Božić je jedan od najvećih (neki kažu, i najveći) kršćanski blagdan.
Na žalost, društvo u kojem živimo, koje je okrenuto prema materijalnom a duhovno zapostavlja, sasvim je izokrenulo i iskvarilo izgled i smisao Božića.

Moderno društvo, koje počiva na "imati" a ne "biti" prisiljava nas svojim djelovanjem da kupimo NOVI mobitel, NOVI auto, NOVI televizor, NOVE cipele... uvjeravajući nas da svojim STARIM nećemo moći zadovoljiti svoje potrebe, nećemo biti dovoljno cool, nećemo biti dovojno priznati i cijenjeni u društvu imalaca.

Ni Božić nije izuzetak. Umjesto da se društvo i pojedinci u tim danima okrenu duhovnoj obnovi, promišljanju o tome kako biti bolji čovjek, manijakalno nas tjeraju i nagovaraju da trošimo, i time se osjećamo sve više otuđeno, samo i zapostavljeno, iako imamo više.

Ni Crkva se u tome ne izdvaja iz potrošačkog društva jer svojim primjerom ne propagira skromnost i poniznost već bahatost i raskoš.

Mi, kao obitelj, nismo reprezentativni primjerak hrvatske obitelji, misleći na to da se je nekih 87% Hrvata na posljednjem popisu deklariralo kao katolici.

Kćerka je agnostkinja, sin i ja smo zadrti ateisti (uz to što preziremo Crkvu kao instituciju) a jedino je supruga deklarirana, ali ne baš i praktična katolkinja.

No, bez obzira na to (a vjerojatno da i ne povrijedimo supruginu vjeru) poštujemo Božićne običaje, u vidu kićenja bora, posta na Badnjak, darivanja, uz napomenu da su to uvijek skromni i praktični darovi.

Čemu toliki uvod?

Ni ove godine nije bilo drugačije.

Nakon kićenja bora i večere, pod bor je došao Isusek (darujemo se navečer, a ne ujutro, na Božić) i donio darak za svakog.
Bilo je tu, kao i uvijek, vrlo praktičnih darova: šalica za čaj, kapa i šalova, knjiga...

Kćer mi je poklonila knjigu. S obzirom da smo i ona i ja pasionirani ljubitelji Stephena Kinga, to je ovaj puta bila njegova knjiga "Rose Madder". U knjizi se radi o ženi koja je, nakon 14 godina batina i maltretiranja koje je primala od muža policajca, odlučila pobjeći i početi novi život. Naravno, ne bi to bio King a da nema zapleta i nadnaravnog...
S obzirom na to da sam pročitao gotovo sve Kingove knjige, zapitao sam kako je znala da BAŠ TU knjigu nisam pročitao.
Moje pametno dijete; bila je u knjižnici, zamolila ispis svih knjiga koje sam posudio, i u listi od 1537 knjiga pročitanih od 1998. dotičnu nije našla....

Ponosan sam na njenu pamet i snalažljivost. Drago mi je da smo uspjeli odgojiti tako pametnu, poštenu, snalažljivu i nadasve skromnu djecu.




Na kraju, svima koji vjeruju, želim sretan, čestit i nadasve miran Božić!


***********************************

U nedjelju je održano i 3. kolo zimske brdske lige Ivančica.
Konačno se je sve poklopilo onako lijepo po čemu se ova planina pamti: hladno ali ne i prehladno vrijeme, dosta sunca, snijeg od polovice uspona (ali ne previše; taman toliko da se može trčkarati)...

Sve u svemu, ugodno provedeno jutro.

Oznake: Božić, ateizam, King, Ivančica, trčanje, Zima

U nedjelju, 25. studenog (kao i svaki puta, zadnje nedjelje u studenom) započinje već 16. zimska brdska liga Ivančica.

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/15-zimska-brdska-cross-liga-ivancica#news_view

Naizgled, vrlo slična zimskoj ligi na Sljeme, ali opet toliko različita.

Specifičnost Ivančice je ta, da se trči po makadamskoj cesti u ukupnoj dužini od 10 km.
Svojevremeno je na Ivančici bila vojna baza, pa se je cesta, bez obzira na vremenske (ne)prilike, redovito čistila. Utoliko je i bilo lakše popeti se na planinu.
No, unazad nekoliko godina, u skladu sa reorganizacijom HV, vojska je napustila objekat na Ivančici pa se je i redovito čišćenje ceste uvelike prorijedilo. Vrlo se često dešavaju situacije da se liga trči (u stvari, probija) kroz snijeg od pola metra i više, sa nanosima preko metar visine.

Liga je počela sa skromnih 22 učesnika da bi sa prošlom godinom narasla na impozantnih 108 zaljubljenika i brdsko trčanje.

Prošle godine, po prvi puta u povijesti, nisu se održala dva kola. Vremenske (ne)prilike bile su tako ekstremne (snijeg u nanosima od dva metra, temperatura niža od -15) da smo odlučili, vodeći brigu o zdravlju učesnika, otkazati natjecanje.

Nadam se da ove godine takve odluke neće biti potrebne.

Na Ivančicu u zimskoj ligi trčim već dvanaestu godinu.

Ivančica je zimi prekrasna - vrlo često događa se temperaturna inverzija, kad je na 1000+ metara sunčano i nekoliko stupnjeva toplije od maglovite nizine.

U stvari, svaki uspon na Ivančicu je jedinstven i toliko drugačiji od prethodnog.

Jednom je 15 stupnjeva iznad nule, maltene proljeće, a za samo dva tjedna vremenske prilike promijene se u polarnih -15.

Mogu reći da mi je zimsko trčanje na Ivančicu svaki puta novi izazov i novi užitak.

Ovako je bilo prošle godine:

Oznake: Ivančica, liga, Zima, snijeg, brdsko trčanje