Triatlon je atletsko natjecanje koje u sebi sadrži tri različite discipline. Najčešće se pod triatlonom podrazumijeva sportsko natjecanje u disciplinama: plivanje, biciklizam i trčanje. Natjecatelj mora tijekom utrke prijeći unaprijed zadane dionice plivajući, vozeći bicikl odnosno trčeći prema unaprijed zadanom rasporedu.
Neki izvori spominju da se prva triatlonska natjecanja bilježe oko 1920. godine u Francuskoj, pod nazivima 'Les trois sports', 'La Course des Débrouillards' i 'La course des Touche ŕ Tout'. Danas se ove utrke održavaju svake godine blizu mjesta Joinville le Pont, u Meulanu i u Poissyu. 1920. godine časopis 'L´Auto' je izvjestio o utrci koja se sastojala od 3 km trčanja, 12 km bicikle te plivanja preko kanala Marne.

Nakon tih godina triatlon nije bio organiziran, odnosno nije bilo podataka o natjecanjima, sve do natjecanja 'Mission Bay Triathlon' održanog 25. rujna 1974. godine. Taj se datum danas bilježi kao početak modernog triatlona.

Prvi moderni dužinski triatlon je Ironman triatlon, održan na Havajima 18. veljače 1978. godine.

Međunarodna triatlonska organizacija ITU je osnovana 1989. godine.

Od svojih početaka, triatlon ima značajan porast natjecatelja te je danas svake godine u kalendaru velik broj natjecanja koji uključuje brojne triatlonce, kako muškarce tako i žene.
Triatlon je u programu Olimpijskih igara od 2000. godine, i od tada je standarni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikl, 10 kilometara trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i 'olimpijski triatlon'.

Izvor: Wikipedia

Triatlon je jedan od najbrže rastućih sportova današnjice, naročito omiljen među rekreativcima.
Da bi postao triatlonac, ne treba puno: naočale za plivanje, bilo kakav bicikl, kaciga za nj i patike. Naravno, i dobre volje te puno pozitivnih emocija.

Triatlon sam "probao" tamo već davne 2005., kad je u Varaždinu organiziran sprint triatlon. Plivao sam smiješno, bočno, vozio na starom Limexu, no, nije me bilo briga. Bilo je lijepo.

Do danas sam i malo "evoluirao". Nabavio specku, naučio koliko-toliko pravilno plivati, što se vidi i po redovitom skraćenju vremena koje mi je potrebno da završim triatlon.

U nedjelju, 7. srpnja održan je i 17. po redu olimpijski triatlon na Jarunu, Memorijal Marijan Pedišić.
Taj triatlon naročito mi je drag, jar sam na 15. izdanju nastupio i završio svoj prvi olimpijski triatlon.
I ove sam godine nastupio, popravio osobni rekord za skoro 8 minuta, dobro se zabavio i po ne znam koji puta zaključio da se u triatlonu najbolje zabavljam.
To mi je bio 5. završen olimpijski triatlon.

U cilju u nedjelju:



Moj sin također je zavolio taj sport te svakim danom sve više napreduje u njemu. Nadam se da će jednog dana završiti Ironmann.

Također, jučer je u Varaždinu počela 5. triatlon liga u organizaciji Triatlon kluba 042. No, o tome malo više neki drudi puta...

Oznake: Olimpiski triatlon, rekreacija

Kako nam je danas bilo:

http://www.marathon95.hr/vijesti/marathon95/16-zimska-brdska-liga-ivancica-1-kolo#news_view

Lijepo, toplo, sunčano, veliki broj novih ljudi koji su se uputili na planinu...

Oduševljava veliki broj novih ljudi koji se upuštaju a avanturu zvanu rekreativno trčanje.


Mmmmmmm... prekrasno...

Oznake: rekreacija, Ivančica, trčanje

U nedjelju, 28. listopada održan je 17. po redu maraton Ljubljana.



Sve je skromno počelo već sad daleke 1996. godine, kad su, po uzoru na već tada 4 godine star zagrebački maraton, u Ljubljani krenuli tako istim, a opet vrlo različitim putem.
Počelo je relativno skromno, sa 673 ljudi u cilju, ali uz veliku pomoć grada i gospodarstva.
Kroz niz godina, maraton je prerastao u značajnu priredbu koja, na svim utrkama ima i do 20000 učesnika.
Veliki broj volontera pomaže da manifestacija uspije u punoj veličini.
Uspjeh je znak sveobuhvatnog bavljenja rekreativnim sportom u Sloveniji (95% učesnika je iz Slovenije), toliko različitog od situacije kod nas.

Ljubljanski maraton gotovo redovito pohodim od 2003., kad mi je to bio treći maraton u životu.
U tih desetak godina, skupio sa 5-6 maratona i 2 polumaratona u Ljubljani, svaki puta se vračajući sa sve ljepšim dojmovima i ugodnijim uspomenama.

Ovogodišnji, 17. maraton trebao je biti kruna sezone, tj. cijelu sezonu podredio sam njemu.

Kako je bilo?

Ovako:



Cijeli listopad bilo je lijepo vrijeme, i, znao sam, po zakonu velikih brojeva, da tome mora doći kraj.
Na žalost, kraj je došao upravo taj vikend: uz zahlađenje, pao je i prvi snijeg.
Krenuli smo autobusom iz Varaždina, i već kod Borla naletjeli na drveće, prepriječeno preko ceste, kojeg je srušio težak snijeg. Nije preostalo ništa drugo već micati isto sa ceste.
Do Ljubljane smo putovali više od 4 sata, zakasnili na utrku građana.

Moja kćer Iva (svaka joj čast na snazi i volji!) i ja krenuli smo u utrku lagano smrznuti, pod snijegom, u masi od više od 8000 ljudi, velikom većinom rekreativaca.
Plan je bio da prvi krug (maraton se sastoji od 2 kruga po 21 km) idemo zajedno, malo laganije (Iva je trčala polumaraton), a da ja drugi krug pokušam ubrzati.
Tako je i bilo; Iva je završila za 1:51, ušla podhlađena u cilj, a ja sam krenuo u borbu sa hladnoćom, sjevernim vjetrom i sekundama u drugi krug.
Ubrzao sam, uspio održavati brzinu koja me je koliko-toliko grijala.
Koliko je bila opasna hladnoća svjedoči činjenica da je veliki broj ljudi odustao, da su vozila hitne pomoći stalno pod sirenama jurila cestom, i da je previše ljudi hodalo, ne mogavši uopće trčati.

Utrku sam završio za 3 sata i 39 minuta, moj drugi najbolji rezultat i najbolje taktički otrčan maraton uopće. Postigao sam tzv. "negativ split", tj. bolje vrijeme druge polovice utrke od prve polovice.
Tome je najviše doprinjela Iva, koja mi nije dozvolila da previše ubrzam prvi dio utrke (a vuklo me, jer je bilo hladno) pa mi je ostalo dovoljno snage za drugi dio.
Ušavši u cilj, ispunio sam planirano i otišao na tuširanje vrućom vodom u Tivoli, što me je doslovno vratilo u život.

Posebna priča utrke su stanovnici Ljubljane, domaćini, navijači.

Usprkos tome što je, zbog utrke, grad bio doslovno blokiran 3 dana (ranijih dana održavale su se dječje utrke), osmjeh im nije silazio sa lica (za razliku, recimo, og građana Zagreba za vrijeme trajanja maratona).
Također, usprkos hladnoći, u tisućama su se okupili uz stazu, bodreći svojim dobro poznatim navijanjem i poznate i nepoznate. Mnogi od njih proveli su na istom mjestu 3 sata navijajući.
Posebna priča su dječica, sitna, malena, kojoj nije bilo teško stajati, mrznuti se, navijati, tražiti i davati "pet" iako ne poznaju dotičnog trkača, veseliti se tome... u čemu se vide rezultati pravilnog odnosa prema sportu i rekreaciji; jer, nije bitno pobijediti, već učestvovati i biti dio događaja.

Upravo te činjenice su dovoljan razlog zašto kažem "Ljubljena Ljubljana" i zašto ću maraton u Ljubljani pohoditi tako gugo dok ću se moći kretati.

Ljubljana, hvala Ti na svemu!

Oznake: Ljubljana, maraton, trčanje, rekreacija