Kako opljačkati radnika?

21 veljača 2013

Jednostavno. Ovako:

http://www.evarazdin.hr/ispovijed-bivse-radnice-tivara-uprava-varteksa-je-kao-tornado-rusi-sve-pred-sobom/

"Tivar je prestao s radom 21. prosinca 2012. godine, kada nam je trebala biti isplaćena otpremnina prema kolektivnom ugovoru. Ali nije bilo isplate pa smo nakon raznih akcija i prosvjeda angažirali odvjetnicu koja nas sada zastupa. Žena je odradila sve, dobili smo sudskim putem presude u svoju korist, ali koje vajde kad je Varteks u međuvremenu pokrenuo predstečajnu nagodbu tako da ne možemo i dalje do svojih potraživanja.

Ostali smo u neobranom grožđu. Odvjetnica je došla do zida i ne može dalje. Njen je zaključak da si papirom za potraživanjem možemo obrisati, znate već što. Napominjem da u trenutku kad smo odlazili iz tvrtke u Varteksu nije bio pokrenut postupak predstečajne nagodbe.

Pokušala sam nazvati bivšu firmu i pitati ih što dalje no iz uprave me nitko ne želi primiti. Tajnici sam ostavila svoj broj, ali uzalud jer me nitko ne zove. Nazvala sam i predsjednicu Radničkog vijeća, koja je ujedno i jedna od vodećih sindikalistica u Varteksu. Ona mi je rekla da s tim više nema posla i da ne može pomoći. Pitala sam je kako su nas mogli na takav način otpremiti iz firme, a ona mi je odgovorila da pitam upravu, da su njoj rekli da će nas pozvati kad budu prodani strojevi iz Tivara i kad na taj način prikupe neke novce. Znači, kad na vrbi rodi grožđe.

Kad sam je pitala koja je njena funkcija kao sindikalistice i predstavnice radnika jako se uzrujala jer sam je s tim pitanjem navodno provocirala. Žena uz te dvije funkcije obavlja i još neke. U Nadzornom je odboru, predsjednica je malih dioničara, tajnica je Hrvatskih laburista i kandidat za dogradonačelnicu Varaždina. Sve je to lijepo kad bi sve te funkcije korektno odrađivala. Pitanje je međutim kad to sve stigne? Da je ne poznajem, čestitala bih joj, no ovako sam zgrožena.

Kad se s Tivarom dešavalo to što se dešavalo tajila je da smo višak, a kasnije nam nije uspjela organizirati ni prosvjed iako je sindikalistica. Žalosno. Sve smo sami odradili. Tako da žali Bože članarina koje zaposlenici Varteksa plaćaju. Zavedeni su, ali neće dugo. Moje mišljenje dijele i drugi zaposlenici Varteksa.

Otvoreno tvrdim da je do svojih funkcija došla gazeći sve i svakoga pred sobom, ne mareći za nikog drugog osim za sebe i svoju g.... Ona u principu sjedi na dvije stolice, i prema radnicima i prema upravi, a za sve funkcije dobija naknadu tako da je njena plaćica poveća, puno veća i od moje koja sam 27 godina bila rukovodioc s odgovornošću za 40-ak ljudi i strojeva. I sad kao veliki „menadžer“ imam pravo na otpremninu u visini 3 neto plaće, odnosno oko 20 tisuća kuna, i to još moram čekati.

Pitam se kolike su otpremnine dobili ostali menadžeri u firmi? Kolike su otpremnijne dobili Bunić,Darabuš, da ostale ne nabrajam.

Isto tako ne mogu, a da ne spomenem predsjednika uprave Košćeca, koji je bio i menedžer godine i ne ide mu na čast njegov odnos prema zaposlenicima, a osnovno pravilo dobrog menedžera je "Ljudi na prvom mjestu“. Njemu smo mi samo brojevi kojih se rješava kako mu se prohtije. Od 2005. godine je u firmi i ništa nije pokrenuo, sve je upropašteno. Prodaje imovinu, tu mislim i na naše strojeve, za koju su se ljudi odricali svojih plaća i izdvajali da bi se radilo i da bi se prehranjivale obitelji. Ova uprava je kao tornado, ruši sve pred sobom. Njima nije bitna struka nego vlastiti profit. Ne znam dokle? Kad će tome kraj?"

U cjelosti objavljujem pismo moje kolegice, prijateljice i dugogodišnje suradnice, koja nije mogla više u sebi držati jad i nesreću koju je, nakon 27 godina poštenog rada, doživjela u firmi kojoj je dala velik dio svoga života.

Radi se o Varteksu, o kojem sam u više navrata pisao.

To je bila nekad cijenjena firma, okrenuta proizvodnji, brinući se o svojim zaposlenicima.

Sad je to postala klijentilistička firma, a sve otkada je gospon bivši direktor Varteksa kupio svojem pametnom sinu firmu "za igrati se". To je bilo 2005.

Posljedice takvog odnosa vidljive su: rasprodaja vrijedne imovine, zatvaranje proizvodnje tkanina i dijelova krojačnica, ogromni dugovi, pad prodaje, a, u isto vrijeme, dolazak menagerčića iz svih krajeva Hrvatske i Bosne (koji ni sami nisu znali što rade), auti na raspolaganju 24/7...

Najtužnije u cijeloj priči je to, da je bivšem direktorčiću Tivara bez pardona izdana ovršna isprava kojom je ovršio svoje neisplaćene plaće i otpremninu.
Dakle, ni pred zakonom nisu svi jednaki.

S obzirom da sam član laburista, a i navedena gospođa sindikalistica je članica laburista i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Varaždina,cijeli problem poslao sam predsjedniku Lesaru, svim saborskim zastupnicima laburista i stegovnoj komisiji za željom i zahtjevom za pomoći i rasčišćavanju situacije.

Mene još sve to što je opisala kolegica i prijateljica napisala još čeka.
Na sreću, na vrijeme sam sve dao u ruke odvjetnice.

Hm, vidjet ćemo. Bojim se da će priča, u konačnici, završiti na Europskom sudu pravde, jer institucije Države Hrvatske ne poštuju i provode odluke sudova.

Oznake: Izigravanje radnika, nepoštenje, Varteks, Lesar, laburisti

Ljudska je oholost i pohlepa beskonačna

06 veljača 2013

Rano je jutro. Ružno, sniježno, slinavo.

Palim računalo da, uz doručak, a prije nego što odem na tehnički s autom, pročitam najnovije vijesti.

Otvaram index, čitam članak, ne vjerujem, čitam drugi puta.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sok-i-nevjerica-amerikanci-cijenu-norinog-lijecenja-podigli-na-47-milijuna-kuna/661030.aspx

"NAKON što je u utorak navečer objavljena sretna vijest o tome kako je za teško bolesnu djevojčicu Noru Šitum dosad prikupljeno više od 3,2 milijuna kuna i kako u petak konačno kreće na iznimno skupu terapiju u SAD, za obitelj, ali i sve one koji sa strepnjom prate Norin slučaj, uslijedio je novi šok! Naime, iz dječje bolnice u Philadelphiji, gdje bi Nora trebala biti podvrgnuta terapiji, stigli su dodatni računi za Norino liječenje u Americi. Ono je poskupjelo na vrtoglavih 837.224 tisuća dolara (oko 4,7 milijuna kuna). Podsjećamo, ranija cifra je iznosila 575.000 dolara, odnosno oko 3,3 milijuna kuna!"

A upravo sam se poradovao da smo uspjeli sakupiti (netko manje, netko više) dovoljan iznos da malom anđelu Nori Fori pružimo još jednu šansu.

Dakle; pohlepna kapitalistička gamad preko je noći, na brzinu (valjda kad su vidjeli da smo uspjeli sakupiti 575 tisuća dolara, pa ćemo sakupiti i više) digla cijenu za sitnih 300-tinjak tisuća dolara.

Ništa, ljudi, pokažimo da smo veliki iako smo mali; telefone u ruke, bankovne uplatnice na stol; svaka je kuna važna, zovite, pišite...

Image and video hosting by TinyPic

Poziv na broj: 060-800-558

Uplatom na račun Norine majke - Đane Atanasovske u Privrednoj banci 2340009-3110426252, poziv na broj 00 25052007, naznaka: "Nora Fora - Strašni lav"

Crkvo, a gdje si Ti u ovoj cijeloj tragediji? Gdje su tvoje silne kune? Ili, samo moliš?



Oznake: nora fora

Tako malo treba...

03 veljača 2013

...da se desi sranje.
Trenutak nepažnje, pogled koji je malo odlutao, misli koje počinju vrludati.

Samo trenutak je potreban da se završi na boku i ramenu, sa natučenim ramenom, oguljenim koljenom i slomljenim drugim nožnim prstom.

A dan je tako lijepo započeo.

Sunce, toplo, ni traga nadolazećoj cikloni.

Otišao sam na trčanje uživajući na suncu i temperaturi od desetak stupnjeva, koju već dugo nisam vani osjetio.

Trčeći ispod mosta, a vraćajući se od nove Dvorane, nije mi ni na trenutak palo na pamet da bi se tamo mogao mučki sakrivati tanki curak leda, nastao otapanjem snijega prethodnog dana i noćnim zaleđivanjem.

Čekao je nekog nespretnog, nepažljivog, nekog tko će naletjeti. Čekao je upravo mene.

Iako se baš ne smatram pretjerano nespretnom osobom (dobro, opisani slučaj dokazuje upravo suprotno), baš sam ja bio taj koji je naletio na led.

U jednom trenutku, uživao sam u suncu i toplini, laganom trčanju, a u drugom, našao sam se na boku, na asfaltu, ležeći u poluotopljenom snijegu.

Lagano sam se digao, otresao kaljužu sa sebe, otrčao još desetak kilometara, a kad sam došao kući, vidio sam plavi prst, oguljeno koljeno, rame je počelo boljeti...
Još je bilo dobro do slijedećeg jutra, kad sam vidio da je vrag odnio šalu, da boli sve jače, i da moram na Hitnu....
Tamo su me poslikali, prepipali rame i prst, dijagnosticirali slomljeni prst i dobro natučeno rame...

A tako je dan bio lijep...

Prst boli ko vrag, rame također. Također, boli i ponos, jer kako se baš meni to moralo desiti. Na trčanje, bar za neko vrijeme, moram zaboraviti.

A danas sam trebao ići na Ligu na Ivančici. Još mi je više krivo, kad se sjetim da je to prvi puta u 13 godina mojeg trčanja na Ivančicu da sam propustio kolo...

Nadalje; kad se sutra pojavim kod svoje doktorice, mislit će da to radim namjerno, samo da bih što duže bio na bolovanju.

Pih.

Oznake: led, Bol, slomljeni prst, Ivančica

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

free counters brojac poseta

brojac poseta