2. kolo brdske lige na Ivančicu bilo je toliko drugačije od prethodnog.
Koliko je u prvom kolu bilo ugodno, sunčano i čak malo pretoplo za trčanje, toliko nas je u ovom kolu snašla gotovo pa apokalipsa.

Duboki snijeg na koji još nije ni noga kročila (a kamoli ralica) onemogućio je bilo kakvo trčanje.
Iako su bolji nadobudno krenuli naprijed, došavši u dublji snijeg (a bilo ga je 50-70 cm) jako ih je usporio tako da ih je ubrzo pristigao i ostatak kolone.
Zajednički smo kročili kroz duboki snijeg, lagano se smrzavajući.
Najteže je bilo na zadnjem kilometru, jer je cesta okrenuta k sjeveru pa je jak sjeverni vjetar napravio nekoliko nanosa, visine i do 3 m, koje je bilo gotovo nemoguće prijeći.

Ovako je izgledao prijelaz preko jednog od manjih nanosa snijega:



Na zadnjem zavoju prije planinarskog doma bio je najveći i neprelazan nanos. Neki su ga zaobišji penjući se u šumu iznad ceste, a drugi balansirajući na rubu ceste, uz provaliju.

Konačno, kolona je došla do vrha za skoro 2 sata i 20 minuta, uredno svi promrzli.
Sveukupno nas je do vrha došlo 58 , mogu reći, potpuno ludih, 10-tero dama i 48 muškaraca.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-2-kolo-rezultati-i-ukupni-poredak#news_view

Među damama je bila i moja Iva, koja je silno željela ići ovo kolo, što me je, kao oca, poprilično uplašilo. No, sve je prošlo dobro.

Spustili smo se po Konju (najbliži, ali ne i najlakši put), dobar dio kližući se po guzici.

Moja Iva snimljena na Konju:

Oznake: Ivančica, snijeg, brdska liga, trčanje

U nedjelju, 25. studenog (kao i svaki puta, zadnje nedjelje u studenom) započinje već 16. zimska brdska liga Ivančica.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/15-zimska-brdska-cross-liga-ivancica#news_view

Naizgled, vrlo slična zimskoj ligi na Sljeme, ali opet toliko različita.

Specifičnost Ivančice je ta, da se trči po makadamskoj cesti u ukupnoj dužini od 10 km.
Svojevremeno je na Ivančici bila vojna baza, pa se je cesta, bez obzira na vremenske (ne)prilike, redovito čistila. Utoliko je i bilo lakše popeti se na planinu.
No, unazad nekoliko godina, u skladu sa reorganizacijom HV, vojska je napustila objekat na Ivančici pa se je i redovito čišćenje ceste uvelike prorijedilo. Vrlo se često dešavaju situacije da se liga trči (u stvari, probija) kroz snijeg od pola metra i više, sa nanosima preko metar visine.

Liga je počela sa skromnih 22 učesnika da bi sa prošlom godinom narasla na impozantnih 108 zaljubljenika i brdsko trčanje.

Prošle godine, po prvi puta u povijesti, nisu se održala dva kola. Vremenske (ne)prilike bile su tako ekstremne (snijeg u nanosima od dva metra, temperatura niža od -15) da smo odlučili, vodeći brigu o zdravlju učesnika, otkazati natjecanje.

Nadam se da ove godine takve odluke neće biti potrebne.

Na Ivančicu u zimskoj ligi trčim već dvanaestu godinu.

Ivančica je zimi prekrasna - vrlo često događa se temperaturna inverzija, kad je na 1000+ metara sunčano i nekoliko stupnjeva toplije od maglovite nizine.

U stvari, svaki uspon na Ivančicu je jedinstven i toliko drugačiji od prethodnog.

Jednom je 15 stupnjeva iznad nule, maltene proljeće, a za samo dva tjedna vremenske prilike promijene se u polarnih -15.

Mogu reći da mi je zimsko trčanje na Ivančicu svaki puta novi izazov i novi užitak.

Ovako je bilo prošle godine:

Oznake: Ivančica, liga, Zima, snijeg, brdsko trčanje