IVF za i protiv
Vjerujem u Njega.
Dao nam je pamet da riješimo sve probleme.
Dao nam je mogućnost govora i šutnje da komuniciramo.
Dao nam je razum i moral kako bi ponekad,bar ponekad
zastali i razmislili o postupcima i riječima.
Dao nam je slobodu izbora.
I kada Ga napustimo,još uvijek smo Njegova djeca.
Roditelj voli bezuvjetno.
Majka pomiče i te granice bezuvjetnosti,voli bezgranično.
Voljeti bezgranično je dar,čudo,neizrecivo.
Težiti tome je poziv i tko ga je čuo,odaziva se.
Pozvane smo istom cilju samo nam se putevi razlikuju.
Homo sum: humani nihil a me alineum puto
ZA
On jest,On je Svemogući.
Ljudi su slabi i griješni ali i tako jaki i sposobni za divne stvari.
U životu svatko nosi svoj križ.
To su nam kazivali naši stari a tako je i danas.
Križ nužno ne mora biti nešto loše jer svačiji je upravo onoliki kolikim ga možemo podnijeti,ne fizički nego psihički i moralno.
Samo ponekad u trenutku totalne premorenosti uhvatila bih se da zavidim ljudima koji u životu prolaze "lišo".
Lagodno i na gotovs,iako zvuči veoma primamljivo,ne bi trebalo biti pravilo,nipošto ne bi trebalo biti pravilo u životu,možda trenutna želja,slabost koju bi trebalo savladati.
Zar nije sva ljepota u putovanju do cilja,zar nije slatko to iščekivanje prvog nečega,zar se sve to olako zaboravlja?
Prvim dahom na ovom svijetu postajemo ljudi,dio nečega velikoga,globalnoga a u isti mah tako nespretno spojenog od mnoštva religija i učenja.
Sve nam je ubrzo dostupno,cijeli svijet kao na dlanu a opet sve češće spoznajemo se da je taj globalni svijet prepun ograda,zabrana,zidova dignutih visoko.
Još bih se mirila sa tom visinom ali debljina zidova u nečijim srcima i dušama je upravo začuđujuća.
Gdje je tu čovjek?Moral?Vjera?Kako god...
"Čovjek sam: ništa ljudsko nije mi strano. Dakle nesavršeno sam Božje stvorenje"
Znam da bi u svim ljudima trebalo biti svijest i samosvijest.
Zar se svi makar jednom dnevno ne priupitamo tko smo i zašto smo tu?
Zar ponekad ne poželite pročitati novine tako da pozorno proučite i ona sitna slova?
Zar vam ne dosade bombastične i fotoshopom uređene naslovnice pa okrenete novinu i listate je od posljednje stranice?
Ja da,obavezno,svaki dan i svaki put.
Tako je bilo i sa ovom temom,nije mi bilo teško da prvo pročitam postove onih žena koje su prošle nebrojeno postupaka MPO u kojima nisu došle do uspješne trudnoće.(Naravno na jednom drugom forumu).
One su upravo te koje imaju i kompetenciju i pravo da njihove postove uvažim i uvrstim u svoja promišljanja.
O osjećajima koji se se javljali čitanjem svakog novog posta ne bih sada tipkala.
U konačnici (ili na početku) moj stav je da je potrebno duboko zaroniti u sebe,preispitati stavove,želje,prioritete i tada ,tek tada iako u polusvijesti jer život je pun obrata i iznenađenja,krenuti na put koji smo odabrali.
I dalje ZA
Bolesti se liječe,stanja/sindromi su trajni.
"Greške" u genetskom nizu događaju se u
oba slučaja oplodnje.
Pravo na život dostojan čovjeka/djeteta je u
svim konvencijama društva.
Kao i pravo na izbor.
Slobodni smo činiti po svojoj savjesti,u okviru
poštivanja tuđe slobode i osobnog prostora.
I dalje ZA
|
