Božić je jedan od najvećih (neki kažu, i najveći) kršćanski blagdan.
Na žalost, društvo u kojem živimo, koje je okrenuto prema materijalnom a duhovno zapostavlja, sasvim je izokrenulo i iskvarilo izgled i smisao Božića.

Moderno društvo, koje počiva na "imati" a ne "biti" prisiljava nas svojim djelovanjem da kupimo NOVI mobitel, NOVI auto, NOVI televizor, NOVE cipele... uvjeravajući nas da svojim STARIM nećemo moći zadovoljiti svoje potrebe, nećemo biti dovoljno cool, nećemo biti dovojno priznati i cijenjeni u društvu imalaca.

Ni Božić nije izuzetak. Umjesto da se društvo i pojedinci u tim danima okrenu duhovnoj obnovi, promišljanju o tome kako biti bolji čovjek, manijakalno nas tjeraju i nagovaraju da trošimo, i time se osjećamo sve više otuđeno, samo i zapostavljeno, iako imamo više.

Ni Crkva se u tome ne izdvaja iz potrošačkog društva jer svojim primjerom ne propagira skromnost i poniznost već bahatost i raskoš.

Mi, kao obitelj, nismo reprezentativni primjerak hrvatske obitelji, misleći na to da se je nekih 87% Hrvata na posljednjem popisu deklariralo kao katolici.

Kćerka je agnostkinja, sin i ja smo zadrti ateisti (uz to što preziremo Crkvu kao instituciju) a jedino je supruga deklarirana, ali ne baš i praktična katolkinja.

No, bez obzira na to (a vjerojatno da i ne povrijedimo supruginu vjeru) poštujemo Božićne običaje, u vidu kićenja bora, posta na Badnjak, darivanja, uz napomenu da su to uvijek skromni i praktični darovi.

Čemu toliki uvod?

Ni ove godine nije bilo drugačije.

Nakon kićenja bora i večere, pod bor je došao Isusek (darujemo se navečer, a ne ujutro, na Božić) i donio darak za svakog.
Bilo je tu, kao i uvijek, vrlo praktičnih darova: šalica za čaj, kapa i šalova, knjiga...

Kćer mi je poklonila knjigu. S obzirom da smo i ona i ja pasionirani ljubitelji Stephena Kinga, to je ovaj puta bila njegova knjiga "Rose Madder". U knjizi se radi o ženi koja je, nakon 14 godina batina i maltretiranja koje je primala od muža policajca, odlučila pobjeći i početi novi život. Naravno, ne bi to bio King a da nema zapleta i nadnaravnog...
S obzirom na to da sam pročitao gotovo sve Kingove knjige, zapitao sam kako je znala da BAŠ TU knjigu nisam pročitao.
Moje pametno dijete; bila je u knjižnici, zamolila ispis svih knjiga koje sam posudio, i u listi od 1537 knjiga pročitanih od 1998. dotičnu nije našla....

Ponosan sam na njenu pamet i snalažljivost. Drago mi je da smo uspjeli odgojiti tako pametnu, poštenu, snalažljivu i nadasve skromnu djecu.




Na kraju, svima koji vjeruju, želim sretan, čestit i nadasve miran Božić!


***********************************

U nedjelju je održano i 3. kolo zimske brdske lige Ivančica.
Konačno se je sve poklopilo onako lijepo po čemu se ova planina pamti: hladno ali ne i prehladno vrijeme, dosta sunca, snijeg od polovice uspona (ali ne previše; taman toliko da se može trčkarati)...

Sve u svemu, ugodno provedeno jutro.

Oznake: Božić, ateizam, King, Ivančica, trčanje, Zima

2. kolo brdske lige na Ivančicu bilo je toliko drugačije od prethodnog.
Koliko je u prvom kolu bilo ugodno, sunčano i čak malo pretoplo za trčanje, toliko nas je u ovom kolu snašla gotovo pa apokalipsa.

Duboki snijeg na koji još nije ni noga kročila (a kamoli ralica) onemogućio je bilo kakvo trčanje.
Iako su bolji nadobudno krenuli naprijed, došavši u dublji snijeg (a bilo ga je 50-70 cm) jako ih je usporio tako da ih je ubrzo pristigao i ostatak kolone.
Zajednički smo kročili kroz duboki snijeg, lagano se smrzavajući.
Najteže je bilo na zadnjem kilometru, jer je cesta okrenuta k sjeveru pa je jak sjeverni vjetar napravio nekoliko nanosa, visine i do 3 m, koje je bilo gotovo nemoguće prijeći.

Ovako je izgledao prijelaz preko jednog od manjih nanosa snijega:



Na zadnjem zavoju prije planinarskog doma bio je najveći i neprelazan nanos. Neki su ga zaobišji penjući se u šumu iznad ceste, a drugi balansirajući na rubu ceste, uz provaliju.

Konačno, kolona je došla do vrha za skoro 2 sata i 20 minuta, uredno svi promrzli.
Sveukupno nas je do vrha došlo 58 , mogu reći, potpuno ludih, 10-tero dama i 48 muškaraca.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-2-kolo-rezultati-i-ukupni-poredak#news_view

Među damama je bila i moja Iva, koja je silno željela ići ovo kolo, što me je, kao oca, poprilično uplašilo. No, sve je prošlo dobro.

Spustili smo se po Konju (najbliži, ali ne i najlakši put), dobar dio kližući se po guzici.

Moja Iva snimljena na Konju:

Oznake: Ivančica, snijeg, brdska liga, trčanje