Marketing
2. kolo Ivančice - ili, kako se probiti kroz snježne zapuhe
2. kolo brdske lige na Ivančicu bilo je toliko drugačije od prethodnog.
Koliko je u prvom kolu bilo ugodno, sunčano i čak malo pretoplo za trčanje, toliko nas je u ovom kolu snašla gotovo pa apokalipsa.
Duboki snijeg na koji još nije ni noga kročila (a kamoli ralica) onemogućio je bilo kakvo trčanje.
Iako su bolji nadobudno krenuli naprijed, došavši u dublji snijeg (a bilo ga je 50-70 cm) jako ih je usporio tako da ih je ubrzo pristigao i ostatak kolone.
Zajednički smo kročili kroz duboki snijeg, lagano se smrzavajući.
Najteže je bilo na zadnjem kilometru, jer je cesta okrenuta k sjeveru pa je jak sjeverni vjetar napravio nekoliko nanosa, visine i do 3 m, koje je bilo gotovo nemoguće prijeći.
Ovako je izgledao prijelaz preko jednog od manjih nanosa snijega:
Na zadnjem zavoju prije planinarskog doma bio je najveći i neprelazan nanos. Neki su ga zaobišji penjući se u šumu iznad ceste, a drugi balansirajući na rubu ceste, uz provaliju.
Konačno, kolona je došla do vrha za skoro 2 sata i 20 minuta, uredno svi promrzli.
Sveukupno nas je do vrha došlo 58 , mogu reći, potpuno ludih, 10-tero dama i 48 muškaraca.
http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-2-kolo-rezultati-i-ukupni-poredak#news_view
Među damama je bila i moja Iva, koja je silno željela ići ovo kolo, što me je, kao oca, poprilično uplašilo. No, sve je prošlo dobro.
Spustili smo se po Konju (najbliži, ali ne i najlakši put), dobar dio kližući se po guzici.
Moja Iva snimljena na Konju:
Post je objavljen 10.12.2012. u 12:24 sati.