Marketing
Pripetavanje
....štednja.
Kod mene je to način života,ako se život u materijalnoj štedljivosti može nazvati životom.
Možda prije životarenjem?
No,nije li to životarenje moj izbor?
Svakako da jeste.
Zato to za mene nije životarenje,iako se donedavno ne bi ovako izjašnjavala,kao vjerojatno i mnogi drugi koji bi se našli u sličnoj situaciji.
Takvi smo kakvi jesmo,u državi koja je trenutno prepuna beznađa i gorčine,ljudi su svjesni da život preko svojih mogućnosti sada dolazi na naplatu,prvo meni a onda svim ostalima.
Uvijek se može pronaći alternativa jer spoznaja da je materijalno podložno obezvrjeđivanju tijekom vremena trebala bi potaknuti razvijanje i prihvaćanje trajnijih vrijednosti,u materijalnom smislu nevažnih ali itekako vrijednih u teškim vremenima.
Lošija financijska situacija kod mene je potaknula zaokret prema bogatstvu koje imam u sebi i pored sebe,jer u trci za boljim standardom nekako mi se to bilo izgubilo sa liste prioriteta.
I začudo,potpuno oprečno nekadašnjem materijalizmu,shvatila sam da vrijeme i ljubav uloženo u djecu i obitelj donosi posebno zadovoljstvo,veću kompenzaciju nego bolja plaća na drugom radnom mjestu sa nedefiniranim radnim vremenom.
I onda polako,sat po sat,dan po dan,male geste i zadovoljstvo ispunili su prvobitnu prazninu nastalu odricanjem od materijalnih stvari.
I guramo polako,skupa,u razgovorima,u druženju,obiteljski.
Da je lako - nije,da je lakše nego prije - jeste.
Začuđujuća je lakoća dječjeg prihvaćanja da ne mogu imati što god vide kod kolega iz razreda kada im se to objasni osobnim primjerom.
Neizmjeran je moj ponos i divljenje kada ta ista djeca kažu :
Naš tata je sve svoje vrijeme van posla s nama,a mama je kući ali mi joj puno pomažemo.Mi volimo i tatu i mamu i seku.
Moja djeca ne mogu imati čak ni ono što smo mi kao djeca imali,oni nikako ne mogu biti drugačijeg standarda od nas,svojih roditelja,mi njima ne možemo pružiti sve,ali nisam tužna zbog toga.
Veoma se ponosim jer to su dobra i nadasve realna djeca koja žive svoj život dijeleći sve sa svojom obitelji,pa tako i odricanja.
Možda sam loš roditelj jer im nisam omogućila da duže žive u mašti,ali to im nije umanjilo razigranost i lakoću dječjeg poimanja svijeta.
Kada smo u situaciji da imamo samo sto kuna do plaće,a tako je sve češće i češće,oni prihvaćaju to kao i mi - strpljivo i ne grintajući na kupus sa kumpirima niti na manistru sa točen iz tetrapaka.
U svemu ovome mi nikada nismo imali mogućnost sjesti za tuđi stol niti nadožuntat rupu u proračunu iz nekog neočekivanog izvora.
Oh kako bi bilo lakše kada bi mogli tako!
Sve u životu ima svoju cijenu,svaka odluka,svaka gesta.
Izbor može biti dobar u datom trenutku,ali vrijeme nosi promjene te zato moramo pametno birati.
Pametno je razmišljati o štednji kada imaš,ali čarolija je štedeći uživati u životu.
Pohvalno je ne upasti u apatiju i prihvatiti da su vrijeme,ljubav, razumijevanje i zajedništvo u svim situacijama života ono što nas čini bogatima i sretnima.
Sretni ljudi mogu štedjeti u materijalnom jer šireći sreću bude optimizam,a optimitam pak daje elan i nadu u bolje sutra.
Post je objavljen 24.02.2011. u 17:40 sati.