DVADESETA OBLJETNICA ŽIVOTA KUD-a "VINAC" STANKOVCI (10. 8. 18.)

POZDRAVNI GOVOR


Drage i štovane Stankovčanke, dragi i štovani Stankovčani, dragi i štovani svi nazočnoci iz Hrvatske i inozemstva,dobra vam, lijepa vam i veličajna vam ova hrvatska večer u hrvatskim Stankovcima!

Ova večer ima posebno značenje, ne samo zbog uobičajednoga susreta KUD-ova, već zbog dvadesete obljetnice postojanja KUD-a "VINAC"- Stankovci.
Pozdravimo slavljenike! Na čelu s umjetničkom voditeljicom gospođom ANOM ORLOVIĆ i
predsjednikom KUD-a gospodinom MOMIROM MORIĆEM !

Značajan je to jubilej u slobodnoj nam i neovisnoj nam državi HRVATSKOJ kad možemo
slobodno disati hrvatski, kad možemo slobodno stvarati hrvatski, radovati se hrvatski, plesati,
pjevati, plakati i urlikati hrvatski.

Zašto vas ja posebno cijenim, štovane članice i štovani članovi svih KUD-ova,
a naročito naš KUD "VINAC"?
Zato što imate najčistije obraze našega nacionalnoga hrvatskoga bića!!!
Vi radosno, nesebično i neumornim plemenitim djelima ujedinjujete Hrvate i hrvatske krajeve, promičete hrvatski duh, hrvatsku bitnost i hrvatsku veličinu hrvatskoga postojanja.

Ono što su naši hrvatski dragovoljci, hrvatski ratnici, hrvatski osloboditelji učinili i postigli u hrvatskom oslobodilačkomu ratu, a to je pobjeda i sloboda, to vi u miru veličate pjesmom, plesom,druženjem, smotrama. U radosnom ozračju hrvatskih plemenitih vrijednosti!
Kao što su naši hrvatski ratnici branili i obranili naše hrvatstvo, ne ponižavajući, ne otimajući tuđe, tako i vi u miru uzdižete čistoću hrvatskoga obraza i bistrinu hrvatskoga uma i srca, ne vrijeđajući nikoga.
To je hrvatski pečat koji Hrvati nose tisućljećima.

Vi činite Hrvatsku i ljepšom, i značajnijom, i poznatijom, i dražom, i pjevnijom, i s većom nadom, i bistrijom budućnošću. Pjevate, a ne otimate,stvarate, a ne tražite ništa, obogaćujete kulturnu povijest Hrvata, a ne obogaćujete bankovne račune. Račune obogaćuju samo hrvatski političari bez časti.

Zato vas volim, zato vas štujem, dragi moji plemenitaši. Vas i hrvatske ratnike.
Vi ste apostoli pjesme, mira i ljepote hrvatske kulturne baštine.
Uključite što više mladih zbog povezivanja generacija i zbog trajnosti pjesme.

Bog vam dao zdravlja i dug život!

Pjesnički darak za ovu priliku:

SIN POVIJEST PIŠE
Sinu Domagoju

U slobodi mi hrvatskoj i zlatnoj,
u pjevnoj sreći kamena i zemlje,
u krošnji nebnoj i u travi vlatnoj,
ništa ne spava. I nitko ne drijemlje.

Vukovi crni skrvavljenih šapa,
plesovi strašni, još strašnijih noža,
pogledi mrski iz četničkih kapa,
naredbe vječne iz bezbožnih loža,

odgmizaše, gle, sluteći osvetu.
Hrvatska sveta, kako si mi svijetla!
Kako mi grudi griješ uz posvetu!
I pjevaš moćna budnicama pijetla!

Dok tebe bude, čuda će se liti!
Sin povijest piše. Zato će te biti.

Vaš Ivan Vidović

SUSRET GLAZBARA U STANKOVCIMA

boy names ending with y




Poštovani!

GLAZBENO DRUŠTVO STANKOVCI

POZDRAVNI GOVOR ŽARKA SARAĐENA

POZDRAVNI GOVOR DALIBORA MORIĆA






DRUŠTVO GODBENIKOV ZREČE


al203 compound name




target='_blank' href='https://aluminumsulfate.net/ammonium-sulfate'>liquid ammonium sulfate







is aluminum sulfide soluble

RAJKO SAVIĆ: "PRIČA O PEROVI"

Walter de la Mare




Tristan Tzara biography




sorry poems



poems by Kathleen Raine










formula aluminum sulfate




aluminum nitrate and ammonia














what is aluminum sulfide used for


Joseph Seamon Cotter poems


delete adobe cloud account






Richard Chenevix Trench poems















poems by Pierre Loving


poems by William Lisle Bowles

BANJEVCI-tipična seoska kuća iz prve polovice 20. stoljeća (27)

BANJEVCI-bunari Vrba (28)






BANJEVCI I OKOLICA-satelitska snimka

BANJEVCI-satelitska snimka


Paul Eluard I Only Wish To Love You




_____________________________________________________________________________________________________________
O S V R T


RAJKO SAVIĆ: "PRIČA O PEROVI"

Štovane i drage Banjevčanke, štovani i dragi Banjevčani, pozdravljam vas na čelu s vašim vrijednim, dragim i štovanim sumještaninom doktorom Rajkom Savićem o čijem ćemo djelu danas nešto progovoriti i preporučiti vam "Priču o Perovi" pročitati i proširiti svoje povijesno znanje.

Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević izrekao je u svojoj lirskoj pjesmi "Moj dom" o slobodi nenadmašive stihove:

"Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san.
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan."

Hrvat stoljećima sanja o slobodi. Stoljećima gažen čizmom mnogobrojnih okupatora, ubijan i genocidno istrebljivan. Nemilosrdno.
Podsjetimo se nekih točaka:
-"Načertanije" Srbina Ilije Garašanina, srpskog ministra vanjskih poslova. "Načertanije" je tajni državni dokument iz 1844. godine. To je prvi politički program stvaranja velike Srbije, na račun Hrvatske, dakako.

-Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi 1916. godine. Više od 10 000 hrvatskih vojnika, koji se nisu htjeli očitovati Srbima, ubijeni su i bačeni u Crno more.
Krleža je zapisao: "U Odesi su Srbi klali Hrvate, u Odesi su Srbi Hrvate nabijali na kolac, u Odesi su su se davili Hrvati..."

-Ne zaboravimo, masovni pokolji Hrvata počinju od samog stvaranja NDH
-Naglasimo: komunističko iživljavanje bijaše najopakije. I još traje.

Je li Petar Šarlija, zvan Perova (1885.), glavna osoba u ovoj priči, znao ili čuo za "Načertanije", je li čuo govoriti o pokolju Hrvata u Odesi, na primjer, ne znamo.
Perova je bio mali, obični hrvatski čovjek koji je kao svi njegovi sumještani-Banjevčani živio časno, siromašno i od svoga znoja, ali uvijek u strahu od neprijatelja, srpskih žandara. I to na vlastitom hrvatskom tlu, ali ne i u samostalnoj i slobodnoj hrvatskoj državi.

"Petar Šarlija Perova postao je politički emigrant silom prilika. U jednom sukobu zbog zabranjene sječe drva udario je sjekirom žandara. Perovu tadanje vlasti sumnjiče i zbog nelegalnog trgovanja prehrambenim artiklima, duhanom (škijom) preko Zadra, pa i za nezakonito posjedovanje oružja... Jednoga dana je otišao u Vransku goru (Crnogorka, op. R.S.) po drva, ponijevši sa sobom sjekiru. Slijedio ga je jedan žandarski narednik koji ga je u jednom trenutku zaustavio i počeo ispitivati o njegovom radu, pokušavajući ga raznim smicalicama dovesti do nekih priznanja. Šarlija mu odbrusi:'Šta ćeš ti, Vlašino, meni govoriti što imam raditi u svojoj zemlji'-i udari ga sjekirom." 13. i 14. str.)

Prebjeg u Italiju, pasji život u ustaškim logorima, povratak doma, pristupanje NOP-u, komunistička izdaja, strijeljanje...

Trnovit i krvav život Perove osoban je, ali i simboličan.
Perova tako predstavlja sve Hrvate u zlim vremenima, pod srpskom čizmom, Hrvate koji koji su na svojoj banjevačkoj, hrvatskoj zemlji, na svojoj oranici, u svom kršu, na svom jezeru, želeći živjeti ka Božji slobodni ljudi u vlastitoj domovini, nezavisnoj, slobodnoj...

"Petar Šarlija Perova vratio se iz Italije u rodno selo u okviru vala povratka ustaških emigranata 1938.-1939. godine. S ustaškim pokretom Perova nije prekinuo nakon Rimskih ugovora (od 18.V. 1941., op. R.S.) i zbog njih, već se po savjetu prijatelja emigranata-da spasi živu glavu-vratio kući, u Banjevce odmah nakon dolaska u Zagreb nakon uspostave NDH, kamo je došao na 'prijavak Poglavniku', jer je netko prethodno dojavio o njegovom neustaškom vladanju nakon povratka iz Italije, kada je svoju VELEBITSKU KOLAJNU objesio psu oko vrata. Unatoč tome što je pristupio NOP-u, Banjevčani pamte da su ga, zajedno s drugima, kao hrvatske nacionaliste, Talijanima izdali upravo komunisti." (49. i 50. str.).

Sudjelovanje u Velebitskom ustanku u Brušanima u Lici najsvjetlija je točka Perovinog života jer je pokazao da Hrvat nije uništen i da se može oduprijeti kad god hoće!

"Velebitski ili Lički ustanak (danas prevladava izričaj Velebitski ustanak), radi se o ustaškoj akciji iz rujna(6./7). 1932. godine, koja je u prvom redu imala za cilj unijeti nemir u diktatorsku jugoslavensku vlast i snažno promidžbenu utjrcati na hrvatsko stanovništvo i svjetsku javnost. Uglavnom se "definira" i kao jedan "gerilski demostrativni pothvat"...
Ustaše su taj upad u Liku 6./7. rujna 1932. nastavili prikazivati kao prvi pucanj u oružanoj borbi protiv Beograda, mada bi najtočnije objašnjenje cijeloga događaja bilo (dao ga je Ivan Perčević, umirovljrni austrougarski časnik u studenome 1932). kako je upad bio tek proba, "probni balon", da se utvrdi koliko je vremena režimu potrebno za reakciju..." (str. 4.)

Perova je kao pravi hrabri Hrvat kriknuo u pravom trenutku, kad je hrvatskom čovjeku bilo teško, neizdrživo.
U tome se očituje snaga i odlučnost hrvatskoga čovjeka: u pravo se vrijeme oduprijeti mrskom srpskom okupatoru.
Da nije bilo 10. travnja 1941., a nadasve Domovinskoga oslobodilačkoga rata 1991. protiv koljačke velike Srbije, da nije bilo hrvatskoga ratnika, ne bi vaš sumještanin Rajko napisao ovu knjigu, koju vam daruje, niti bismo mi ovdje o njoj govorili.
Ne bi nas ni bilo.
To je smisao života i stremljenja lučonoša u koje spada i Petar Šarlija Perova.
Zato kažem da je on karika u lancu, kamenčić u mozaiku, kamen u zidu hrvatske povijesti.

O ZNAČENJU POZNAVANJA HRVATSKE POVIJESTI

Više od 200 godina srpski velikosrbi pišu našu povijest lažući i inkriminirajući nas, obezvređujući nas svugdje, tu i u svijetu. Zato je spasonosno potrebno posezati za istinskim hrvatskim povijesnim knjigama hrvatskih povjesničara. Jer-tko ne pozna vlastitu hrvatsku povijest, može lako postati plijen i rob najgore gube ili vucibatine, može postati izdajica vlastitoga roda.

Zato ova knjiga povijesne građe, "Priča o Perovi", ima veliko značenje ne samo za vas, Banjevčane i Banjevčanke, već i šire: za svakoga Hrvata.
Autor dr. Rajko, vaš dični sumještanin, na pristupačan i jednostavan način izlaže povijesnu građu, slažući je mozaično i zanimljivo i u nju upliće Hrvata Perovu u teškim vremenima.
Nakon čitanja, gotovo u jednom dahu, postajemo snažniji duhom, puniji znanjem i odlučniji mislima i djelom.

Knjiga bi bila suho i dosadno nizanje povijesnih istina da autor Savić ne unosi u to povijesno tkivo svoju dušu, hrvatsku dušu, Rajko -učitelj, doktor pisac pedagog i andragog, rodoljub, prosvjetitelj, Rajko-i muž, i otac, i djed, i suputnik, i graditelj hrvatskoga ozračja hrvatske ljepote...

Doista, odlomak, koji ću vam na kraju pročitati, presudan je u osjećaju iskrenosti divljenja Perovinoj osobi, bliskosti i štovanja Perovine osobnosti:

"Tim odlaskom iz svijeta živih završio je ovozemaljski život moga Banjevčanina Perove, svršetak, koliko ljudski tragičan, toliko, za mene, njegova sumještanina, s aureolom/slavom mučenika zavičajnih Banjevčana.

O 75. godišnjici (1942.-2017.) tog tragičnog događaja, budim sjećanja na Te, Perova, ovim pisanim prisjećanjem, uz nastojanje da Te otmem zaboravu, uznesem i smjestim u zajedničko, kolektivno pamćenje Tvojih i mojih Banjevčana koji žive u postojbini svojih predaka. A svima drugima, s porukom neka vide da nas ima, uz ono trajno i nerazdvojno: Dok je srca, bit će i Kroacije!"

Hvala Ti, Perova, na vlastitoj žrtvi! Tvoj sumještanin Rajko Savić

Ivan Vidović, profesor u miru


where is aluminum located


Into Her Lying Down Head Dylan Thomas



delete any account





IVAN VIDOVIĆ, profesor hrvatskoga jezika u miru (u STANKOVCIMA)

RAJKO SAVIĆ: "BANJEVCI SA SVOJOM CRKVOM I SVETCIMA" (DRUGO-DOPUNJENO IZDANJE)

how to delete old whatsapp account












delete account permanently



how do i deactivate

/>how do you delete







how to delete your
















how to delete linkedin





HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
"BANJEVCI SA SVOJOM CRKVOM I SVETCIMA"

(KRATAK OSVRT)


Život je pun dilema.
Poznata nam je Hamletova životna dilema: "Biti ili ne biti-pitanje je sad..."
A to znači:predati se sudbini ili se latiti oružja? Boriti se?
Slično je i s piscima koji svoju dilemu iskazuju ovako: "Pisati ili ne pisati-pitanje je vječno."
Kakvog smisla ima pisati poeziju, romane, drame...u vremenu kaljužnomu, vremenu nerada, prijevara i sl.? Ima li uopće smisla pisati o povijesti kad je (povijest) i vlastiti sinovi i kćeri i ne znaju i ne štuju?
A ja odgovaram:
Treba pisati, pisati, pisati...O svim temama. O povijestnim posebice!
Jer našu hrvatsku povijest još i danas pišu hrvatski neprijatelji, nudeći laži o našoj slavnoj
prošlosti, natopljenoj znojem i krvlju u obranama, nikada u napadima i otimačinama!!!
Kad tako razmišljam, još mi je draže i značajnije ovo povijestno djelo našega vrijednoga
sumještanina Rajka Savića.
Kad bi svaki intelektualac, ili, makar, nekolicina, posvetio knjigu svom rodnom mjestu, svom zavičaju, cvjetali bi nam bajami cijelu godinu, zavladalo bi sebedarje, plemenitost i ljubav, a nepodnošljivosti bi nestalo!

Rajka kao učitelja i liječnika (a jedno i drugo zanimanje i poziv uključuju altruizam, što će reći požrtvovnost i razumijevanje) zanima čovjek svoga zavičaja i potpuna okrenutost tom čovjeku kojemu treba potpora, ljubav, čestitka i pomoć, Rajka zanima veličanstvo čovjeka, Rajko je zaokupljen djelom tog čovjeka, plemenitošću djelatnoga leta kroz mračnine, opasnosti i pogibelji, nadasve, trag vječnosti djela (nikako i nikada nedjela) na tlima koja zasipavaju vjetrovi, odnose
kišetine i opačine, na tlima na kojima trajno živi hrvatska marljivost i hrvatsko neuništivo stvaralaštvo.

U šire područje stankovačkoga zavičaja (posebice banjevačkoga) učitelj i povjesničar Savić povezao je i na najvišu razinu veličanstvene vrijednosti uzdignuo sirovi i isklesani kamen, ploću ili komadićke, crkve, kule...Ali nikako mimo i bez čovjeka-stvaratelja u radostnomu i nepomućenu zavičaju.

Pred sobom imamo knjigu "Banjevci sa svojom crkvom i svetcima", naoko hladnoga naslova, uobičajenog naslova, ali kad uđemo u tkivo građe povijestne, osjetimo bilo Rajkove hrvatske topline, zanosa i ponosa.

Naš zadatak nije detaljno analizirati ovu zanosnu i bogatu knjigu. I sami ćete zaključiti da je to nemoguće u ovih desetak minuta. Trebalo bi nekoliko školskih sati za taj zanimljiv posao, dakle,
namjera nas predstavljača je preporučiti vam knjigu čitati pažljivo kao drago i koristno štivo da biste osjetili svetu zanosnost Rajkova srca u približavanju svom hrvatskom puku hrvatskih Banjevaca, tkivo zemlje i kamena, život u tom i na tom tkivu u prošlosti, do današnjih dana, nimalo lakših od onih što su ih imali predhodni naraštaji.

Čitati i pamtiti sve razine povijestnih naslaga, upisanih u kamen koji nam poput kamenih listova knjiga nude sladke trenutke susreta Hrvata, njihovih dlanova, njihova znoja i vizija u nezaboravu.

Sve što naš uglrdnik-pisac, naš Rajko Savić napisa, na ponos je i čast vašu, vrijednih Banjevčanka i Banjevčana, ali i na obvezu čuvati ovo nam sveto tlo i pisati, istraživati, nadopunjavati Rajkovo djelo, koje je sa svojim vrijednostima povijestni katekizam i himna
hrvatskoj vjeri i opstojnosti, hrvatskomu stvaralačkom poletu, hrvatskoj nrizbrisivosti.
Nigdje ne ćemo naći toliko povijestnih činjenica o banjevačkom zavičaju na jednom mjestu, u jednoj knjizi.
Velike je napore uložio autor da bi razasute pojedinosti sklopio u jednu harmoniju, skladnost.
To treba isticati i cijeniti. Nisam, ističem, to tek tako rekao. Da je ovo djelo povijestni katekizam. To je zbilja!
Dakle, katekizam, početnica ili hrvatska slovarica
Ova knjiga je i izvor i inspiracija novim piscima. To je ta obveza: nastaviti gdje je Rajko stao!

Ovih trenutaka Banjevci su metropola-središte povijestno-kulturnoga uzdizanja vrijednosti prošlosti
Banjevci-metropola u kojoj marljivi i neumorni ratari i nadahnuti intelektualci čuvaju, njeguju i uzdižu zavičajnu baštinu. Nije to "rasuta bašćina" Petra Zoranića (iz romana "Planine"), to je uljuđena banjevačka baština, njiva do njive, vrt do vrta, knjiga do knjige...u njedrima stankovačkoravnokotarskoga ozračja. Banjevci-metropola rada i stvaranja!
Rajkovo ovo skladno djelo velik je i značajan pleter, hrvatski pleter tom sveukupnom monumentu.

Nije slučajno što Rajko ističe, tiska, objavljuje na prvoj stranici zanosnu domoljubnu pjesmu "Od stoljeća sedmog" (Ive Cvitića), što u povijestnu građu utkiva pjesme "Ikavio, naša diko! (Vlatka Pavletića), "Hrvatsku molitvu" (Mate Marčinka) te pjesmu istoga autora "Zbogom, Bosno-misionar Nikola Tavelić napušta Bosnu" te na kraju odlomak pjesme "Hrvatska" (Drage Ivaniševića). Nije slučajno ni to što imamo dojam kako poletni pisac Savić promatra ovaj dio Ravnih kotara (kolijevke hrvatske državnosti) i s desne, i s lijeve strane, i odozdo, i odozgo, a što je posebice blisko i intimno, i iz samoga sebe, iz svoje umne i duhovne dubine, iz krvi, iznoseći svoju i našu uzčuvanu Domovinu Hrvatsku, svoj dragi zavičaj i ljude štovane i nadarene koji udariše temelje ljepoti koju moramo ljubiti i nadograđivati.
To je Rajkovo domoljublje, nenametljivo i iskreno. Ono žari u ljubavi prema kamenu zavičaja, ugrađenog u temelje, zvonike crkava, u kule i kaštela, u suhozide, u štovanje čovjeka-poljodjelca i graditelja, u divljenju i najmanjem detalju u utrobi crkava, slikama, vitrajima ili, pak,kamenim ulomcima (mitrički reljefi, n.pr.), pronađenih u grrmilama kojima se nasipavala cesta Stankovci-Pirovac 1971. godine.

Tu se očituje i Savićevo hrvatsko čovjekoljublje, jer iza svakoga isklesaja ili pokreta kista...prepoznaje se čovjek-Hrvat, majstor, meštar, graditelj, kojem se Rajko, i mi, divimo i ugledamo se u njih, u slutnji novih inspiracija među mladim naraštajima, bila u njihovim rukama olovka, motika, glazbalo ili, pak, puška za obranu.

O knjizi se može govoriti povijestno-zemljopisno, književno-umjetnički, pedagoško-didaktički, popularno-znanstveno, jezično-pravopisno, idejno i slično.
No, o tome u nekom drugom susretu.
Budite ponosni na svoga sumještanina Rajka koji vas voli i poštuje i daruje i nudi vam čitanje, a to znači znanje o hrvatskim tragovima i kamenim pečatima neslomljive hrvatske obstojnosti. Ne hodajte bezosjećajno pored crkava
i drugih znamenitosti, poštujte korake svojih predaka, čuvajte svaki kamen i ploču-zapise koračaja pradjedova.

Ivan Vidović

I na kraju autor, osobno:

"...silno želim da svi mi, Banjevčani i naši potomci, budemo dostojni sljednici i nasljednici naših predaka, koji su nam, živeći 'kroz vrimena gruba i kroz ljute boje',ostavili i podarili bogatu baštinu. Svjesni i ponosni na to naše baštinstvo, imajmo obvezu da je i mi obogaćujemo svojim radom, znanjem i uljudbom."

Srdačno!-Vaš Rajko Savić
Zagreb-Banjevci, o Ivanjdanu 2017.
(46. str.)

ZBOGOM, ROKO, VRLI MI PRIJATELJU!

OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO

JEDINI BOŽE

ROKO DOBRA (PUT DO MORA-izabrane pjesme, Zadar, 2013.)



ŽIRJE, 28. listopada 1930.--ZADAR, 23. svibnja 2017


BLAGOSLOV MORU
Roku Dobri


Blagoslov moru kad klesati znade
dušu kamena i valom i snagom.
Poruke iz dna tišine i nade
sladosti ćute vedrom glazbom, blagom.

Blago kamenu kad vječno je ljubljen
rosom i suncem riječi toplih, šumnih.
Kamenu blago kad nije izgubljen
u priči mora, snova vedroumnih.

Struje dolaze iz dalekih neba,
tornado prijeti upornim bijesima
i hukom blizom iz potaje vreba.

A ti si pjesnik i more i otok,
ne daš se smesti pa krasiš krijesima
krvavi život, pučine krvotok.
Ivan Vidović






ZBOGOM, SVESTRANI HRVATSKI PJESNIČE,
ISKRENI I PLEMENITE ČOVJEČE,
VRLI MI PRIJATELJU!
ROKO!

ZBIRKA "ZRNJE" (haiku)

(svršetak)

NAJLJEPŠA MATER SI MI

Hrvatski list, 12. kolovoza 2004.

NAJLJEPŠA MATER SI MI

LICE KAMENA

ŽEDNA MI DUŠA (3.)

ŽEDNA MI DUŠA (2.)

ŽEDNA MI DUŠA (1.)

NE BUDITE HLADNI KAO STIJENA, KAO KAMEN (VITRAGE 12.)

Učenički list "DITE ZADARSKO" (br.7./2003.), O..š. Šimuna Kožičića Benje

...OSLUŠKUJUĆI SVOJE SRCE (VITRAGE 11.)

Učenički list "ČEHULJICA" ,(veljača 2003., br.5.), O.Š. "Šime Budinića", Zadar

ŠTO ME VIŠE BOLI, SVE TO VEĆI BIVAM (VITRAGE 10.)

U HRVATSKOJ MITRALJEZOM PUCATI

...A PERO PLESALO U RUKAMA... (VITRAGE 9.)

. PJESME II..





STIHOVI IZ ZBIRKE "PJESME" II.-krajobrazi.
Zadar (2010.)

OSTANI TU I BUDI POSKOK (VITRAGE 8.)

Ostani tu
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svaku kameno dlanište
za svaku kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vodenzmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i kamenih pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu s krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to
poskok

U KAMENU SRCE TOPLO (VITRAGE 7.)

"Kameno podneblje"

KAKO SAM UVIJEK STREMIO SADIT VOĆKE USRED POLJA... (VITRAGE 6.)

RAZMIŠLJANJA
Kćeri Ivani


Reče mi Netko, u snu šapnu meni,
bez ustezanja: još život ti teče
k'o nepresušni slap, pače, pripomeni
još posve tiho, i neka ti kleče

misli žestine na ognjištu nade.
Prokletstvo i spas naše je trajanje,
i na tom putu još rosnih imade
jutara za plov, vrata za kajanje.

Kada očistiš puteljke i piste
za uzlet vedri, svrni se ničice
zbog suputnika i ideje čiste.
Čovjek je zloća. A naspram ptičice

uvijek će biti cvrkutalo blijedo.
Jeca li dijete ili brdo sijedo.

SVJETLO I SJENA
Kćeri Ivani


Nema ni svjetla ako umre sjena
i usred dana, usred crne noći.
Bezbojna mutljež i očiju pjena.
Daška mi treba pa ću kročit moći.

Kako sam uvijek, to ti želim reći,
stremio sadit voćke usred polja,
čekajuć sunce da već počne žeći.
A ja u sjenu: snažna mi je volja.

Nema ni sjene amo umre svjetlo,
ni ljudi više ak' se smrkne ponos:
gubi se svima sjajno podrijetlo,
nebo se ruši, sutrašnjice donos.

Ova je stvarnost već prepuna rupa
crnih, bez sjena, sred bezbožnog skupa.


Knjigu likovno osmislila i uredila IVANA RUPIĆ (rođ. Vidović),
pjesnikova kćer

ZLATNOM ZNOJU SLADOST TVOJ JE DARAK (VITRAGE 5.)

LISTAM TI POVIJEST
Sinu Domagoju


U slobodi mi hrvatskoj i zlatnoj,
u pjevnoj sreći kamena i zemlje,
krošnjama nebnim i u travi vlatnoj,
ništa ne spava. I nitko ne drijemlje.

Vukovi crni skrvavljenih šapa,
plesovi strašni, još strašnijih noža,
pogledi mrski iz četničkih kapa,
naredba vječnih iz bezbožnih loža,

odgmizaše, gle, sluteći osvetu.
Hrvatska sveta, kako si mi svijetla!
Kako mi grudi griješ uz posvetu!
I pjevaš moćna budnicama pijetla!

Dok tebe bude, čuda će se liti!
Povijest ti listam. I tebe će biti




ZAŠTO SU GROZDOVI VELIKI I SLATKI
Sinu Domagoju

Još se sunce probudilo nije,
nit se rosa digla u oblake.
Dok se pijevac kukurijekom vije,
pjesnik žuri uza pjevne vlake.

Slavuj bigli na stoljetnom bristu,
Prelet mokrih prepeličjih krila,
s dušom, srcem, veličajnom Kristu,
molitva se nebu diže vrila.

A kad sunce popije svu rosu
i osmijehom pozdravi ratara,
svo će trsje počešljati kosu,
a nebeskog dičnoga vratara

blagoslovit: grozdu ovom mladost
tvoj je darak, zlatnom znoju sladost!

ODOŠE PASTIRICE (VITRAGE 4.)

"OVISNIK O ŽENINOJ LJUBAVI" (VITRAGE 3.)

LJEPOTA ŽIVLJENJA (VITRAGE 2.)

i sav sam u tebi i sva si u meni

POEZIJA -TRAJNO DISANJE (VITRAGE 1.)

ANTE DEUR-SVESTRANI HRVATSKI JUNAK

Jutarnji list, 18. studenoga 2016.

BANJEVCI (autora dr. RAJKA SAVIĆA)

ČETVRTI DIO



















(kraj)

BANJEVCI (autora dr. RAJKA SAVIĆA)

TREĆI DIO








(još jedan nastavak)

PIJUCI USKRSA

Alen Kasumović-slika ustima


pile k'o sunce
iz dubine svemira
mokro pijukne