Mamasitas
Dođe mi s vremena na vrijeme da se malo ispraznim pa počnem kakiti sve ono šta me smeta.
Zato usrdno preporučam da preskočite ovaj post zbog dobrobiti vaše probave.
Tko,gdje,s kim i kada više nije ni važno.
Mislim da se samo računa stupidnost izgubljenog vremena koje je bilo moguće potrošiti na mnogo kvalitetnije stvari.
Eh,lako mi je sad tako razmišljati kad je moja glava konačno moja i kad mozak sad razmišlja i o drugim stvarima osim o malom ditetu koje je tu pored mene.
Definitivno je drugo stanje drugačije,u tom periodu sve se nekako svodi na isto,dojenje,pelene,kakica,temperatura itd.
Sad kada je polako svaka od nas vratila osobnost kakva je bila prije trudnoće i poroda,e to onda ne može štimati.
Vidim ja da se na veliko razmišlja o drugom ditetu.
Pohvalno,treba to tako,ali kud ću ja sad tu se gurati sa vama kada sam ja svoje životno poglavlje rađanja dice zatvorila.
Godine su tu,neumoljivo biže i nekako se mirim s tim.
Ne mogu se više švercati sa mlađima ni za vid Malene.
Odmak je vidljiv,nije svako za svakoga niti su sva razmišljanja za dijeliti.
Svaka od nas ima priču koju se treba poslušati,nema to veze sa godinama,ali u konačnici se svodi na isto-što dica starija to interesi različitiji.
I kad malo razmislim,od svih koje su tipkale na temi,koja je ispričala svoju priču,onako u par rečenica?
Sva mi se čini da hvatanje djelića iz raznoraznih postova više nije moj sport.
Tko smo?Što smo?Zašto smo?
Tek sa ponekima sam se malo pobliže upoznala,onoliko koliko su dotične bile iskrene,a vjerujem da jesu,sve ostalo je tek pusta londra...
Javno,tajno,virtualno,svako za sebe i po svom nahođenju.
Možemo se mi tješiti da se odgovori nalaze tamo negdje gdje smo sve bile u istoj euforiji,i da to treba trajati.
Po meni,to je bilo i prošlo i uvik ću se sjećati sa radošću tih dana.
Sad idemo dalje.
Dalje jedna od druge,bliže onima sa kojima dijelimo iste interese,životne (ne)prilike,razmišljanja o nekim drugim stvarima a ne samo o njezi male bebe.
Na kraju sve ostaje mala doza razbibrige ili mali kutak virtualnog svijeta gdje možemo natipkati ono šta nas muči i jednom kad prođe sve to sa smješkom na licu ponovo pročitati.
Alterego nije više primaran.
Stvarnost i životne odluke zauzimaju sve veći dio našeg života.
Besciljno naklapanje sve više se čini kao besmisleno,jer ruku na srce,svatko,baš svatko će napraviti ono šta njemu paše,ne gledajući tko i zašto mu je nešto rekao i da li ga je dobronamjerno savjetovao.
Ovdje se ne radi o zamjeranju nego o iznošenju nekih intimnijih razmišljanja sa moje strane.
Malo sam se odmakla od svega i sad vidim koliko sam nepotrebne energije gubila na nešto čemu nisam mogla utjecati,ni na jedan način.
Slobodna volja svih nas je primarna,to ne smijemo zaboraviti,ali evo ja se uvelike razmišljam čemu meni treba sve ovo.
Ne treba mi.
Naravno,u duhu razmjene mišljenja htjedoh podijeliti sa svima,tek u nadi da će se izbjeći opet bezpredmetna naklapanja i neutemeljena razmišljanja o tome zašto i kako i koji su skriveni motivi.
Nema skrivenih motiva.
Nikada ih nije ni bilo.
Tek promišljanje kako će neki moji postupci utjecati na druge.
Hoće li im naštetiti?
Pa molim lijepo,šta si ja to umišljam tko sam?
Ja sam tek netko koji si postavlja pitanja i razmišlja o svim aspektima svojih odluka i postupaka.
Nisam ja nikakav važan faktor da bi moji postupci ikome bili od životne važnosti,mislim sad na tipkalice tu i tamo i kojekamo.
|
