Sjećam se
ja preteška
od tuđih prijekih pogleda
i okovana tračevima
sanjam da plešem ulicama
ne mareći što ću bukom slomiti
ono malo čarolije
koja se zrcalila
u nepoznatim očima
Sjećam se
ja prespora
sputana naivnom mladošću
uhvaćena u mreži
dirigirane malodušnosti
sanjam obećani let u bolje sutra
ne mareći što ću leteći u sunce
spaliti krila mašti
koja je jecala
sudbini
Sjećam se
ja odlučna
puštam neka kroz prste
zarinute duboko u ogledala duše
bujica suza sve odnese
Sanjam olakšanje
ne mareći što ću izgubiti
sve ono što je trebalo biti moje
prije nego sam i sama
zaboravljena