Šta ja da kažem o smrti..
O Bože daj da se oprostim... zemaljski..digni to od mene..
Odrasla sam bez oca...izvanbračno sam dite...a izgubih majku u 13 god mojoj...
Umrla je u 32 god...
Taj dan...možda nikada neću zaboraviti...
Mislila sam da mi je umrla i duša i skapalo tijelo...
Taj dan...sam vrištalaaaaa...al s tim danom suze su presušile..
Povukla sam to negdi duboko u dubinu moje duše...i sakrila od sviju...
zaledila sam sve to...i ponekad bih otpuštala u samoći sobe...
Od tada..pa do dan danas...više nikada se nisam duže od par min zadržavala na grobu..
jednostavno sam bježala od toga...
Dolazila bi mi tako u javi u san..u nekim mojim bitnim danima u životu...i pričale bi..i došao bi trenutak kad bi tribala ići...i onda moje suze...i oproštaj.
Imam sada periode čišćenja što se tiče toga..al znam da to još nije otišlo od mene..
Na jednom karizmatskom me dotaklo...plakala sam na glas..i vikala..oprosti mi majko moja..oprosti mi..
Mislim da je jedan dio otišao..u san mi više ne dolazi..
ne želim da ja budem spona koja joj smeta da počiva u miru...
Ljubim te majko...al još više želim mir tvojoj duši..
Pjevaj i slavi sa anđelima..Klanjaj se Bogu našemu,kad te je On želio da dođeš k Njemu:..
Gospodine...hvala ti i slava...
Daruj joj Gospodine pokoj vječni...i svjetlost vječna svjetlila njoj...Nek počiva u miru...
Post je objavljen 17.09.2008. u 20:50 sati.