petak, 26.09.2008.
..skok u bunar...
LJubim vas dječice moja i više nego što ikada možete zamisliti...Ja sam put istina i život..predajte se meni i ja ću vas ljubiti i čuvati...
Vi ste moj izabrani puk...živite u dubini mojeg srca..
sva ljubav ovoga svijeta se ne može uporediti sa ljubavlju koja vas čeka u Kraljevstvu mom..
O ljubljeni moji..ljubim vas i blagoslivljam puninom svoje ljubavi..
- 23:55 -
..polaganje ruku..
U mom slučaju na mene je prvo laik polagao ruke..
I nisu mi rogovi izrasli...
Mislim da nije toliko bitno tko ih polaže..i gdje ih polaže..
Mislim da je najbitnija vjera..
Jer džaba da ih i svećenik polaže ako ne vjeruješ..
Ne ozdravlja nitko osim Isusa..
Ponekad mi je dovoljno da samo zamolim za molitvu..u meni je ona već uslišena..
Bila ona izmoljena il ne...
Bitna je vjera da Gospodin djeluje..pa bio to laik il svećenik..
Ne boj te se ....
Bog vas ljubi ...
BVB
- 23:50 -
..moj monolog..
O Gospodine mili..
Nema tih riječi kojim bi Ti hvalu izrekla..
Ti dobro poznaš moje misli..i moje želje..
Moje puteve..moje čežnje..
..moje radosti..i moje tuge..
Želim biti tvoj alat Gospodine..upotrijebi me..
Onako kako Ti želiš..onako kako je Tvoja volja..
Oslobodi me..očisti me..
Kleši me..
Svaku sumnju..svaki grijeh..svako nerazumijevanje..neoproštenje..
.svaku krivnju..svaku osudu.. nestrpljenje..
Sve što nije od Tebe..sve neka ode..
Očisti me Gospodine..
..očisti me..
Vodi me..vini me u visine..
ispuni me...
Žedna sam ljubavi..
..topline..miline..zajedništva sa Tobom..
dopusti da se naslonim..da se odmorim..
Povedi me svojim putem..ne dozvoli da lutam..
Otvori mi oči da vidim..ne želim biti slijepa..
Otvori mi uši da čujem..ne želim biti gluha..
Otvori mi usta..ne želim biti nijema..
Želim biti potpuno Tvoja..
Samo Tvoja..
Nauči me Isuse..kako da ti se predam..
Sve je ionako Tvoje..sve ionako Tebi pripada..
Ti slažem ovaj moj mozaik...
Sve ti predajem..
Hvala ti Gospodine
- 23:48 -
..moždana smrt...
"Moždana smrt nastaje usljed nepovratnog gubitka svih moždanih funkcija. Moždana smrt se utvrđuje kod pacijenata koji su u dubokoj komi i kod kojih se disanje održava aparatima, a uzrok tog stanja su povrede mozga, cerebrovaskularne bolesti ili tumori.
Gospodin stvori ljude koji postadoše liječnici..naših zemaljskih tijela..
A Gospodinu nije ništa nemoguće..pa ni vraćanje u život nakon isključivanja aparata moždano mrtvom čovjeku..
Da je Gospodinu bilo u volji Njegovoj..nakon moždane smrti moje majke da ona živi..Ona bi bila tu sa mnom..
Al ne..volja Njegova je bila da dođe k Njemu..jer mu je gore bila potrebnija..
..moj rođak prvi..dijete od dvije i pol godine..palo u vodu..u temelje kuće roditelja svojih..u 12 mjesecu..1 m ledene vode..
Bio u njoj pola sata..dok ga nisu pronašli..
Naravno,da su ga izvukli..reanimirali..u bolnicu odveli..
Na aparate uključili..al on je bio moždano mrtav..već u vodi..
Mozak mrtav..organi pomalo otkazivali jedan po jedan..
i isključili su mu aparate..nikome organe nisu dali..
Znači..nije se nitko okoristio..
Jer sve ostalo je bilo mučenje..to je bilo ima 22 godine..
Koga kriviti i kome krivnju prikačiti..
Dal onome tko ga nije pazio..il onome tko mu je isključio aprate..
Dal je itko kriv..
Il tražiti odgovor od Gospodina..zašto se to desilo..jel moglo biti drugačije..
Krivnju triba odbaciti..triba prihvatiti..
Triba s tim živiti..dalje..
Zahvaljivati i slaviti..
Predati Gospodinu..
Moj brat je imao saobraćjku..bio u komi..davali su mu šanse 50/50
Da će ostat živ..i da će umrit..
A ako ostane živ-može imati velike posljedice..mozak krvario..nagnječen..glava mu je bila veičine velike lubenice..
Krvarenje u plućima..nagnječenje pluća..
Uho otpalo..zašiveno..
Ključna kost slomljena..brijne porezotine..
Al Gospodin se proslavi kroz njega..
Doživih njegovo buđenje..kada ga zazvah imenom..
Kada me je na trenutak pogledao..škiljavim pogledom..
I kada je odjednom mi stiskao ruku najjače što je mogao..i puls skočio na 150 otkucaja..
I počeo micati rukama i nogama..
i na kraju-bez ikakvih posljedica..osim ožiljaka za sjećanje..
Slava Gospodinu..
Mama mi je operirana..tumor na mozgu..i iza pala u komu..doživila je moždanu smrt..
Povratka iz toga osim čuda Gospodnjeg nije bilo..
Isto je Gospodin da je bila njegova volja da bude živa ,mogao učiniti što je bilo milo Njemu..
I opet kažem..bila mu je milija..
Umrla je davne 89¨...u svojoj 32 god..
Imala je svoj apartman..sve najbolje uvjete..i velike liječnike uza sebe..
Al ispunilo se nešto drugo..
I ja tako to prihvaćam..sada..
I hvala Gospodinu..jer ja vjerujem..da je On tako želio..
Svi ostali odgovori..i traženja..ničim neće povratiti ni moju mamu..ni tvoju..ni mame..braću i sestre ostale..
Traženja..okrivljavanja..osuđivanja..
To nam ništa ne pomaže..
Samo možemo stvoriti podlogu za nastanjivanje svakojakih duhova..
A to mi nije nikako u cilju..
Želim očistiti svoje srce za Gospodina..
Učini srce moje po Srcu svome...
Biti oslobođena od rana i ožiljaka..od osude..samosažaljenja..tuge..krivnje..itd..
Da u mom srcu bude ljubav za svakog čovjeka..
Da u mom srcu bude samo ljubav..i da moja duša bude spremna za radost susreta sa svim mojim..a prvenstveno sa Gospodinom..
BVB
- 23:34 -
Mudrosti Božja, vodi me.
Snago Božja, jačaj me.
Dobroto Božja, nagradi me.
Duše Božji, oživi me.
Ljubavi Božja, zagrli me.
voljo Božja, uputi me.
Svetosti Božja, posveti me.
Blagosti Božja, tješi me.
Uzvišenosti Božja, upravljaj me.
Neizmjernosti Božja, ispuni me.
Svjetlosti Božja, prosvjetli me.
Milostđe Božje, spasi me.
Slatkoćo Božja, prožmime.
Sigurnosti Božja, smiri me.
Miru Božji, nastani me.
Presveto Trojstvo, blagoslovi me
u životu, u smrti,
U vremenu i u vječnosti. Amen.
- 23:33 -
..svetišta..i novinarske pačke..
Nije bitno što pišu..ma ni što misle..
Niti je bitno jel to Međugorje..Lourdes..itd..
Najbitnije je ono u nama..i što mislimo..činimo..doživljavamo...
Ako smo se prubudili unutra i iznutra..ništa nas ne može uspavati..osim nas samih..
Kao što reče jedan brat večeras..."mi možemo samo zajednički prinijeti Gospodinu ova naša mala svjetla koja su nam se upalila svi skupa..da se pojača Svjetlo Kristovo"...da nam ne bude mrak..i da nas ne uhvati od nas samih ..naših dijela...strah prid Gospodinom..
BVB
- 23:26 -
Ja sam
prosjakinja ljubavi
na pragu Tvoga Srca.
Podvijenih nogu
sklupčana u klupko
iznemogla, iskrvarila
od pustih rana
nizom godina,
nemam snage
ni ruku ispružiti,
ni haljinu Ti dotaknuti
ni glasa vapaja izustiti.
Ipak, osjećam da si me
primijetio,
jer me stid kao val zapljusnu!
Molim Te,
učini korak unatrag
Ozdravitelju moj,
da mi dostupniji budeš,
da uzmognem neznatni napor
učiniti,
za milost Te zaprositi
i zdrava,
u Tvom se naručju naći.
Amen!
- 23:25 -
..svjetiljka...
Postoji vrijeme kad se svjetiljka puni uljem i vrijeme kad se ulje troši;
postoji vrijeme u kojem se gradi most između života i smrti
i vrijeme u kojem se ne može nadodati
više niti jedan kamen u tom mostu;
postoji vrijeme u kojem se pale svjetla
i vrijeme u kojem ne možemo više zapaliti niti jednu luč.
Mudar je onaj čovjek koji razaznaje ta vremena.
Onaj tko ih ne prepoznaje čini kobne propuste.
Kad dođe čas tame (bolesti, patnje i smrti)
i kad budemo trebali uzeti svjetiljku u ruke i proći sami kroz taj tunel,
hoće li biti dovoljno ulja u njoj? Hoće li izdržati?
Tada je kasno tražiti prodavača,
a vremena više neće biti.
Sada je čas puniti uljem svjetiljku života.
Fra Ante Grbeš
- 23:19 -
..moje misli..01.05.2008
Danas ne mogu misliti na ništa...kao da je sve izišlo iz mene...
..tek sad osjećam da san na početku početka..tako izgubljena u prostoru i vremenu..u silnoj trki i zbrki..zbivanjima..napetosti...
,,umorna i iscrpljena..istrošena..
..prazna...
..kao da nisan na ovoj kugli...
..duh mi negdi leti...niti mi se diše..
..samo lelujam...
..pripadam li igdi..
..ikome..
..čini mi se..da me Bog zove..negdi u daljini..a ja ne znam se odazvat..
..sto i jedna misao leti mi u glavi...i pitanja i odgovora..
..jel se ja to pitam..i odgovaram..
..jel to meni još nešto neshvatljivo u mojoj nutrini..
..Gospodine posloži me..
..pomogni mi da ti se pridam..ja to izgleda ne umijem..
..samo mislim da Te ljubim..a daleko sam od ljubavi...
..uzmi me..ne daj me..neću nazad..nikada više..povuci me za ruku..iščupaj me iz ovog vrtloga...
- 23:15 -
..ljubav oca..
Dal ovdje mogu pisati i oni koji nisu imali tatu...
Oni koji bi voljeli i da ih je ljubio i grdio..i nepričao sa njima i mirio se..
Oni koji su željeli očev zagrljaj..poljubac..toplu riječ pa i kritiku...
Oni koji su željeli da samo svrne pogled na njih...
Oni koji bi željeli da su nekog mogli zvati tata...
EEEeeee...to sam ja željela cili život...a moj tata je okrećao glavu od mene...
I dan danas kad me vidi...spušta pogled...
Al bez obzira..ja ga volim..mada sam našla TATU...
Onog-pravog istinskog..koji me je uistinu želio...
Nemojte gubiti vrijeme u nesuglasicama...
..iskoristite ga..jer vrijeme je kratko...
..spustite se i ponizite do poda...i riješite nesuglasice...
..ako ih ima...
evo jedan citat...
Želiš li usrećiti nekoga kome želiš mnogo dobra…
učini to danas za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju za života, brate, za života…
Želiš li reći «volim te»
svojim ukućanima, prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života…
Ne čekaj da ljudi umru da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav:
za života, brate, za života to učini.
Bit ćeš veoma sretan naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života…
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života…
Anamaria Rabatte
- 23:11 -
..još jedna..
..još jedna...
.
..Danijela
..čekajući,,pjesmu.
..shvatila si..
...da si .. sama ...pjesma.
...da si TI pjesma..
..Onakva kakvom te stvori Svevišnji.
..ti si dušo Danijela ..Pjesma Božja..
..tvoja riječ..
..je ton sa harfe života..
..tvoja suza..
..je znoj ..
..sa žica..
..tvoj osmijeh..
..je pjesma Božja..
..Danijela...
..dušo..moja..
- 23:08 -
..četitka..23.4.2008
čestitka koju dobih za rođendan..od jednog brata....
.sretan ti rođendan drago moje dijete..
.zakrilit ću te svojom majčinskom ljubavi..
.u svakom tvom trenu tvog života..
..od rođenja pa do smrti..
..ti samo budi , moja....-.Marijino dijete , cijeli život..
..jer takvu te voli i moj sin ISUS..
..jer takvima je obećano kraljevstvo nebesko..
..i zato neka te ni jedna briga ne nadjača..
..nijedna bol slomi..
..jer DVA ČISTA SRCA UVIJEK KUCAJU ZA TE..
..i iscjeljuju tvoje srce i duh..
..uđi i moj Međugorski mir..i NE BOJ SE NIKOGA..
- 23:03 -
...umjetna oplodnja..
Šta reći..a ne pogriješiti...
Moje mišljenje...ne može biti saživljeno sa onim roditeljima koji nemaju dijecu...
Meni je Gospodin udijelio tu milost da ih imam...bez imalo muke...naše zemaljske...na čuvanje dvoje diječice...
Ne znan kakvog bi bila mišljenja da nemam dijecu..možda bi i ja tražila..vapila...moguće riješenje...
Tužno je gledati roditelje bez dijece..oni gledaju svaku trunkicu izlaza iz te situacije...jer smisao braku daju dijeca...za njih živimo..oni su radost...
Znam mnoge što su se rastavili zato što nisu mogli imati dijecu godinama...pa ni to nije dobro...
Nije ni to riješenje..jer godinama..uzaludnog traženja i čekanja...dolazi do svađa..nerazumijevanja..alkoholizma..mnogih drugih grešnih navika...osuđivanja..omalovažavanja..ko je kriv....
Gledajuć s te strane...bilo bi bolje da imaju poveznicu...onu kap koja donosi radost...
A gledajuć s vjerske strane...Gospodin je naš stvoritelj...i On nas želi..i On nas stvara..
I po tome..grijeh je da se mi pravimo Bogovima...
Mislim da tu triba Božije djelovanje..za prihvaćanje..i nošenje tog križa...
Tu dolazi na snagu-POSVOJENJE
Al kod nas je to tako teško dobiti...
Jer pored toliko zametaka..koja budu razdijeljena..il uništena..il već šta..isto tako imamo i dijece..odbačene..napuštene..izgladnjele..same...
Koja su isto tako razdijeljena po svitu...uništena psihički...ostavljena...i umiru od gladi..a isto su bez roditelja...
I oni su grijeh roditelja...jer su odbačeni...
Uf..sada mi mogla u krug sve pisati...
Za te roditelje tribamo se pomoliti...
Ništa drugo osim tog..da se pomolimo za sve te očajne ljude..da im Gospodin udijeli mir...i da prihvate taj križ...ne mogu reći...a da ne ispadne krivo...
Hm...
Bog je milosrdan...On možda i dopusti da se oplode te umjetne oplodnje...
Jer koliko znam većina ih nikada ne uspije...
Tko zna...Gospodin...
Neka im je u Milosti....
..eto ja zbrda zdola..
BVB
- 22:59 -
..nada...
NADA JE LJUBAV KOJU NAM GOSPODIN BEZGRANIČNO PRUŽA
..ukratko rečeno...
..zbog nade plačemo,smijemo se,treperimo,čeznemo,molimo,zazivamo,borimo se,grlimo se,ljubimo se,volimo se,patimo....itd..itd...
..a to je sve LJUBAV...
Ona ljubav koja nas hrani..potiče..miluje..raduje..ispunja..zove..gladi..ozdravlja..oslobađa....
To je onaj most do ispunjenja...to je ona ruka koja nas diže kada padnemo...
To je onaj glas koji nas goni naprijed...
Nada=Ljubav...ono što nam je darovano u začeću...
Ali...triba znati da nada nikada ne umire..
Ona je tu..uvik među nama.. da nas održi budnima...
Ona je onaj kamen koji nas žulja...da ne zaboravimo da NADA uvik postoji...
Da i na kraju puta,KADA IZLAZA NEMA čeka nas NADA...
..za bolje sutra...
BVB
- 21:19 -
..ispovjed..13.4.2008
13.4.2008
Danas sam razmišljala stalno o odlasku u Međugorje...
..napisah prije nekoliko dana životnu ispovjed...i samo sam čekala trenutak kada će doć do toga da sve to lipo predam Gospodinu...
..i cili dan..stalno neke zapreke i prepreke...nervoza u kući..i ja sve smireno i polako...
Pa velim..Bože ako nije danas taj dan..biti ću strpljiva...
Al..taj dan je bio danas!!!!
Otišla sam u Međugorje..sv.Misu slušala u putu...stigli pred kraj..
I sada sam lakša za životnu ispovjed...
Hvala i slava Isusu!!!!!
- 21:18 -
četvrtak, 18.09.2008.
..bez granica..
...Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane....
..Jer moj je život sada bez granica
Predivna priča, ispisivanje stranica
Na kojim svašta divno piše
Jer moj život više nije vječito padanje
Kad zbrojim poraze POBJEDA ostane
Samo još ponekad vučem navike
Al neće ni to da ostane...
HVALA TI ISUSE!!!!
- 12:31 -
srijeda, 17.09.2008.
..misli..16.2.2008
Takooo je dobar Boog..on je milosrdan i vjeran...
Iz vječnosti u vječnost traje ljubav Njegova...
Ljubljeni moj...tako si dobar...
Ljubimmmm te svim srcem....svom dušom svojom...i ono malo što skrivam od tebe..uzmi ...
uzmi zauvjek neka bude Tvoje..
Ionako je sve tvoje...
Ionako si me samo Ti želio...ionako si me Ti vodio...
..ionako si me samo Ti ljubio..
Sve to...samo da te ugledam...
Tako si dobar Gospodine...
Hvala ti ..Oče moj..
- 21:20 -
..hvala...
Bože moj ,ljubavi moja,i sve moje...hvala ti Gospodine na svemu što mi pružaš..hvala ti na svemu što si za mene pripremio..
Tu sam Gospodine..čekam..ispuni mi duh i dušu ...pokaži mi put...snagu mi daj..
Hvala ti Gospodine...sva slava i hvala Tebi ..
Proslavi se Gospodine kroz ljude koje mi postavlješ na moj put....sluga sam tvoja..
Hvala Ti i slava uvijeke.....
- 20:50 -
...smrt..
Šta ja da kažem o smrti..
O Bože daj da se oprostim... zemaljski..digni to od mene..
Odrasla sam bez oca...izvanbračno sam dite...a izgubih majku u 13 god mojoj...
Umrla je u 32 god...
Taj dan...možda nikada neću zaboraviti...
Mislila sam da mi je umrla i duša i skapalo tijelo...
Taj dan...sam vrištalaaaaa...al s tim danom suze su presušile..
Povukla sam to negdi duboko u dubinu moje duše...i sakrila od sviju...
zaledila sam sve to...i ponekad bih otpuštala u samoći sobe...
Od tada..pa do dan danas...više nikada se nisam duže od par min zadržavala na grobu..
jednostavno sam bježala od toga...
Dolazila bi mi tako u javi u san..u nekim mojim bitnim danima u životu...i pričale bi..i došao bi trenutak kad bi tribala ići...i onda moje suze...i oproštaj.
Imam sada periode čišćenja što se tiče toga..al znam da to još nije otišlo od mene..
Na jednom karizmatskom me dotaklo...plakala sam na glas..i vikala..oprosti mi majko moja..oprosti mi..
Mislim da je jedan dio otišao..u san mi više ne dolazi..
ne želim da ja budem spona koja joj smeta da počiva u miru...
Ljubim te majko...al još više želim mir tvojoj duši..
Pjevaj i slavi sa anđelima..Klanjaj se Bogu našemu,kad te je On želio da dođeš k Njemu:..
Gospodine...hvala ti i slava...
Daruj joj Gospodine pokoj vječni...i svjetlost vječna svjetlila njoj...Nek počiva u miru...
- 20:50 -
nasilje..obitelj..vjera
Šta možemo učiniti....
Možemo dati onoliko koliko osobe zlostavljane žele primiti..
Koliko dopuštaju..jer to je krug obavijen paučinom zla..to su okovi kojih se triba otresti..
Iako su osobe zlostavljene..ne žele to iznijeti javno..ne žele priznati..a mi ne možemo svjedočiti i pisati umjesto njih samih..
Jer se boje ovog il onog...boje se same svoje sjene...to je slobodna volja pojedinca...
Tribamo polako ulijevat im i dolijevat ljubav..mir..
Odagnat mržnju i nemir..unijet im radost..
Da bi njihovo srce pomalo počelo glasno da kuca..neustrašeno..slobodno..
Da ne bude toliko ustrašeno od spoznaje nasilja...da pomalo postanu autoritativne...da se osvjeste...da se suoče same sa sobom licem u lice...
Tek tada možemo malo djelovat..
A do tada možemo moliti Božiju Providnost...I Isusa da im ulije puninu svoje Milosti..i da ima snage da se podignu iz blata..
_________________
BVB
- 20:38 -
..šta je najvažnije za spasenje...
Najvažnija je vjera!!!
Vjera u Oca i Sina i Duha sv.!!
Bez vjere..vjerovanja..nema ništa..
Onda nije bitan ni karizmatski,ni karizmatik..ni svećenici ni laici...ako nema vjere.
U svemu je bitan Bog..i On odlučuje što je za koga..i kada će koga dotaći Milost Božija..
Sve je dobro..sve je odlično..jer bolje išta..nego ništa..
Tj.Bila Sv.Misa u crkvi il karizmatski susret negdje...
bitno je da smo osvješteni..da smo spoznali Kristovu ljubav..pa to bilo vamo ili tamo...
Obraćenici koji su rođenje dobili na kariz.susretu..naravno da će težiti tome..i sve je to više nego dobro..
Dok god nas vuče da idemo..bilo vamo ili tamo..sve je normalno..
Daj Bože da mi svi ostanemo na putu kojim smo krenuli...
Jer Gospodin je Put,Istina I Život!!
- 20:34 -
oči..pogled u njih...
..I znam dosta puta gledat ljude u oči,i kriomice..
Naišla sam na dosta očiju..tj.dosta duša..jer čini mi se ako onako istinski pogledam da dosta toga se vidi..
Najviše sam susrela tuge u očima..čak i suznih očiju..
Kao i neki dan kad me po prvi put posjetila jedna sestra...Zastale smo samo minut da se upoznamo...Ja sam je pokušala upoznat kroz pogled kroz njene oči...Jednostavno sam vidila ljubav al sa previše tuge..tako ranjen mio pogled..
Neke me oči i pogledi raduju..iz njih zrači..privlači..srce poskakuje..ljubav..
Iz nekih zna i takav bijes sijevat..zna biti i hladnokrvnosti..znatiželje..zamišljenosti..provokacije..
Jednom prilikom dok sam razgovarala sa jednom sestrom..vraćajuć se sa karizmatskog..ja upijena u njenu priču..i gledam je u oči..a njene oči izgubiše zemaljski sjaj..odjednom postadoše totalno crne..
Jednom prilikom dok sam na poslu bila prolazila je jedna žena,za koju sam poslije saznala da vodi nekakvu vrstu sekte..prolazila je i ja sam gledala u nju..slučajno.. u oči..Od njenog pogleda me taki led uzeo...sva sam protrnula trenutno...sva dlaka se digla na meni..
Jednom me posikao pogled slučajni jednog dijeteta koje je mama vozila u kolicima..To je trenutni pogled bio..tako izobličen i luđački..upućen meni..kao da me oborio s nogu..da sam sjela zraka da uzmem..da bi na trenutak poslije postao normalan nevini diječiji..
Sada,nakon obraćenja,i drugačije gledam stvari,i obraćam malo više pozornost na neke sitnice..
Jednostavno,to postane rutina...
Tako...u očima se puno toga vidi...
Oslobodite svoje oči..darujte im ljubav...
BVB _________________
- 20:28 -
..misli..7.9.2007
Moj brod trenutno stoji..
Okreće se u krug ...u magli misli..
Nikakvog vjetra nema da ga zapuhne...
Sve oko mene šuti..
Gusta magla..moj pogled traži i traži..
..al oči kao da su slijepe..
..mirovanje..
..zapuši vjetre..
..poguraj moju barku..
- 20:25 -
..crnačka misa..
Rođenje sam ponovno doživila na karizmatskoj misi..u pjevanju,slavljenju,pljeskanju i svemu što ide uz to..
Naravno,fali mi toga,to je dobro da se probudiš,da uzavreš,al kako idem dalje,isto mi dobro dođe i mir,klasika,ponekad bi volila da sam sama u crkvi,i da se ništa ne čuje...
- 20:22 -
Isus,Isus,Isus
Isus,Isus,Isus
u mom srcu spava..
Isus,Isus,Isus
u mom srcu bdije...
Isus,Isus,Isus
u mom srcu živi..
Otac moj i prijatelj..
Brat i Spasitelj..
Veliki Otkupitelj..
Moja ljubav,moja sreća..
I od vjeka vječnog veća..
Isus,Isus,Isus
moju dušu miluje..
Isus,Isus,Isus
u mom srcu caruje...
Isus,Isus,Isus
u mom srcu kraljuje
i ne može nitko više..
- 20:10 -
..darovi..
Svake oči vide različito..svake uši čuju drugačije...svaki jezik govori drugačije..svaka duša drugačije prima..svatko je satkan od Boga kako je Bog htio...i za svakoga ima sve zapisano..
Mi smo mali da bi se pravili Bogovi..tek smo prah i u prah ćemo se vratiti..
..al ostaje nam duh..duša koja ljubi Gospodina..i opet svatko na svoj način..kako mu je Bog dao..
..tko ima uši nek čuje...
- 20:09 -
"prosjaci" ...
Nikad ih ne prođem...ako mislimo na prosjake koji prose...uvik im dam koju kunu..pa bili oni pravi ili krivi..kažem..za zdravlje moje dijece...
Ima jedan stoji stalno kraj centra di radim..tako mi ga milo..mada kažu:glumi..da je gluv i nijem..al meni ga milo..tako da nikad ne prođem da mu ne dam..koliko god to bilo..svi ga tjeraju..gone..to mi se ne sviđa..
Nikada nisan uskratila onom ko me zatražio na takav način..bilo da kupi za sebe,za zdravlje,za nekog il jednostavno prosi jer nema..
- 20:05 -
..bol ljubavi..
Zasto je ljubav bolna kad smo povrijedjeni....
Zato što se ljubavi predaješ i dušom i tilom..srcem..to si ti..tvoja najdublja istina i dubina srca...i kad te opali strelica u dušu...ona neizmjerno plače...jer je povrijeđeno ono u tebi...povrijeđena je duša..ono što u stvari jesi ti..nisu povrijeđeni djelovi tijela..jer tijelo vrijeđa samo fizička bol..
- 20:03 -
..do Boga...11.7.2007
Koliko mi je stalo do Boga???
Do Boga..ja nemam prave rečenice za to..to se ne može rečenicom objasniti...pokušat ću riječima koje bih uzela..to su misli,osjećaji,djela,odricanja,pokore,zavjeti,tjelesna i duševna predaja,oslobođenje,milost,radost,ljepota,mir,rasterećenje,ljubav,ufanje,spoznaja,suze,vjera,duh,duša,istina,vječnost..toliko mi je stalo!
- 20:00 -
..bitka..
Idemo dalje...
Dugo dugooo vrimena sam se borila za prijateljicu..da pronađe svoj mir..da pronađe svoj put..da spozna mnoge stvari...
Bika je u veelikoj potrebi..i tražila je pomoć..
Ne mogu reći da nije..a ni da je...pronašla put..
Možda Gospodin s njom ima druge planove..
I možda moj trud nije bio uzaludan..
Nije završilo kako bi bilo najbolje..kako je tribalo da bude...
Cijeli dan se mislim:Jesam li se dovoljno potrudila...
Jesam li učinila sve moguće što sam ja mogla..jesam li bila čvrsta ili sam tribala biti čvršća..
Jesam li joj nešto uskratila...
Jel tribam da osjećam krivnju zbog toga...jer osjećam bol...
Ona je odlučila drugačije...možda je više razum prevladao nego srce..
Osjećam kao da sam izgubila duuugu bitku..
Umorna sam..iscrpljena...i pomalo povrijeđena..zašto?
I pridajem sve Isusu...
Gospodine..ne mogu..nemam snage više...Budi volja Tvoja..
- 19:58 -
..1kg ljubavi...
Kilo ljubavi..koliko košta!
Ponekad me košta puno...ako onaj kome daješ nesebično uzima a ne cijeni..i slijep je..a ta ljubav se rasprši bez učinka pravog
Ponekad me košta malo...kad onaj kome daješ vrati ti dva kila..i sreća je obostrana
Ponekad nema cijene...besplatna je...tad sam najsretnija...jer dam onomu tko nema ni pojma da sam je poslala..
_________________
- 19:55 -
..naša mala svakidašnja čuda...21.6.2007
evo da napišem o našim malim svakidašnjim čudima..
..kad se vratim unazad 6 mjeseci..vidim da se tu puno toga izdešavalo..tj.dogodilo se mališ čuda..
..al jedno malo čudo...zbog kojeg sam i na forum..i zbog kojeg se dogodio moj obrat je moj brat josip..
..ljudi moji koju sam ja kalvariju prošla sa njim...
.kad više nisan znala šta ću i di ću..naravno tek tad mi je Bog pao na pamet..al sve ima svoje zašto...
..prisutan je Gospodin bio cilo vrime..samo ga ja nisan vidila..
..Josip je bio moja nakana gdje god bi išla..gorljivo sam ga pridavala i pridavala..molila..zazivala Isusa..
..na prvom karizmatskom susretu sam bila uvjerena da će Lončar prozvati njegovo ime...kad ono-kraj došao..i ništa...taaaakoo sam tužna bilaaa...
..pošla sam doma..sa takon tugom u srcu...tek mi se onda raspala duša..
..vapila sam Isusu-zar sam tako te uvrijedila..zar sam tako grešna bila..oprosti mi ...oprosti...stalno su mi suze navirale...a srce me stezalo...
i pitam se ja...zar je tako...kraj je..nema pomoći...
..i onda sam u busu pričala sa jednim bratom...koji je uvelike mi pomogao...utješio me..
..nakon toga sam bila na otvorenoj...slavljenje..ja zazivam i pridajem ga opet...suze se samo izlijevaju...misa..ja opet...zatim klanjanje..moje prvo klanjanje...otpala mi kolina..heh..
..ne znan šta sam više molila..govorila..zahvaljivala..zazivala..i kraj klanjanja...ja u svom svitu...sva više zamantala..kad osjetim da netko stoji isprid mene...podignem glavu..kad fra Tomislav stoji isprid mene sa Presvetim u ruci i gleda u mene...ja se skamenila...i on me prikriži s Presvetim..
..tada nisan znala što to znači..al znam sad da je to bio odgovor...na moje vapaje...ISUS me čuo!!!
..tijekom tog vrimena brat mi je bio u zatvoru...vršila sam pritisak na njega da dođe na otvorenu..i to malo čudo mi se ostvarilo..stigao je..
..imao je polaganje ruku...zatim se lipo ispovidio..slavio...bio na misi..klanjao..pričestio...Bože hvala ti..
..e..od tada nije više bio..malo me to smetalo al sam to pridala Isusu...ja sam i dalje ga oblićala...stalno mu pričala o Isusu..o mom obraćenju...on je to osjetio...
..i došao je dan..svadba...drugi brat mi se ženio...i ja i Josip sjeli u prvu klupu..kad čuda..ulazi fra Mate..okle njega..ta on je u Mostaru...mene zamal srce ne okinu...i ja pitam okle njega u Čerinu...kažu mi bio je župnik...došao samo vjenčati ...a malog čuda...ko da sam ga naručila...ko da mi je misli netko pročitao...
..kad Josip meni kaže..sestro-jel ovo onaj iz Mostara...framaši počeli pjevat..sve pjesme koje znam...srce za iskočit..koja radost..
..i Josip opet meni..sestro-pa ovo su one pjesme iz Mostara...kad ćemo opet tamo...
pa to je jedno pravo malo čudo...
i došao red na V.Goricu...eh..to bi se moglo ubrojiti pod veliko čudo..
o tome sam pisala u prošlom postu...
Šta reći na kraju...ovo je samo dio malih čuda koja su mi se desila..
..mogu reći samo..
HVALA TI ISUSE..HVALA BOŽE I DUŠE SVETI..HVALA MAJKO MARIJO..
..HVALA VAM I SLAVA DO VIJEKA..JER VELIKA MI DJELA UČINIŠTE!!
- 19:50 -
28.6.2007...obnova...Linić...
Bila sam na jednom od tri dana duhovne obnove fra Linića u Mostaru...
Šta da vam kažem.. nakon onog prvog susreta oči u oči..
Otkad sam saznala da dolazi radovala sam se..i tako su došli ti dani..
Međutim ,kao i uvik prepreke se neke dogode...
Zapalo me da radim dva dana od tri dana obnove..ajde kažem-pa Bogu fala bar jedan dan..ako ništa drugo..
Muž mi je isto namjeravao ići..i sve dogovoreno..netom prije polaska kćer mi dobije temperaturu visoku...i šta ću..ostade on odoh ja..
Pa opet,velim,Bogu fala bit će drugi put..
Odmah sam bila dekoncentrirana..a i on nervozan što ne ide..
I ja da pođem,nikako poć..išla jedna osoba sa mnom,pa ona nikako doć,pa mi vozačke nigdi,i tako sve se nešto zbrčkalo,al ja idem i gotovo..
Zakasnile smo na krunicu,al Bogu fala stigle smo..
Sjele smo kraj dvoje forumaša,i to mi je odmah vratilo raspoloženje..
Fra Linić je dosta dugo govorio o strahu…i stotine puta ponovio NE BOJ SE..
To mi je upravo tribalo..jer me strah dosta muči..nadvladam ga neko vrime al kad se iscrpin opet se povremeno vrati..NE BOJ SE,NE BOJ SE,NE BOJ SE
Stalno mi je to zvonilo u glavi..kao da je meni to govorio…Prepustila sam se..i zazivala u sebi Isusa..
Zatim sam pošla na ispovid,i čekam u redu,svećenik ispovida,i kad je završio,diže se i pođe ..Ja isprid njega pošla i velim mu,imam i ja za ispovid..a on meni:»Pih!!Eno onaj tamo svećenik sidi sam i niko ne ide k njemu,neću te ja ispovidit!!»I ode ća!!!
Ljudi moji…zemljo otvori se…Zamal me srce ne okide..
A taj drugi skroz s druge strane crkve..nisan ga ni vidila..
Šta ću..ta neću se vratiti na misto..došlo mi da se raskrivim..
I ja skupin snagu..stisnem zube..i polako s jednog kraja na drugi,poklonim se isprid oltara..i sjednem kraj svećenika..
Mozak mi stao..totalna blokada..samo mi suze od tuge sletiše…Al čujem isprid sebe fra Linića,NE BOJ SE…
I ja se lipo ispovidim,i opet polako nazad..Uf..preživih..Bogu fala..
Klanjanje Presvetom je bilo dosta drugačije nego što sam navikla..al bilo je veoma zanimljivo..molio je za ozdravljenja..fizička ozdravljenja..mislin da bih ga mogla danima slušati..ja sam tijekom toga sve i svakog pridavala Isusu..tako i moju kćer između ostalog..
Pričala sam Isusu..
Isuse..ja znam da si ti najveći liječnik..i da čuješ moje vapaje..dotakni onu moju djevojčicu doma..ta znaš koliko te ona voli..sjeti se Isuse,kako samo čeka da pozdravi Gospu sa mnom..
Koliko gorljivo moli..Isuse..vjerujem u tebe..
I tako sam se ja napričala sa našim Isusom..i vjerovala…
Na kraju klanjanja,fra linić je uzeo Presveto i pošao kroz crkvu da nas blagosovi..I rekao je –Gledajte u Isusa,gledajte..pozdravite ga…ljubite ga..
Počela je pjesma DA TE SAMO DOTAKNEM…srce mi se uzlupalo,trnci me prošli..počela sam pjevat al suze me ugušiše..sve su me rane zabolile…kao da sam se jaka i važna do tada pravila..spustila sam glavu i plakala..pa kad sam htjela viditi gdje je moj Isus..nisan ga vidila…negdje je bio u mnoštvu..
Počela sam pjevat DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE ..MOJE SRCE BI BILO CIJELO..SVE RANE BI NESTALEEEE…kad odjednom Fra Linić se pojavi kraj nas sa Isusom…Pjevala sam i vikala u sebi..
Isuse dragi,ljubljeni,prijatelju moj,brate moj,oče moj..Tu sam…hvala Ti..Pogledaj me Isuse..Gospodine moj…
Ljudi moji…taki mir..taka radost..ne može se naći nigdje nego kod Gospodina!!
Poslije smo otišli na kavu..muž mi piše: ne moraš čekati župske obavijesti,aj požuri,mala ima opet fibru..Ja sam samo rekla..Isuse,vjerujem u tebe,ti si moj liječnik,ti ćeš je ozdraviti..
Istignem doma,kontam ,biće sad ,bla bla bla,hodaš po crkvi a mala bolesna..Al Bogu fala,ništa…
Noć sam bdila nad malom,al mi nije žao,ni teško bilo,lipo sam se izmolila za svakoga,i dobro mi je došlo,jer u zadnje sam imala neku tlaku za moliti..Prekrižila sam kćer na čelu..i rekla Bog te blagosovio..i lipo sam stavila ruku na glavu..i pridala je Isusu..izmolila nad njom,ruka mi se užarila..i otišla leć..
U rano jutro,dobila je opet temperaturu..dala joj čepić,i velim kćeri spavaj..Bog je s nama..
Cili dan danas temperatura tinja..al nikako ne skače visoko..vodio je muž liječniku..dok sam bila na poslu..vadili joj nalaze..jer odakle tolika temper.a nema simptoma…Ja se uzvrtila na poslu..
Isuse moj..ja vjerujem u Te..Ti si moj liječnik..Bože moj,zar je moja vjera tako slaba,da je ona ipak bolesna…Al NE….NE BOJ SE….kako kažu..Vjera te tvoja ozdravila...
.malo se prehladila..al ništa strašno..Bogu FALA!!!
Eto..šta reći na kraju…HVALA TI ISUSE!!!!
- 19:48 -
utorak, 16.09.2008.
..susret sa Isusom...
Bila sam išla na duhovnu obnovu kod Zvjezdana Linića..
Jutri je bio susret sa njim osobno..a popodne Sv.Misa..
Ja sam pošla na susret sa njim..imala sam žarku želju..
Kad sam stigla tamo..bio je već dugačak red...sjedila sam ispred...i odjednom sam osjetila taki poziv da odem u crkvu da se pomolim...crkva je bila prazna..
Nikada nisan bila sama u crkvi..
Ušla sam unutra..to je bio poseban doživljaj..osjećala sam kao da me čeka..
Sjela sam u prvu klupu..i počeo je moj razgovor sa Isusom...molitva..zahvala..slavljenje..i odjednom more suza...jecaji na glas..vikala sam -Isuse zagrli me..zagrli me..zagrli me...
I to je trajalo jedno vrime..i kad sam se smirila vratila sam se u red na čekanje..
Kad je nakon tri sata došao red na mene..čim sam ušla fra Zvjezdanu,odma su suze počele letiti..
On me uhvatio za ruke..i pitao za moje ime..zašto sam došla..šta želim od Isusa...koga imam doma..i dal ih sve jednako ljubim...
Rekla sam da se zovem Daniela..a u glavi mi je zvonilo-Bog je moj sudac-,želim da naučim istinski ljubiti,opraštati i moliti,nabrojila sam koga imam doma,od bliže obitelji do šire...i rekla sam_NE..ne ljubim isto..to je moj problem...
Tada je fra Zvjezdan položio ruku na moju glavu..i počeo moliti...Ja se uopće ne sjećam šta je molio..
Ja sam tada bila ispunjena nekim mirom...i počela sam se ljuljat..cibat-tamo amo..osjećala sam se kao da lebdim..
I tada me je fra Zvjezdan povukao za ruku.. i tako me čvrsto zagrlio..ja sam se zbunila i trznila iz tog stanja i pogledala ga u oči...
Taj pogled nikada neću zaboraviti..to nisu bile njegove oči...
Te oči su bile jedinstvene..krvave,suzne,pune ljubavi...
Ja sam tada zaplakala,naslonila glavu na njegovo rame..i još jače ga zagrlila...
Tada mi je rekao..Bog ti daje polako..onoliko koliko možeš primiti...
I moram ti još reć-Isus te je sad pohodio...
Idi u miru...
Taj susret..te osjećaje..taj doživljaj nikada neće izaći iz mog sjećanja..
Izletila sam iz prostorije..radosna sa suzama..sve bih ljubila oko sebe..poskakivala od radosti..
Eto mog svjedočanstva...
Nek bude svima na rast...
BVB
- 13:17 -
O Gospodine moj..hvala ti i slava što si me zazvao..zazvao si me imenom mojim..O Bože moj,kako mi je srce bilo prazno...a kako mi zaigra zbog Tebe..Moje srce pleše Gospodine..moje srce pjeva...moje tijelo drhti..moji dlanovi gore...Tvoje kraljevstvo je oko mene i u meni..Ti si moj kralj..i sve moje je tvoje..a ponajprije JA!!!
_________________
- 13:16 -
..hvala Gospodine..
Sva muka rađanja..sve boli.. izbriše radost rođenja...Hvala ti Gospodine...
Hvala ti Gospodine...što prođoh te muke..za radost koju si mi pružio poslije toga...
Žudnja..to mi je malo izostalo...kao da je prestalo...tjera me ljubav u zagrljaj..žudnja me minula..treba mi topline i razumjevanja.....a gospodar si mi samo ti Gospodine!!!
Hvala ti Gospodine...što mi dade zlatne ruke..da umjetnost sa njima stvaram...
Razbi naša kamena srca...podari nam srce od mesa..
Hvala ti na svemu...Slava ti uvjeke!!!
Ljubim te Isuse!!!
- 13:14 -
..u čemu vidim Gospodina...
U čemu vidim Gospodina...kad promatram ljude...
Ponajprije u tugi..u bolesti..u osobama u potrebi...u skrušenosti srca...u suzama..potom u slavljenju,u radosti..u pogledu..u zagrljaju...u samoći...u oblacima...
..hodajuć kroz vjetar..u kapima kiše...u razgovoru ljudi..u toploj riječi..u dijelima..
U mom životu ga vidim svugdje..
Kad mislim o njemu..kad razgovaram s njim..kad zahvaljujem...u osobama koje mi šalje u život...u dijelima koje čini priko mene...u mojoj obitelji...u nutrini..u dlanovima koji gore i žare...u toplini i trncima koji me prožimaju..
Al najveći osjećaj sam imala kad sam ga vidila kroz oči fra Zvjezdana Linića..
Svjedočih na chatu o tom susretu...
To su bile oči Isusove...krvave oči..pune ljubavi i topline..al ipak prožete suzama nade...te oči su mi stalno prid očima..
Te oči su me gledale..kao nitko do sada...tada mi je fra Linić kazao..Sad te Isus pohodio...Idi u miru..
- 12:53 -
...promijeniti sebe..
Promjeniti sebe-promijeniti druge..
Teško je to..promjeniti druge..To je velika borba..
Otkad sam promijenila sebe..bilo je nekih pomaka za promjenu drugih..al čini mi se da se još više odupiru...
Kao da sve postaje još gore na dane..gledaju me sa oprezom..svrstavaju me u kojekakve sekte..kao da se ustručavaju..kao da sam vračara..da ih ne začaram..kao da sam bolesna od neke opasne prelazne bolesti..da slučajno ne pređe na njih...a opet ih ono zrno bocka..pa ih zanima..kako..šta..
Osjećaju moju promjenu,pozdrave to al se boje..
Vole slušat..al priča ih fascinira..neke prepadne..neke dotakne..al sve je to kratkotrajno..na jedno uho uđe na drugo izađe..al isto im ostane materijala za razmišljanje...
Ne možeš ni tražiti promjenu nekoga ako mu ti nisi sam primjer promjene..
Lako se sporazumjeti sa obraćenikom..il sa onima koji bar nekako praktično žive vjeru..
Al sa onima koji psuju,hule,žive ka životinje..s njima je teško..
Tu triba dooosta strpljenja i poniznosti...
Tribaš svjedočiti svojim životom promjenu da bi netko,bar jedan,tvoj najbliži,tvoje dijete,tvoj muž,brat,sestra,otac,majka spoznao da je to put Božiji! Da to nije ludost,šizofrenija...
Prvenstveno da od psovanja nema kruha...od ludovanja,iživljavanja...
Preostaje nam samo moliti Gospodina za njihovu spoznaju..da ih dotakne..pogurne..da svi skupa slavimo!!
Strpljivo čekajmo taj trenutak!!!
BVB
- 12:52 -
..međjugorje...
Jednog dana prohujala je priča i usklici..da curi iz noge kipa Isusova Uskrsnuća u Međugorju..i ja sam tada pohitala da vidim ČUDO!!
Tada nisan živila vjeru,nego sam kao i mnogi drugi odletila pokloniti KIPU,i obrisat te suze što kape...
To je bilo divnoo,to je čudo..
Al to čudo me nije držalo dugo..pričalo se par dana..i to je utihnulo..
Međutim..od tada je prošlo nekoliko godina..i neki dan išla ja sa obitelji u Međugorje..I moj muž izrazio želju da ode opet k tom kipu...da vidi kapi li još..
Međutim..ja sam sada gledala taj kip drugačije...
Drugim očima..
divila sam se meštru što ga je napravio..jer je taj rad divan!!!
ALI!!!
Ja se sada divim živom Kristu!!
Međutim ,moj muž je još uvik divio se čudu..i gledao kako suze idu iz koljena..i onim svim ljudima koji su brisali te suze..
A u meni..u mojoj glavi se dogodila čudna misao..zbog toga..malo provokativna..
Zašto se diviš kipu..i tom čudu..Klanjaš se kipu a ne ljubiš Boga..svim svojim srcem i svom svojom dušom...Divi se živom Gospodinu..Slavi Njega..
Zar je potrebno sto čuda da spoznaš Kristovu ljubav...
I tako je to ipak ostalo u mojoj glavi..bujica misli..zabolilo me..
Jer netom prije toga,nije se htio ni ispovjediti...farizej..
I mi smo otišli....doma..
Ni taj kip..ni to čudo od suza nije ništa promjenilo..to je bilo napeto taj trenutak..i onaj trenutak kad bi se mogla tema povući u društvu..kad bi se moglo reći..-EJ..i ja sam vidio to..Čudo..stvarno..suze idu iz koljena ko bobi..
Zar su potrebna čuda..da bi ljubili...
Hvala ti Gospodine što si zazvao ime moje..
Slava TI uvjeke!!
- 12:48 -
Triba se izbaciti ono prljavo iz nas..
Ono što ti grlo steže..a misliš..štitnjača je to..
Triba se osloboditi boli..
tek kada izbaciš iz sebe...kada dopustiš da to izađe ....kad posvjedočiš ono što te duši..ma koliko se ono činilo smješno i premalo naspram nekih drugih..tek onad upoznaješ Boga!!!
Iskreno,puno puno sam patila u životu...mnogo puta ranjena bila..
Al ..sad..isto se to desi..patiš..rane te..
Sad je to drugačije...sad ne osjećam toliko to tako..
Kao da se to nekom drugom dešava...
Vidim da bi bilo normalno da boli..da para..da me lomi..
Al nikako da me slomi..Kad svane novi dan..sve nestane..
Ponekad se i zamislim...jesam li živa..jel to normalno..
Al ja sam živa..
To je pobjeda!!!!
Oslobođenje!!!
Hvala ti Gospodine..i slava uvijeke!!!
- 12:46 -
Nakon obraćenja ,dolazi radost,veselje,zanesenost,zaljubljenost..čišćenje,milosti..slavljenje..
I traje jedno vrijeme...nakon toga nastaje mir..al iza svega triba nastat ljubav..ona iskrena..bez zanesenosti i zaljubljenosti..onda nastane suhoća..duhovna suhoća..
To je tek borba..to je raskrsnica..gdje se pada i gdje se ide dalje..
To je onaj put kad si sam..Tu se jača vjera...
Tu sebe upoznaješ..i odlučuješ..ideš nazad il guraš dalje..
Tu nastaju kušnje..I tek tada počinješ u stvari ljubit Gospodina...
Tek tada nalaziš svoj put..
Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!
Gospodine,nisan dostojna da uđeš pod krov moj,al samo reci riječ,i ozdravit će duša moja!
- 12:45 -
...
Kako se molim Bogu? Možda nisan kvalificirana za neki odgovor..al imam onaj prosti..onaj jednog običnog čovjeka koji pokušava živiti vjeru..
Nema recepta za molitvu..nikakvog..to se ne može prenijeti..niti dati..to se osjeti..za svakog drugačije..i teče kao rijeka bez kraja..ponekad sa valovima..ponekad mirno..ponekad je u mirovanju..ponekad burno..
Molim se tako da razgovaram..da pričam..zazivam..zahvaljujem..plačem..slavim...a nekada šutim..dosta puta pjevam..a katkad i vrisnem..
- 12:42 -
..misli...7.9.2007
Moj brod trenutno stoji..
Okreće se u krug ...u magli misli..
Nikakvog vjetra nema da ga zapuhne...
Sve oko mene šuti..
Gusta magla..moj pogled traži i traži..
..al oči kao da su slijepe..
..mirovanje..
..zapuši vjetre..
..poguraj moju barku..
- 12:41 -
...Isus..
Isus,Isus,Isus
u mom srcu spava..
Isus,Isus,Isus
u mom srcu bdije...
Isus,Isus,Isus
u mom srcu živi..
Otac moj i prijatelj..
Brat i Spasitelj..
Veliki Otkupitelj..
Moja ljubav,moja sreća..
I od vjeka vječnog veća..
Isus,Isus,Isus
moju dušu miluje..
Isus,Isus,Isus
u mom srcu caruje...
Isus,Isus,Isus
u mom srcu kraljuje
i ne može nitko više..
- 12:38 -
..spoznaje...
Kako da pišem..ako još rastem..ako to još nije izgrađeno..
Mogu samo reć..da sa mnogim spoznajama koje spoznah,doživih bol..onu ljudsku..jer s tim većinom povrijedih ljude..a mislim da je to bilo potrebno za duh..
Jel istina to..ona surova..pa boli il je to nešto drugo..jel to poruka..ne znan..zato ne mogu da svjedočim..
Ponekad mi misli nakon evo npr.postova,nakon razgovora lete..nadolaze..svjesna sam da nisu od mene..mene čovjeka..nego negdi iz dubine..i moran to da napišem..ponekad je to za mir osobe a ponekad opaska..
Ponekad viđam ljude i osjećam nemir od njih..Ponekad osjetim kao da me pogode samo pogledom..od mnogih se ježim..od mnogih se radujem..neki me guše..u mnogih vidim kroz oči ,pogledom stanje njihova srca..
Ponekad i više puta ,kad nešto tako osjetim,tresnem u lice pa ko osta živ..
Kad sam u dubini molitve..dobijem odgovor..kroz Sv.Pismo..
Ponekad kad pričam s Gospodinom..i velim poslije ću da molim..a u sebi čujem..SAD moli..sad...itd..
Ja se Njemu pridam..i Njega čekam..Isusa ..pa nek me on vodi kud je njega volja..Sve na hvalu i slavu Gospodinovu..
_________________
- 12:36 -
Tražila sam mir
Tražila sam radost
Tražila sam nekog
Tko će volit mene..
Tko će volit moju slabost
tražila sam nekog
da me grli,voli,ljubi..
da me čuva,da me pazi..
da mi dušu ne izgazi..
Tebe nađoh Bože moj..
Tebe nađoh Isuse..
Žeđa duša moja tebe Bože,
Srce moje od radosti kliče..
Hvala Ti Gospodine..
Sve u meni viče..
Zazvao si moje ime..
Ja osluhnih jel to stvarno..
Osmjeh mi poleti na lice
I kliznuše suze radosnice..
Tražila sam ljubav
Tražila sam sreću
Al od tebe Bože
nisan našla veću…
Dug put to je bio..
Mukotrpan i pun boli..
al ne nađoh nikog
tko me tako jako voli..
Tebe nađoh Bože moj..
Tebe nađoh Isuse..
Žeđa duša moja tebe Bože,
Srce moje od radosti kliče..
Hvala Ti Gospodine..
Sve u meni viče..
Zazvao si moje ime..
Ja osluhnih jel to stvarno..
Osmjeh mi poleti na lice
I kliznuše suze radosnice..
Tebe nadoh Bože moj...
_________________
- 12:23 -
Hvala ti Oče što me ljubiš...
..hvala ti za svaku tugu..za svaku radost..
..hvala ti za svaku suzu..za svaki osmjeh..
..hvala ti za mala čuda..
..hvala ti za sve..
Hvala ti Oče..ti me poznaš najbolje..
- 12:21 -
Gospodine...Bože moj..
..ne tražim puno od Tebe...tražim samo da me dotakneš..da me vodiš..dajem Ti svu sebe..
..proslavi se Gospodine kroz mene..
..Ti znaš šta tribaš učiniti..Ti znaš gdje me triba pokrpati..
..Gospodine..čekam te..
- 12:12 -
Isuse dragi moj...
..prijatelju moj..
..Tebe tražim i u tebe se uzdam..
Ti si moj put...
Ti si moja ljubav..
Ti si moj spasitelj...
Vodi me prostranstvima svojeg milosrđa...
Nek moje srce gorljivo tuče samo za Tebe..
Slava ti Isuse..Slava ti i hvala...
Voljeni Oče...daj mi snage i upravi me na ovom putu...
..da i dalje slavim te i veličam..
Tako sam sretna što vjerujem u Tebe..
Tako sam radosna što te upoznajem..
Tako sam mirna jer znam da si uz mene...
Zagrli me,zaogrni me..ne daj me nikome.. i nemoj mi dopustiti da se više ikad izvučem iz tvog zagrljaja..
_________________
- 12:12 -
ponedjeljak, 15.09.2008.
..dan očeva...2007..
..oče moj zemaljski..
..evo pišem ti po prvi put..
..Ja sam onaj tvoj prvijenac..kojeg nisi želio..
..kojeg si se odrekao..
..Ja sam ona što je u ljubavi stvorena..a po rođenju odbačena..
..Ja sam tvoja kći..
..Moj susret prvi s tobon..za kojeg mi je srce gorilo..
..bacio si u vjetar..
..tako sam bila uzbuđena i sretna što si me pozvao..
..nakon trideset godina..
..al ..
..tada sam te spoznala..
..tada sam vidila koliko si slab..i ranjen..
..ne zamjeram ti..
..ne zamjeram..
..što su tvoje prve riječi za kojim sam gorila..
..bile..
..JA TI NISAN OTAC..
..ZALEDIJA SI TADA DUŠU MI I SRCE..
..A JA DOŠLA PUNA LJUBAVI...sreće..
..ostala sam ponosana i dosljedna sebe..
..više ništa nisan čula..
..svjet se zavrtio oko mene..
..Bože moj,Bože moj,zašto si me ostavio..
..što mi se sve to dešava..
..zašto mi je život cili patnja..
..tuga,suze..
..bila je čista srida..
..Ti si me oče moj zanijekao tri puta..
..rekavši mi u moje oči..OČI PUNE TUGE..
..Bio sam čist onda..nisan ti otac
..Sada sam čist..nisan ti otac
..i čist ću umrijet..nisan ti otac
..rekla sam dajem ti blagosov ako je tako...
..Na taj dan..si umro..
..to je opravdanje svijetu..
..za ranjeno srce moje..
..za mene te više nema..
..al to je samo veo..
..ne mogu te mrziti kad te volim..
..ne mogu si pomoći..
..još i danas i svaki dan kad te vidim..srce mi igra ko čigra..
..oprosti oče što sam rođena..
..oprosti ako sam ti život s tim uništila..
..oprosti..Gospodin je htio da se rodim..
..oprosti..volim te..
..oprosti..još jednom te molim..
..što imam ja sada svog OCA..mog Stvoritelja..
..ON je htio mene..
..on je htio da budem odbačena od tebe..
..da budem neželjena..
..da budem nesretna..
..da plačem..
..da tugu imam..
..da ..
..Moj Otac me voli..
..On me ljubi istinski..
..kroz tebe sa spoznala Njega..
..pravog i istinskog..
..Gospodin moj me uzeo na ruke u času mog rođenja..
..On je želio me ovdje..da budem Njegovo dijete..
..da Ga slavim i hvalu Mu odajem..
..da Ga ljubim svim svojim srcem i svom svojom dušom..
..nikad me neće ostaviti..niti zapustiti..
..OPROSTI..oče moj nesuđeni..moje srce sad pripada NJEMU!!!
SRETAN VAM OČEV DAN..ljubi vas vaša kći..
_________________
- 15:33 -
..ooo mila majko moja..
..jer miruje sad duša tvoja..
..tilo ti počiva i sniva...
..tako to majčice sa tilom biva...
..al majko moja mila..
..draža si Gospodinu bila..
..pa te uze k sebi..
..i da napokon..
..bude lakše tebi..
..tužna sam mačice bila..
..kad nisan uz tebe..
..više snila..
..al radost mi majko obuze srce..
..kad zamalo za tobon ne puče..
..tad shvatih da Gospodin ima za mene pismo..
..da je bolje da ..
..zajedno više nismo..
..da mi čuvaš mjesto u Božijem zboru..
..da zajedno pjevamo ..
..s anđelima u koru..
..hvala ti majčice što si me rodila..
..da bih i ja Gospodinu pohodila..
..hvala ti majko..
..što te majkom sam mogla zvati..
..ti ćeš uvik biti..
..MOJA MILA MATI..
- 15:32 -
..majčin dan..2007
Draga mila majko..
..već odavno te nema..
..dugih 18 godina..
..a evo stigao je i još jedan..
..majčin dan..
..još jedan u nizu bez tebe..
..znaš..
..fališ mi..
..fališ mi puno..
..previše...
..mirim se s tim..
..da te nema..
..već dugo,dugo..
..negdje čučiš u dubini moga srca..
..treperiš..
..čuvam te daleko od očiju ljudi..
..tražiš od mene..
..to..
..jer te povrijedih..
..onog dana kad si pošla..
..i nisi se vratila..
..znala sam negdje u dubini duše dječije..
..da odlaziš zauvjek..
..al ponos u meni..
..inat u meni..
..zbog toga što odlaziš..
..nije mi dao da se pozdravimo..
..al opet povratih se u tvoj zagrljaj..
..da te još jednom osjetim..
..bez riječi..bez ikakvog glasa..
..Majko mila..
..oprosti..
..što sam te previše voljela..
..nisan te mogla dijeliti s nikim..
..oprosti..
..što sam nijema bila..
..duša mi se kidala..
..srce mi je pucalo..
..i kao što naslutih..
..nakon tvog zadnjeg poziva..
..kad si mi rekla"volin te,pazi na braću i čuvaj ih"..
..i kad se prekinula veza..
..znala sam da je to kraj..
..da sam te izgubila..
..a ja sam opet bila nijema..
..suze su me ugušile..
..jer se ugasio tvoj mladi život..
..Bože moj..samo ti znaš koja je tuga u meni bila..
..Oprosti majko mila..
..što sam taka bila..
..što sam te neizmjerno voljela..
..tražim tvoj oprost..
..za mir tvoje i moje duše..
..Vjerujem ljubljena...
..da sada imaš mir..
..da više nisi ni bolesna ni nesretna..
..molim se za tebe..
..da svjetlost vječna ti svjetli i da počivaš u miru..
..dođi mu san kao nekad..
..da te dotaknem..da te poljubin..da te zaglin..
..kao nekad..
..da ti kažem..
..Majko..dobro sam..
..sretna napokon..
..da moj život je obasjala svjetlost..
..da sam u godinama traženja i lutanja..
..pronašla mir..radost..
..da sam pronašla ponovo oca i majku..
..braću i sestre..
..da nisan sama..
..ne boj se majko..
..hvala ti..
..za sve..
..sretan ti još jedan u nizu..
..MAJČIN DAN..
..LJUBIN TE..
Sve u meni,Gospode,pjeva tebi sad,
pred tobom je čitav život moj.
Ti mi dade život nov,iz tame spasi me.
Tvojoj ljubavi ću uvijek pjevati,
tvojoj ljubavi ću uvijek pjevati!
Svet je,svet je,svet je Gospod Bog!
_________________
- 15:31 -
nedjelja, 14.09.2008.
Velika Gorica..17.6.2007
Ja ne znan odakle bih počela...Prvo sam bila jako uznemirena i tužna što ne ide moja prijateljica...od početka smo skupa..pa me je to malo zbunjivalo..kočilo..Kad sam stvarno uvidjela da ne ide..rekla sam Bože u tvoje ruke..idem pa šta bude..
Sa mnom je krenula Vera,koju sam stavljala u nakane..i to je već bila jedna pobjeda..Al ,moj brat Josip..zbog kojeg sam i tražila i našla Gospodina,obećao mi je po tko zna koji put..da će ići i on..tako sam treperila hoće li doći na bus..
Ljudi moji,moje sreće kad je stigao..Bože moj,još jedna naša pobjeda..
Slava ti i hvala Isuse..
I napokon smo kernuli..moje srce da iskoči...Cjelim putem sam pjevušila..slavila..a jesam malo i spavala..heh..al i to je za ljude..
Kad smo stigli u V.Goricu..pohitali smo na stadion..i odmah smo ostali na travi..zelenoj divnoj travi..Gabriela(sestra sa foma) je prva doletila..Bože koje radosti.. ..
Smjestili smo se..kad zvoni mi mob..zove Nada..(druga moja duhovna seja).i prekide...ja se skočih..noge mi se osjekle...Kad Nada leti ko strijela..hahaha ...
Ljudi moji..divno divno...kao da se stoljećima znamo..koja sreća..radost..zagrljaji..pusice...joj joj..
Zatim smo svi pohitali da upoznamo Marinu..Kako smo sretni bili..ko male bebe..hahaa..odmah nas je pripoznala...superrr..Hvala ti Isuse..
I počeo je susret..najposebniji do sada..Divno slavljenje..puno radosti i suza..Gospodin je bio sa nama..
Moj brat Josip..on je bio tu..slavio je sa mnom..Cijelo vrime sam ga pridavala Isusu..Dotakni ga Isuse..Oprosti mu..Ozdravi ga Gospodine..ozdraviti ću i ja..Vrati ga u svoje stado..zalutao je..pokaži mu put..put vječnosti..ljubavi..mira..
Sv,misa je isto bila posebna..ma sve je bilo posebno..Puno Duha,ljubavi..radosti..milosti..
Molili smo..i plakali i smijali se..
Jes da je bilo vrućeee..al došli su nam i oblaci...pa je bilo i hlada...
Hvala Draganu na kišobranu..heh..osta brate u mene...dobiš ga nazad..
Stigla su i ozdravljenja..O Bože moj..VELIK SI..
Čak je i Lončar bio razgovjetan..Uvod je bio dosta zanimljiv..
Zatim je nastupio Gospodin..Izlila se Rosa Božijeg blagosova na nas..Tako sam se ispunila..Molila sam i dalje Gospodina ..Ozdravi mi brata Gospodine..Pokrpaj ga..Ti znaš šta je najbolje..Zagrlila sam ga..i uhvatila za ruke..i Blagoslivljala ga do besvjesti..Gorila sam ..treperila..trnila sva..
Rekla sam-Gospodine..mnoge dovedoh do tvoji vrata..misija po misija se završava..Tu sam Gospodine za nove pobjede..Udjeli mi snagu..ispuni me..vodi me..Čekam te Gospodine..
U jednom trenutku,Lončar je spomenuo da Gospodin ljubi jednu Petru..
Ja sam se pitala...Gospodine..Isuseee...ljubiš li mene...ljubiš li mene...Vapila sam..ne znam zašto..Al shvatih,,,Pa Gospodin mene ljubi...
Zazvao me..sve što sam ištila ostvaruje se..GOSPODIN ME LJUBI...HVALA TIIIII ISUSEEE...
Brat mi je rekao..kao da sam se ponovo rodio...sve je kao da je vrilo u njemu..koturalo..da mu se čini da je od svačega ozdravio..da ga se dotaklo puno puta..Kaže mi..."ma seke,nisan bio kod doktora..ne znan od čega sam bolestan bio..al znam da sam ozdravio"
Ja sam se od srca nasmijala..tako nevino i bezazleno..
Znam ja od čega si ozdravio..falila ti mater..falio ti ćaća..nisi imao djetinjstva...nisi imao mladosti..nisi imao postelju ni topal zagrljaj..
Ozdravio si..srce ti je bolesno bilo..duša ti je ranjena bila..
Dobio si oca,brata,prijatelja,majku..
BOŽE hvala tiiiiiiiii!!!!
Na kraju ,bez obzira kolko mi je nos bio začepljen od cmizdrenja..osjetila sam taki miris ruža...
Na kraju..
U autobusu mi se urezao jedan stih..pjevušila sam ga stalno..
TVOGA SRCA PLAMEN O MARIJO,
NEKA SIĐE NA LJUDE SVE,
MI TE BESKRAJNO VOLIMO, MI TE VOLIMO.
Budila sam se sto puta u autobusu..i opet pjevušim u sebi...i zaspem...i opet pjevušim...i cili dan to pjevušim danas..zvoni mi u ušima..
HVALJEN BUDI O BOŽE KRALJU NAŠ,
NEK TE SLAVI ČITAV ŽIVOT MOJ.
OVA HVALA NEK BUDE, NAŠ NAJLJEPŠI DAR,
DIVNA DJELA UČINIO SI NAM!
SLAVLJEN BUDI O POBJEDNIČE NAŠ,
S TOBOM UVIJEK POBJEĐUJEMO MI!
SVOGA SVETOGA DUHA TI IZLIJ NA NAS,
CIJELOM SVIJETU, DOŠAO JE SPAS!
BVB
_________________
- 22:41 -
..brod plovi i dalje..21.6.2007
Moj brod plovi, plovi, plovi...malo katkad zapne al se brzo oslobodi...i dalje plovi ,plovi...prema luci vjere,ljubavi,radosti i sreće...
Hvala ti Isuse što si me pozvao u svoj brod...
Hvala ti što me ljubiš...
Hvala ti što si mi i otac i brat i prijatelj...
Hvala ti što mi daješ snagu...
Hvala ti što me voliš...
Hvala ti što mi opraštaš..
Hvala ti što me nosiš kad mi je teško...
Hvala ti za moju dijecu...
Hvala ti za moga muža...
Hvala ti za moj dom..
Hvala ti za ljude koji me vole...
Hvala ti i za one koji me preziru..
Hvala ti za Irenu...
Hvala ti za Katu..
Hvala ti za Ivana...
Hvala ti za Nadu..Ozrenku..Ivanu..itd.
Dajem ti slavu,čast i hvalu...
..tebi podižem svoje ruke...
..ISUSE...
Slava ti Bože...
- 22:24 -
..misliii..30.4.2007
Danas su mi misli letile poput vjetra...
..danas me je netko povrijedio...
...namjerno...bura osjećaja je prohujala u meni...
...i kažem-jaka si...bori se...ne daj zlu da zavlada...
...ja te ne želim...ne tribaš mi...idi di te traže...
...ovdje samo ljubav triba...mir... i blagostanje...
...Bože moj...daj mi snage..
...pouči me u mom neznanju...da Te ljubim i slavim..
...ne dozvoli da se izgubim...
...Ljubim Te...
...ovaj vrtlog grijeha se vrti na svakom koraku...
...ne pušaj me iz ruku..Tebi se utječem...Isuse..
Ti si moj Bog...slavim te ja ...zbog sveg što si mi učinio Ti!!!
_________________
- 22:22 -
moje misli..24.4.2007
...Ponekad je stvarno teško imati pravog prijatelja...
...To je isto veliki teret...a i dar ..
.hm...jer moramo stalno raditi na tome..
.. graditi..upotpunjavati...
...a to me ponekad i umara...
...ponekad mi je najdraže biti sama...
...Nesebično sebe dajem...kada tražim..možda sam i ja naporna nekad...
...mislim da pravih prijatelja ne možeš baš imati puno..
..jedan.
..dva...
..mada i oni znaju..
..ponekad..
..bez obzira što su pravi a ne krivi..
..zakazat i duboko uvridit....
...a to boli...boli...
..mogu reći...da jedinog istinskog prijatelja ...koji je onaj baš baš pravi iman u mojoj baki...
...koja mi je bila i otac i majka i brat i sestra i podrška...
...Slava i hvala Isusu...uslišane su joj molitve...jer poletih prema Gosodinu našem...Isusu...
Evo ja s brda s dola...to su mi misli trenutne bile...
Bvb
- 22:21 -
misli....25.4.2007
Danas misli mi lete neopisivom brzinom...
Osjećam se čudno i napeto...
Poskakivam da nađem mir...
...ljubav...
.i lovam ih kao prekrasnog leptira ..
...trčeći kroz zelenu travu...
.. prepunu šarenog mirisnog cvijeća..
..čiji mi miris zaokuplja svijest
a leptir mi biži sve dalje i dalje...
Spotičem se i padam...
...ostajem ležati...
...al hladnoća zemlje me trzne...
...iz te prikrivene ljepote..
..raznolikog cvijeća...
..i shvatih...
..da to nije cvijeće..
...nego korov...
...i da prekrasni leptir još uvjek čeka da ga ulovim...
_________________
- 22:20 -
cibona..22.4.2007
Tada na susretu u Ciboni mi se desilo nešto što nije do tada...
nekako sam čekala posebno taj dan...pošto mi je rođendan na sv.Juru..23.4....da se ponovo rodim ja ona nova...Molila sam Isusa da ozdravi moju dušu...da mi izlječi srce...Da unese ljubav i radost u njega..
I tako...dok je bilo slavljenje...stalno sam zazivala...slavila...onako kako sam osjećala...stalno mi je bio neki pritisak u prsima...
Kad smo otišli na pauzu...u meni se stvorila neka napetost...nešto neobjašnjivo...
I kad smo se vratili na mjesto...ja sam već bila uznemirena...Srce kao da mi se kočilo...nisam mogla disati...pluća su mi gorila...cijela moja unutrašnjost...i sve se pržimalo kroz ruke...
Nisam se mogla nikako smiriti...mislila sam da će me prekinuti...došlo mi je da izletim iz dvorane...Tu sa nama je bila jedna časna sestra...Ona je stavila ruku na mene i pomolila se...al i dalje je trajalo...zatimsu dvi sestre koje su bile kraj mene..uhvatile me jedna za rame..jedna za ruku...i molile...ja sam se pokušavala opustit al nikako...kad je jedna od njih počela moliti u jezicima samo su suze pošle iz mene...cilo mi se tjelo treslo...i plakala sam i plakala...
I onda je odjednom nastao mir....taki neopisivi mir...nešto divno...kao da sam stala i disati...
Ruka za koju me držala je stala žariti neopisivom vatrom....ljudi moji...to je bilo divno....Prosijavali su me trnci...
tako sam se osjećala divno...
Tada je zapjevala se pjesma Moj Isus...moj Gospod...tebi se utječem...
Ta mi je pjesma jedna od najdražih...digla sam se...ruke su mi letile....tako su mi se tresle....nešto neviđeno...tako sam jako pjevala...kao nikad do sada...tako snažno....i glasno...suze su letile..
Počela je molitva za ozdravljenje...Isus je ozdravljao...Ne znam šta da kažem di me je sve dotaklo...da li mi je više falilo majčine ili očeve ljubavi...ožiljaka na srcu...krivnje...odbačenosti...straha...duša mi se cjepala...srce me bolilo...Hvala i slava Isusu...
Nakon susreta,mučilo me nešto...pitala sam jednu sestru šta mi se desilo...šta je osjetila dok me držala za ruku...jer znam da je nešto...rekla mi je da je moje slavljenje bilo veoma prejako i da mi je stalo u prsima i nastala je blokada...da je ona osjetila da nisam učinila veliku ispovid...
Eto...to je moje svjedočansto na slavu Božiju...jer znam da me dotkao...al ja očito još nisam spremna bila...Moje srce je previše gorilo...al se još nije otvorilo...
Bvb
- 22:14 -
BOŽE MOJ...
Bože moj, prijatelju najbolji!
Htio bih danas od tebe
izmoliti prijatelja
kome se uvijek mogu povjeriti,
prijatelja koji me uvijek razumije,
prijatelja koji mi želi ono najbolje;
za prijatelja bih te molio
koji zna pomoći da ispravim pogreške,
takvog prijatelja
koji je oslonac u životu,
prijatelja tako dragog
koji nikada neće pretraživati moje sjene;
prijatelja
koji s drugima o meni samo dobro govori,
prijatelja
koji s tobom prijateljuje
i koji svaki dan prepun tebe
dolazi da obogati mene.
Prijatelja koji je sretan
kada mu pružim i najmanji dar;
prijatelja
kraj kojeg se mogu smijati prepunim srcem,
prijatelja
kraj kojeg imam osjećaj da živim vječno.
Dr. Tomislav Ivančić
_________________
- 18:30 -
drugi susret u ciboni se odvijao ovako...
Ovo mi je drugi put u Ciboni.Prvo sam osjetila u autobusu.Molili smo krunicu za jednog našeg brata koji je u bolnici.Svi smo se držali za ruke.Ja sam u jednom trenutku osjetila tako strujanje kroz tijelo,trnce,ruke su mi postale vruće i kao da su me iglice peckale u dlanovima,suze su išle i išle.Znala sam da je to snaga koju mi Isus daje.I bila sam tako radosna.U mojoj nakani sam molila dragog Isusa da mi da snage,da mi pokaže put,da me vodi putem svojim,da mi srce otvori ,da ga prepoznam,da sam činila dobro ali da sam i griješila,da mi oprosti.Da mu se predajem i dušom i tijelom,jest da sporo ide ali ide...molila sam ga da bude otac mojoj braći a da njegova presveta majka Marija bude im majka.Da su oni izgubljeni i da im trebaju roditelji koje nemaju na ovom zemaljskom životu.Da ih prime u svoje stado i pod svoj zagrljaj.Da me je strah,da se bojim i da Bude sa mnom.Kad su počela ozdravljenja,tako sam mirna bila,a onda je počelo strujanje kroz mene,suze su letile,dlanovi su mi gorili,kada je rekao da oslobađa od straha,da će Isus i Blažena Djevica Marija biti roditelji onima koji ih nemaju,ja sam tako bila obavijena srećom ,tako strujanje sam doživila kroz tijelo,plakala sam ,zahvaljivala,a vrhunac sam doživjela kada je oslobađao bračne drugove,tada sam osjetila nešto drugačije,tada se desilo nešto strašno,ne želim ni spomenit mu ime,znaju oni što su prisustovali seminaru,ja sam tada osjetila jaku snagu,ruke su mi bile vrele,tijelo mi se grčilo,mislila sam da će mi izbit iglice na dlanove,plakala sam ,zahvaljivala i imala sam osjećaj da imam snagu,da pomažem tim ljudima,da tjeram to zlo.Nešto neopisivo,veličanstveno,za razliku od prošlog puta kada sam čula krikove tako me bilo STRAH.I na kraju kad je rekao da stavimo ruke di nas boli,da Isus daje novo srce uz post i pokoru taka me radost obuzela,osjetla sam kao da sam to ja,suze su lile i počela sam se smijati,znala sam da je dragi Isus pogledao na mene.HVALA TI I SLAVA iSUSE
_________________
- 17:55 -
Cibona..3.12.2006
Evo mog doživljaja... prvih zapisa obraćenja..03.12.2006
Pritiskom života i problema više nisam znala gdje da udaram...i lutala sam internetom i naletila na jedan forum...i počela pisat moj vapaj..i molit molitve.Nisam nikome o tome govorila ,samo sam se uvukla sebi u njedra. I u međuvremenu sam se srela sa prijateljicama i one me upitaše da li sam zainteresirana da idem na duhovni susret u Cibonu..prvo sam se nasmijala i bila začuđena..A potom sam se raspitala kod njih,gdje,tko i šta? Kada su mi rekli da to drži zajednica Dobri Pastir,ostala sam u čudu.I onda sam im ispričala kako posjećujem već neko vrijeme stranicu Dobri Pastir. To mi se činio kao neki putokaz i odmah sam pristala da idem,radosno. I..stigao taj dan..sjele smo u autobus u Mostaru sa svim nepoznatim ljudima,koji su nas tako toplo primili. Tijekom puta se dosta molilo i pjevalo..ruke su im bile u zraku,svi nasmješeni,puni radosti...Sve mi je to bilo čudno ispočetka...gledala sam te ljude s nevjericom..???al nakon nekih pola prođenog puta,u meni se počelo sve tresti..same suze su mi išle dok bi pjevali..kad sam shvatila koliko ti ljudi slave Isusa ,Boga...koliko mu se raduju,kao da su zaljubljeni...ja sam se osjećala tako postiđeno,tako sramotno,obuzeo me osjećaj krivnje...stid me je bilo...svake psovke,rječi,dijela i misli koje su izašle iz mene..I tako...stigli smo u Cibonu.Šok!Oko 7000 ljudi..počelo je...toliko je u meni sve treperilo...stalno sam plakala-al od radosti što sam tu! Slavljenje-toliko me diglo,trnci su stalno prolazili kroz mene...pjevala sam koliko sam jače mogla,ruke su letile prema gore.....tako jak osjećaj...tako velika energija...to je nešto što se mora doživit...rječi su suvišne..prvi šok mi je bila molitva u jezicima...nikad nisam čula za to...prepala sam se...al tada kao da je još veća snaga ulazila u mene...zvala sam Isusa, molila ga.zahvaljivala mu se...Potom je bila misa ,iza mise ozdravljenja,opet šok...al sam se držala ,suze su mi letile i letile,a pluća mi se punila još većom snagom...ta energija koja prolazi kroz tijelo,kao da te diže u visine...ruke lete prema gore i tresu se kao da je najveća zima a u meni vatra gori....neopisiv osjećaj....i odjednom su ljudi neki počeli režat,lajat..urlikat....tad je uslijedio još jedan šok...al tada sam od straha kad sam to čula još više počela plakat,molit,pjevat, i zazivat Isusa milog da me spasi,da me čuva,da me zagrli...i osjetila sam tako jaku snagu,kao da sam se ispunila nečim i nije me bilo strah. toliko sam se isplakala,ispjevala i ponovo rodila...to je nezaboravno iskustvo...
- 17:52 -
četvrtak, 11.09.2008.
Hoću li Gospode,i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj
a ja na niskom stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se suhi k'o prutić
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene
ako to Ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda.
Pa kada uđu kojim je dato,
i mjesta biti neće:
Nebo je malo, al' ništa zato...
Srce je tvoje veće...
/fra Bonaventura Ćuk/
Moji padovi...hm..bilo ih je mnogo..jedan za drugim..bez prestanka..samo dublje i dublje..al nikakvog dizanja..
Tada nisan poznavala Boga..Bio je On tu..al samo formalno..tradicionalno..ja ga nisan spoznavala...moj mozak je lutao u nekoj drugoj vasioni..
Rođena sam kao vanbračno dijete...mama mi se udala kad sam tribala poć u školu..u totalno drugu sredinu..povela me sa sobom..mada je moje srce i duša ostala kod bake...
Prvo što me dočekalo..je da sam dijelila mamu s drugom meni nepoznatom osobom...njenim mužem..Mrzila sam ga..onako kako dijete može mrziti..
Zatim su zaredali jedan za drugim moja braća..Ja sam ih čuvala,presvlačila,hranila,tj.odgajala..JA, i ja puko dijete naspram njih..
Moj svjet se rušio...Sve sam mrzila..razočarana sam bila od vrha do dna..
Danima sam gledala i buljila kroz prozor kada će mi baka doć..bilo je neizdrživo..
U sedam godina braka rodila se 4 brata..4 komada...AAAAAAAA
Ne znan ni sama koliko sam oproštajnih pisama napisala..misleć da ću da pobjegnem..al nisan mogla..Jedna 12-godišnja djevojčica..Gdje bi to ja!!
O Bože!!
Sve bi to i nadošlo i prošlo da se mama nije razboljela..Još jedan udarac..
Bolovala je god.i pol..od tumora mozga..Podlegla je pod operacijom...u svojoj 32.god.života..To je bio straaašan šok!!!
Ostala sam sama..sa gomilom djece oko sebe..Najstariji je bio 6-godišnjak a najmlađem je bilo 11 mj...Od tog dana moje srce je postalo ledena stijena..Oćuh je od tada živio..al bio je mrtvac..Alkohol mu je bio najbolji prijatelj..
Sve je polako išlo..dan za danom..godine..pune problema ..trke..svega ostalog..Oćuh je propadao..svjesno..htio je da umre..izgubio je kontrolu nad braćom..a i nad svojim životom..Tada sam se zbližila sa njim..Tek smo tada postali prijatelji..Ja sam se udala i počela svoj život formirat..Al moj duh je ostao sa njima..
Jedan od braće..Josip..skretao je sa puta normalnog tinejžera..Lovala sam ga i gonjala..al on je išao sve dublje...Izgonjala sam da bar završi srednju školu..Otac mu to nikako nije podnosio..Svak od njih je pomalo išao svom društvu..a on bi ostajao sam doma..
Dok nije stigao jedan Božić..niko nije bio doma..On je popio 6 lit.konjaka i pao u delirij..Od toga se nije oporavio..nikako..Odveli su ga u bolnicu..al iz nje nije izašao..
Moj susret sa njim u bolnici povratio mi je sve ono sjećanje koje sam negdje zatomila..Čovjek..jedini muškarac u mom životu..koji je popunio rupu..i mjesto koje je mogao imati moj biološki otac..sjedi gol u pempas peleni na bolničkom krevetu i nema pojma tko sam ja!!
Tu sam izgubila kompas...stakla su se u bolnici tresla od moje krike i suza...Preminuo je nakon nekoliko dana..u 43god.života..
Tada je nastao kaos..4 maloljetnika..ostadoše sami..Brat Josip je već tada već duboko bježao od kuće..i nestajao..
Ja bih ga danima tražila..I to gonjanje je trajalo...Dok jedan dan nije prekinulo drugo..Najstariji brat imao nesreću..i leži u komi u bolnici..AAAA..Zašto Bože!!!Ti dani su bili iscrpljujući..Bogu hvala..probudio se..nakon 4 duga dana...Veliku kalvariju prođoh sa njim iza..Njegov oporavak..operacije..snimanja..kontrole...Zapostavila sam sve..svoju obitelj..djecu..muža..i krenila osvajat..ni sama ne znam šta..
Kad je to malo se stišalo..umre mi djed..Šok za šokom..Čovjek koji me gojio..školovao iza mame..udao..nestao..da nisan ni imala kada žaliti za njim..Josip je oduzimao svaki atom moga života..svaku radost..tračak nade..Između svega ostalog..muž mi završi u bolnici..nitko ne zna šta je..na kraju autoimuna bolest pluća...to je priča za sebe..
Ja sam malo po malo...padala i padala..stala bi ja na nogama..al to više nisan bila ja..Ja sam bila leš koji hoda..nije mi bilo bitno jel dan il noć..jel sunce il kiša..Bilo mi je bitno da imam helexa,lexaurina,normabela..i pila sam u enormnim količinama..Znala bih hodati po putu..i u mom mozgu bi se odvijala borba..nekoliko njih je živilo u mom mozgu..sve su se bunile..tražile pravdu..izlaz..al jedna je tražila i samoubojstvo..
Znala bih hodati po groblju..i pričala bih onima koji leže tamo moje probleme..Znala bih hodati i po kiši..bez kišobrana..Tada je najviše patila moja obitelj..koja me tražila..Znala sam otići i do crkve..do jedne male kapelice..i plakala bih tu..Nešto me vuklo..al Boga nisan spoznala...
Problem na problem se lipio..a ja nikakvog izlaza nisan vidila..Dok nisan jednom rekla DOSTA!Išla sam kod psihijatra da se lječim..tražila sam nešto..al to nisan našla ni kod njega...Dani su mi bili crnji nego noći..Moj život je bio nula!!!Pokušala sam da dođem do mog oca..biološkog...I on me se odrekao..Bogu fala..Al ranjena sam kao čovjek veoma bila..Al istodobno ..u svoj toj katastrofi ljudi su uvik tražili nešto od mene....neki savjet..neki mir..pomoćć...a ja sto puta gora od njih..pružila sam sve što je bilo u mojoj moći..malo je njih znalo šta se meni događa...to je bilo duboko u meni...
Moj Josip je završio na heroinu..pa nakraju i u zatvoru..moje borbe su se nastavile..I tu kreće moj početak na ..
Bila sam na dnu dna...Ovo je samo skica onog što je bilo..
Tada sam na karizmatskom našla što sam cijelo vrijeme tražila..NAŠLA SAM KRISTA!!!
Mada je On cijelo vrijeme bio sa mnom..ja nisan NJega vidila..
Pa se upitam..Kako sam sve ovo mogla proći bez Njega!!
Trenutno stanje moje je ovako...
Padam..naravno..al se dižem..Imam osjećaj kao da ne pripadam okruženju koje me okružuje...Sjedim i promatram ljude..i pitam se kako žive bez Krista..
Sada sam..osjetili ste malo i tiša ovdje..Sada tjeskobe i patnje rješavam povlačenjem..
Svaki dan čujem nešto dobro..al i loše..
Otkad je molitva došla u moju kuću..puno čudnih stvari se dešava..
Bože moj..ja sam tvoj sluga..ja ne mogu više..Osjećam tugu..duša mi se zaparala....Na trenutak me stisklo u prsima...al....čini mi se da nisan više tako ranjiva..rane su moje zacijelile..
Danas sam mislila..odoh..padoh..al ne..ostadoh na nogama...Ovo su nekakvi novi rezovi..al manje bole...
Hvala ti Bože..Ja sam pridala svoj život i sebe k Tebi..čekam..tako i sve moje probleme..Samo kažem..Bože budi tvoja volja!!
Ovo je moj put..i za svakog je drugačije napisan..
BVB
- 20:55 -
utorak, 09.09.2008.
Moj život sa Isusom....
Evo da krenem putem pisanja..da saberem sve što osjećam..živim..proživljavam..
Da moje obraćenje ne ostane samo u mom sijećanju..nego da posluži mnogima na rast..na novi život..u Kristu i sa Kristom..
Gospodine..hvala i slava Ti u vijekove...
- 21:09 -
