ajme meni

11.10.2024.

listopadmo drveće kao listopadni ljudi s istim računicama sišu vimena sunca
s istim korovnim nadama
u kopitama
na bezglavim stazama
zapišavaju nesnalažljive grmove

bez ptičjeg pjeva sunce harači
zapovjedno
nemilosrdno

sasušene bukare u rukama listopadnih
koraka

RATARU

Da nije tvoje motike i pluga,
obraza čistog ne bi njiva bila.
ne bi ni tice stizale iz luga,
oblaci nit' bi zavoljeli krila.

Dubok si dao pečat čovječanstva
iz doba šuma i špilja bez kata,
do ovog trena antidjevičanstva,
života masti i oštroga lakta.

Iako znalac o zemljinom tkivu,
i dlanom pojiš i kralje i care,
nikad ti sile nisu dale rivu,
za odmor ruku. Baš nikakve dare!

Ruglom te čine silni koje hraniš.
Ti kopaš, siješ, piće sunca braniš.

Zbirka 90 soneta: "SONETI LJuBAVI,
BUNTA I NADE"
Split, 2023.


nije mi teško
što sam
sam

teško mi je
što sam
sam
kad nisam
sam

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.