...da se desi sranje.
Trenutak nepažnje, pogled koji je malo odlutao, misli koje počinju vrludati.

Samo trenutak je potreban da se završi na boku i ramenu, sa natučenim ramenom, oguljenim koljenom i slomljenim drugim nožnim prstom.

A dan je tako lijepo započeo.

Sunce, toplo, ni traga nadolazećoj cikloni.

Otišao sam na trčanje uživajući na suncu i temperaturi od desetak stupnjeva, koju već dugo nisam vani osjetio.

Trčeći ispod mosta, a vraćajući se od nove Dvorane, nije mi ni na trenutak palo na pamet da bi se tamo mogao mučki sakrivati tanki curak leda, nastao otapanjem snijega prethodnog dana i noćnim zaleđivanjem.

Čekao je nekog nespretnog, nepažljivog, nekog tko će naletjeti. Čekao je upravo mene.

Iako se baš ne smatram pretjerano nespretnom osobom (dobro, opisani slučaj dokazuje upravo suprotno), baš sam ja bio taj koji je naletio na led.

U jednom trenutku, uživao sam u suncu i toplini, laganom trčanju, a u drugom, našao sam se na boku, na asfaltu, ležeći u poluotopljenom snijegu.

Lagano sam se digao, otresao kaljužu sa sebe, otrčao još desetak kilometara, a kad sam došao kući, vidio sam plavi prst, oguljeno koljeno, rame je počelo boljeti...
Još je bilo dobro do slijedećeg jutra, kad sam vidio da je vrag odnio šalu, da boli sve jače, i da moram na Hitnu....
Tamo su me poslikali, prepipali rame i prst, dijagnosticirali slomljeni prst i dobro natučeno rame...

A tako je dan bio lijep...

Prst boli ko vrag, rame također. Također, boli i ponos, jer kako se baš meni to moralo desiti. Na trčanje, bar za neko vrijeme, moram zaboraviti.

A danas sam trebao ići na Ligu na Ivančici. Još mi je više krivo, kad se sjetim da je to prvi puta u 13 godina mojeg trčanja na Ivančicu da sam propustio kolo...

Nadalje; kad se sutra pojavim kod svoje doktorice, mislit će da to radim namjerno, samo da bih što duže bio na bolovanju.

Pih.

Oznake: led, Bol, slomljeni prst, Ivančica

Božić je jedan od najvećih (neki kažu, i najveći) kršćanski blagdan.
Na žalost, društvo u kojem živimo, koje je okrenuto prema materijalnom a duhovno zapostavlja, sasvim je izokrenulo i iskvarilo izgled i smisao Božića.

Moderno društvo, koje počiva na "imati" a ne "biti" prisiljava nas svojim djelovanjem da kupimo NOVI mobitel, NOVI auto, NOVI televizor, NOVE cipele... uvjeravajući nas da svojim STARIM nećemo moći zadovoljiti svoje potrebe, nećemo biti dovoljno cool, nećemo biti dovojno priznati i cijenjeni u društvu imalaca.

Ni Božić nije izuzetak. Umjesto da se društvo i pojedinci u tim danima okrenu duhovnoj obnovi, promišljanju o tome kako biti bolji čovjek, manijakalno nas tjeraju i nagovaraju da trošimo, i time se osjećamo sve više otuđeno, samo i zapostavljeno, iako imamo više.

Ni Crkva se u tome ne izdvaja iz potrošačkog društva jer svojim primjerom ne propagira skromnost i poniznost već bahatost i raskoš.

Mi, kao obitelj, nismo reprezentativni primjerak hrvatske obitelji, misleći na to da se je nekih 87% Hrvata na posljednjem popisu deklariralo kao katolici.

Kćerka je agnostkinja, sin i ja smo zadrti ateisti (uz to što preziremo Crkvu kao instituciju) a jedino je supruga deklarirana, ali ne baš i praktična katolkinja.

No, bez obzira na to (a vjerojatno da i ne povrijedimo supruginu vjeru) poštujemo Božićne običaje, u vidu kićenja bora, posta na Badnjak, darivanja, uz napomenu da su to uvijek skromni i praktični darovi.

Čemu toliki uvod?

Ni ove godine nije bilo drugačije.

Nakon kićenja bora i večere, pod bor je došao Isusek (darujemo se navečer, a ne ujutro, na Božić) i donio darak za svakog.
Bilo je tu, kao i uvijek, vrlo praktičnih darova: šalica za čaj, kapa i šalova, knjiga...

Kćer mi je poklonila knjigu. S obzirom da smo i ona i ja pasionirani ljubitelji Stephena Kinga, to je ovaj puta bila njegova knjiga "Rose Madder". U knjizi se radi o ženi koja je, nakon 14 godina batina i maltretiranja koje je primala od muža policajca, odlučila pobjeći i početi novi život. Naravno, ne bi to bio King a da nema zapleta i nadnaravnog...
S obzirom na to da sam pročitao gotovo sve Kingove knjige, zapitao sam kako je znala da BAŠ TU knjigu nisam pročitao.
Moje pametno dijete; bila je u knjižnici, zamolila ispis svih knjiga koje sam posudio, i u listi od 1537 knjiga pročitanih od 1998. dotičnu nije našla....

Ponosan sam na njenu pamet i snalažljivost. Drago mi je da smo uspjeli odgojiti tako pametnu, poštenu, snalažljivu i nadasve skromnu djecu.




Na kraju, svima koji vjeruju, želim sretan, čestit i nadasve miran Božić!


***********************************

U nedjelju je održano i 3. kolo zimske brdske lige Ivančica.
Konačno se je sve poklopilo onako lijepo po čemu se ova planina pamti: hladno ali ne i prehladno vrijeme, dosta sunca, snijeg od polovice uspona (ali ne previše; taman toliko da se može trčkarati)...

Sve u svemu, ugodno provedeno jutro.

Oznake: Božić, ateizam, King, Ivančica, trčanje, Zima

2. kolo brdske lige na Ivančicu bilo je toliko drugačije od prethodnog.
Koliko je u prvom kolu bilo ugodno, sunčano i čak malo pretoplo za trčanje, toliko nas je u ovom kolu snašla gotovo pa apokalipsa.

Duboki snijeg na koji još nije ni noga kročila (a kamoli ralica) onemogućio je bilo kakvo trčanje.
Iako su bolji nadobudno krenuli naprijed, došavši u dublji snijeg (a bilo ga je 50-70 cm) jako ih je usporio tako da ih je ubrzo pristigao i ostatak kolone.
Zajednički smo kročili kroz duboki snijeg, lagano se smrzavajući.
Najteže je bilo na zadnjem kilometru, jer je cesta okrenuta k sjeveru pa je jak sjeverni vjetar napravio nekoliko nanosa, visine i do 3 m, koje je bilo gotovo nemoguće prijeći.

Ovako je izgledao prijelaz preko jednog od manjih nanosa snijega:



Na zadnjem zavoju prije planinarskog doma bio je najveći i neprelazan nanos. Neki su ga zaobišji penjući se u šumu iznad ceste, a drugi balansirajući na rubu ceste, uz provaliju.

Konačno, kolona je došla do vrha za skoro 2 sata i 20 minuta, uredno svi promrzli.
Sveukupno nas je do vrha došlo 58 , mogu reći, potpuno ludih, 10-tero dama i 48 muškaraca.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-2-kolo-rezultati-i-ukupni-poredak#news_view

Među damama je bila i moja Iva, koja je silno željela ići ovo kolo, što me je, kao oca, poprilično uplašilo. No, sve je prošlo dobro.

Spustili smo se po Konju (najbliži, ali ne i najlakši put), dobar dio kližući se po guzici.

Moja Iva snimljena na Konju:

Oznake: Ivančica, snijeg, brdska liga, trčanje

Kako nam je danas bilo:

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-1-kolo#news_view

Lijepo, toplo, sunčano, veliki broj novih ljudi koji su se uputili na planinu...

Oduševljava veliki broj novih ljudi koji se upuštaju a avanturu zvanu rekreativno trčanje.


Mmmmmmm... prekrasno...

Oznake: rekreacija, Ivančica, trčanje

U nedjelju, 25. studenog (kao i svaki puta, zadnje nedjelje u studenom) započinje već 16. zimska brdska liga Ivančica.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/15-zimska-brdska-cross-liga-ivancica#news_view

Naizgled, vrlo slična zimskoj ligi na Sljeme, ali opet toliko različita.

Specifičnost Ivančice je ta, da se trči po makadamskoj cesti u ukupnoj dužini od 10 km.
Svojevremeno je na Ivančici bila vojna baza, pa se je cesta, bez obzira na vremenske (ne)prilike, redovito čistila. Utoliko je i bilo lakše popeti se na planinu.
No, unazad nekoliko godina, u skladu sa reorganizacijom HV, vojska je napustila objekat na Ivančici pa se je i redovito čišćenje ceste uvelike prorijedilo. Vrlo se često dešavaju situacije da se liga trči (u stvari, probija) kroz snijeg od pola metra i više, sa nanosima preko metar visine.

Liga je počela sa skromnih 22 učesnika da bi sa prošlom godinom narasla na impozantnih 108 zaljubljenika i brdsko trčanje.

Prošle godine, po prvi puta u povijesti, nisu se održala dva kola. Vremenske (ne)prilike bile su tako ekstremne (snijeg u nanosima od dva metra, temperatura niža od -15) da smo odlučili, vodeći brigu o zdravlju učesnika, otkazati natjecanje.

Nadam se da ove godine takve odluke neće biti potrebne.

Na Ivančicu u zimskoj ligi trčim već dvanaestu godinu.

Ivančica je zimi prekrasna - vrlo često događa se temperaturna inverzija, kad je na 1000+ metara sunčano i nekoliko stupnjeva toplije od maglovite nizine.

U stvari, svaki uspon na Ivančicu je jedinstven i toliko drugačiji od prethodnog.

Jednom je 15 stupnjeva iznad nule, maltene proljeće, a za samo dva tjedna vremenske prilike promijene se u polarnih -15.

Mogu reći da mi je zimsko trčanje na Ivančicu svaki puta novi izazov i novi užitak.

Ovako je bilo prošle godine:

Oznake: Ivančica, liga, Zima, snijeg, brdsko trčanje