trebam da me preliješ
napojiš i razliješ
po porama platna života
moj strogi potez kistom ublaži
razvodni tugu i oslikaj sreću
kao najljepši akvarel
stvori nas
poželi me
buniti se neću

- 03:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 01.08.2014.

Ničija

Svugdje ničija
Na putu propuštenih stanica
udišem razočaranja
Povratnik bez karte
prognanik iz sreće
što sanja jučer
Na skliskom ledu
patvorenih obećanja
gubim se u poznatom
Izbjegavam sebe
zapletenu u ničija jutra
čekajući osvajam dan
pronađen usput.

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zamišljena

Često promišljam zoru
uz cvrkut gladnih ptića
i puhanje zaljubljenih ježeva
kada je bilo manje priča
o brigama i
životnim figama;
i zvjezdane noći
cvrčaka i maestrala
kada sam nadanju dala
da mi treba
do neba;
i nagon da postanem
drugačija
prokleto svačija
Lakše je grupno gubiti
zamišljam
Često promišljam:
život je sitni vez što oči kvari
uokviren kičem
za moderne ljude
koji se s podnevom bude
Čuju li samo buku
ili im snovi predu stih
o budnima prije njih?
Promišljam:
život ne miruje kada se pati
samo uspori
dugove dodvorava
pronalazi puteljke zaborava
za loše
za dobro
da se vrati na svoje mjesto
Zamišljam često
sebe bez nas
čudan san
Promišljam:
Mi smo utaman.

- 22:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31