Pripetavanje
******** **********
"Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje.
Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u njega neće ući."
Moja bi mama rekla:
"Daj ditetu što je pravo i istina,ne priječi mu put sa kojeg si se ti svojevoljo makla.
Običaji i stavovi se mijenjaju ali ipak mu ne uskraćuj spoznaju Njegove ljubavi,dopusti da raste pod okriljem i Oca i Majke,ne budi isključiva spram onoga o čemu sam te učila.
Pouči ih pravo,birat će sami poslije."
Moja mama je mudra žena,u mnogočemu je griješila vođena nekom svojom pravdom i istinom ali uvijek bi na kraju pronašla mudrosti i snage da svoje greške uvidi i ispravi.
Odakle joj takva snaga i volja nisam mogla pojmiti dok i sama nisam postala majkom i prioritete u životu drugačije posložila.
U periodu hormonima upravljane mladosti sam svaštarila na svim aspektima života,pomicala granice,preispitivala istine,postavljala pitanja ne slušajući odgovore,tonula,izranjala drugačija,izjašnjavala se ovako i onako,ali nikada nisam bila sasvim izgubljena ni prazna.
Godinama poslije sam upoznala nekoga tko mi je priznao kako mu je bilo teško u sličnim vremenima i kako mi zavidi jer sam Put i Svjetlo upoznala još kroz djetinjstvo a ne kao on,kao odrasla osoba.
Ni u jednom trenutku nismo dvojili oko krštenja naše djece,kršteni su kao mali(u "crkvama bez cjenika").
Iako sam ja vremenom svoj odnos s Njim svela na osobnu komunikaciju bez posrednika,suprug je svojom predanošću i primjerom i odgojem djece u duhu vjere i pod okriljem KC sasvim zaslužio moju podršku u tome.
Zato mislim da opaska:ajd zamisli da je sutra kraj svijeta i ispadne da je crkva u pravu pa nek nam je djete ziher nikako ne može biti glavna premisa zašto ljudi koji nisu aktivni vjernici krste djecu.
Prije bi se upustila u raspravu da to čine zbog zbog mode ili prisilne želje za prihvaćanjem okoline koja je kod nas ipak katolička i premalo tolerantna spram različitih(makar je tako kod nas slučaj).
Tolerantan može biti samo onaj koji je u većini i u mogućnosti svaku sebi nanesenu "štetu" poništiti ali trpljenjem te štete bez pokazivanja svoje nadmoći dokazuje toleranciju.
Prije će biti da se roditelji odlučuju na taj korak krštenja zato da bi djecu naučili pravi smisao tolerancije nego od straha Sudnjeg dana i polaganja računa.
Prije će biti da slobodnom voljom biraju neki drugi put ali svojoj djeci ne žele uskratiti spoznaju Njegove neupitne ljubavi.
Ovo drugo vrijedi pod uvjetom da priznaju i poštuju i žive makar osnove katoličke vjere inače je krštenje samo pomodan i okolinom uvjetovan čin koji bi se na nekom drugom mjestu sa nekim drugim okruženjem nazvao drugačije.
********************
...Netko tko bi isao srusit kip bi ga isao rusit zbog toga sta predstavlja, a ne materijala radi.
Nekada dok nisam poznavala ljudsku pohlepu i povodljivost možda bih se i složila sa ovom tvrdnjom.
Danas je ta problematika kod mene obojana životnim sivilom iliti realnošću promatranom kroz prizmu svih prošlih događanja.
Osobno,nikad mi nije bilo jasno čemu su krive skulpture i spomenici jer iako rađene po narudžbi i za nekoga,same po sebi imaju vrijednost koju im promatrači daju,ako se radi o suvremenim radovima ili im vrijednost daje vrijeme koje je prošlo od njihovog postanka.
Znači,generalno gledajući za mene to samo predstavlja jedan vid izričaja kojim se služe umjetnici kako bi dočarali ono što je prisutno u društvenoj ili njegovoj osobnoj svijesti,u datom vremenu sa određenom dozom umjetničkog odmaka.
E sad,promatrajući događaje u novijoj povijesti dolazim do zaključka da su neki mnogo proračunati ljudi onim drugim,jednostavnim ljudima,opterećenim osobnim problemima i osobnom patnjom,rekli kako su te skulpture i sl.nepoželjne za gledanje te ih kao takve treba ukloniti,srušiti,maknuti sa lica zemlje i nekako sam sve sigurnija da su ti proračunati ljudi tu nepoželjnost i "ne-umjetničku" vrijednost pretočili u kilograme i tone otkupljene sirovine i na tome lijepo zaradili.
Poznato mi je da su nestajale cijele skulpture,ali i mali anđeli sa grobova samo zato jer su izliveni u bronci,a ne zato jer su predstavljali nešto što nekome smeta(nestao je i jedan balun od bronce,šta im je smetalo,što ga nisu mogli napucati nogom?).
A kako ljudska povodljivost u teškim i turbulentnim vremenima nema granice,moralo se ipak ponešto i razbiti,išarati,slomiti samo da ta pljačka ne bi bila toliko očita.
Priznajem,u svemu tome što se događa sa skulpturama,a na što se vjerovatno mislilo tipkajući na početku citiranu misao,ima mnogo negativnih emocija uperenih spram toga šta bi one trebale prikazivat,ali u okruženju kakvo vlada danas baš ništa se ne radi bez koristi a kako većina definira korist kao materijalni dobitak,zaključujem da se takvo što danas ne radi bez materijalne koristi.
********************
|
