Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

31.10.2006., utorak

we'll do it all
everything
on our own

we don't need
anything
or anyone

if i lay here
if i just lay here
would you lie with me and just forget the world

i don't quite know
how to say
how i feel

those three words
are said too much
they're not enough

if i lay here
if i just lay here
would you lie with me and just forget the world





- 23:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

franckov čips žuja dorina klupica jarun kiss

Kao sokol, ljubav je najbolja kad je gladna. Ono što volimo (kako je naučio od pjesništva Provanse, gdje ga je nemirni plaćenički život odnio više puta) nije toliko dar koji se daje, golotinja pod mjesečinom i podatnost vlažnih otvora, koliko je to rajska milost davanja - podizanje zadnje suknje i tamni, iskreni, izravni pogled u spavaćoj sobi, koji tjera čovjeka da dovoljno visoko cijeni taj dar istrgnut iz sjena Edena.

- 03:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.10.2006., četvrtak

sjetila sam se maturalca. nas četiri. zabava. ludilo. slatka zabava.

onaj osjećaj kao da vrijeme prolazi u udarcima bubnjeva...sve se vrti...lebdimo...

- 08:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.10.2006., srijeda

još 59 dana...

ne sjećam se tvog okusa. ne pamtim tvoj dodir. ne osjećam tvoj miris.

očajnički žudim za nekakvim podsjetnikom...

raspoloženje se mijenja cijelo vrijeme. ponekad mi je drago što sam ovdje, ponosim se onime što radim. a ponekad mi samo dođe da nestanem. mislim, nema to previše veze s tim što sam tako daleko. pitam se osjeća li se još netko ovako. stvarno...očajno.

moja glava me ne sluša!

kad plačem, želim plakati na tvom krevetu. ovdje nemam kamo pobjeći. ti si moje utočište. stalno. i zauvijek.



kisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskisskiss

dajem ti verse i note
sve moje šarene perle na dar

- 06:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.10.2006., srijeda

sometimes i think i'm just too stupid to be alive.


















i feel like i'm taking up too much space.

- 05:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.10.2006., nedjelja

juri mojim žilama. apatija. ubodem se. čekam prvi nalet. čekam. meni se čini kao vječnost, ali sve se zapravo odvije u sekundi. crna tekućina izlazi na površinu. sjedam na pod. svjetlo je ljubičasto. cijela soba se vrti. mlaz je i dalje prilično jak. kad će prestati? koliko toga ima u meni? samo želim da sve to prestane. želim se osušiti poput lista i odletjeti nošena vjetrom. nekamo gdje nema osjećaja. gdje nema sjećanja. gdje nema ničega. gdje je list samo list. samo jedna obična pojava. gdje svijet postoji samo zato jer postoji. bez nekih vječnih enigmi o postanku. gdje nitko nije bolji od nekog drugog. gdje ne postoji novac. gdje ne postoje svađe. gdje ne postoji mržnja. gdje ne postoje ljudske besmislice. gdje ne postoje nagoni. gdje ne postoji razum.

negdje gdje ne postoji razdvojenost jer su sve stvari jedno. gdje smo ti i ja lice i naličje istog lista. zajedno. stalno i zauvijek. svugdje. nigdje. ..



ovdje nemam s kime razgovarati. ali i da mogu, sumnjam da bih. radije pišem ovakve stvari i plačem u mraku. jako zdravo. starci mi baš i nisu neka podrška što još više pogoršava situaciju. naravno, ne rade to oni namjerno. ponekad poželim ne imati djece upravo zato jer mi se čini da čovjek tada potpuno poludi. u lošem smislu. hvataju me grozne promjene raspoloženja. prehrana mi je ovdje nikakva što znači da bez zdravog tijela nema ni zdravog duha. koncentracija mi je cijelo vrijeme na nuli jer sam apsolutno nezainteresirana za bilo što. s vremena na vrijeme odradim jako dobar trening i to me malo usreći. barem na ta dva sata. ovdje nitko ne razumije. nitko ne sluša. nitko ne obraća pozornost. nikoga nije ni briga.

pokušavam biti manje sebična. razmišljati o drugima. jer ovo što mene muči je ništa naspram nekih drugih stvari. pokušavam. stvarno se trudim. ali ne mogu. jednostavno...više ne mogu.



...glava mi je klonula. sve je iscurilo. ostalo je samo mlado, izmoreno tijelo. tijelo željno trunčice svjetla, ali uvijek okruženo tamom. tijelo koje je toliko puta bilo shrvano tugom i bijesom. tijelo koje nitko nikad nije vidio u pravom svjetlu.

tijelo u kojem su svi vidjeli mogućnosti, ali koje nije bilo u mogućnosti.

- 04:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.10.2006., petak

kriza identiteta

toliko me stvari trenutačno muči, a sve što želim jest poljubiti te kiss

- 06:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2006., srijeda

trenutačno se sluša...



zapleši sa mnom kad me vidiš ti
zapleši sa mnom kad stane kišiti
zapleši sa mnom samo tvoj sam ja
samo prema tebi nešto osjećam ja...

- 03:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.10.2006., ponedjeljak

dan kad se sve samo srušilo na mene

nedjelja.

prošao je još jedan tjedan. nažalost, još ih ima hrpa. hrpa tjedana, beskonačnost minuta. treba to sve izgurati.

...daj mi snage, ovo ludo srce vodi me u pakao, drži me čvrsto dok noću grebem zidove, stavi na grudi ako budem plakao...

ovdje ne živim. nemam potrebu izlaziti, upoznavati ljude, zabavljati se. jer ništa što napravim ovdje nije isto kao tamo. ništa.

male stvari. ovdje ih nema. samo sjećanja.

trebalo bi me brinuti. trebala bih osjećati barem nešto. zar ne? ali pronalazim samo jedno veliko ništa. prazno. ustanem svako jutro, odradim onu dobro poznatu rutinu, odem spavati. prazno.

ljudi ne slušaju dovoljno pažljivo.

odem spavati i smočim jastuk. voda u ušima. pogled u prazno.


...sam u ovom tuđem svemiru...

- 00:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.10.2006., petak

multi-kulti večer i kolaži i rozi emenemovi

ja dvjema kineskinjama pomažem sa čitanjem njemačkog. jer one naime pjevaju u zboru, a pjesma je na njemačkom.

ja jedem roze emenemove njami

ja petljam ukrase i natpise za ormarić (u svlačionici) jedne moje suigračice. jer naime jedni drugima uređujemo ormariće, ali ne znamo tko čiji.

ja radim sve kako bih izbjegla zadaću i učenje...naughty

- 05:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.10.2006., četvrtak

počelo je...

stres...stres...stres...stres...stres...stres...stres...stres...stres...stres...

puknucupuknucupuknucupuknucupuknucupuknucupuknucu


zašto si to radim? zašto uvijek odaberem teži put??

zato jer mi sve ovo nema smisla. eto zašto. prekratko trajemo. nedovoljno. a na što trošimo to dragocjeno vrijeme? meni je sve to tako nevažno. ne znam zašto. je li to loše? je li loše ako ne želim znati?

hvala ti na zvijezdama kiss


and i still hold your hand in mine when i'm asleep



- 05:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.10.2006., srijeda

mislim da ovo prilično dobro opisuje atmosferu, btw, ovo nisam ja pisala:)

The Ten Commandments of College

Student was searching for divine inspiration. Student walked high on the mountain of knowledge and came across God. Student asked God how to live life as a college kid should. And God said unto him, follow these Ten Commandments and you shall be all a college kid is. And Student thanked God and it was good. And Student spread the Ten Commandments of College to all.

I- Thou Shalt Nap
And God gave unto Student a great gift, the gift of napping. God said to him, You shall spend half your day napping. You shall nap in class, in your room and in your friend’s room. And God said, if you don’t nap, you will not be able to stay up all night drinking. And Student said, Nap I shall, and it was good.

II- Thou Shalt Get Sick All the Time
Now God said to Student, you must be sick all of the time. And student said why. And God said unto him, you shall share drinks, stay up too late, drink too much and make out with people you don’t know. Therefore, God said, you shall be sick all year round. But God said, blessed are the sick for they have partied the hardest. And it was good.

III- Thou Shalt Write Witty Away Messages
Student asked, but God, how will I show everyone that I am funny? And God said unto him, thou shall write witty away messages. God said to student, you shall never just say you are in the shower, you shall say you are getting wet and wild…in the shower. You shall never say you are at class, you shall say you are sleeping…in class. God said, if you do not write witty away messages, I shall smite you. Blessed are the funny, for they will get many girls to be their friends but never hook up with them. And it was good.

IV- Thou Shalt Wear a Hoodie
And then Student asked God, God how do I look like a college kid. And God said unto student, you must wear a hoodie, for it is a useful garment. And you shall never wash it either. Student asked God what kind of Hoodie should it be and God said, you shall own one with your school’s logo on it and you shall own many others of varying colors and creeds. And Student was pleased and God was pleased.

V- Thou Shalt Shit a Lot
And Student asked of his bathroom habit and God told him, Student, you shall eat in the Cafeteria and you shall shit a lot. And it will not be good shit, it will be the shit of the devil for your ass shall burn for hours. Your school shall put laxatives in their food and you shall feel their pain. And Student began to weep, and God said unto him, Student, fear not the shit, for all your fellow students will be experiencing the same. And Student dried his eyes and thanked God and God told him to use wet naps to ease the pain.

VI- Thou Shalt Eat EasyMac
Student asked unto God if there was any alternatives to the cafeteria, and God said to him, you shall eat a lot of EasyMac. It is easy to make and you don’t need milk or a stove. And student said microwaves were forbidden by the RA. And God said to him, you shall hide the microwave under your bed with a towel on top. And Student asked, what if it is discovered. And God told him to stop being such a pussy, and it was good.

VII- Thou Shalt Hook Up
Student then asked of sex. And God said, Student, you shall hook up and be happy. You shall go home with random people every weekend and forget about them the next day. You shall see them at class and be awkward amongst their company. You shall exchange saliva at bars and parties and it will be good. And Student became gleeful and God told Student to wrap it up because He knows where she has been, but Student does not.

VIII- Thou Shalt Join a Club and Never Go to Meetings
Student inquired of his spare time and God reminded him that he should be napping. But Student said he wanted to do other things. So God said unto him, you shall join a club at the beginning of the semester, but then never go to meetings. And Student asked why he should not go to meetings, and God told him, because the glee club is gay. And Student understood His wisdom.

IX- Thou Shalt Wake Up Confused
God said to Student, there will come many a day when you shall wake up in the bed of another and not know where you are. You will not remember what you did last night and you shall be confused. You will see that you have nipple rings and a tattoo now and are covered in Sharpie. And Student was disturbed by this, but God said, you shall tell great stories about it to your friends someday. And Student understood and God took a sip of a beer.

And God gave Student the final Commandment

X- Thou Shalt Gain Weight
And Student wished to hear the final commandment and God said he would not like it. But Student insisted, so God said unto him, you shall gain weight. However, God said, you will not buy new clothes, so you will wear sweat pants a lot. God said, Student, you will watch a lot of TV and become fat to which Student wept profusely. But God comforted Student saying, you will still get ass even if you cannot tie your shoes anymore. Student felt better and God pointed to Student’s chest saying, those will soon be bitch tits. And it was good.

This is the word of God, follow the Ten Commandments of College or you will be smote!

- 20:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.10.2006., utorak

samo još jedna tinejdžerska sapunjara

kao pravo, ovdje je sama ljudska anatomija drukčija. bez zezanja. ili si mršav ili si debeo.

svi kažu da sam debeo kada me sretnu na cesti....

oooops, skrenuh malo s teme. nego....da. zatim, ili si azijac ili nisi. barem ovdje. majčice mila, ima ih hrpa. i pritom ne mislim ništa loše. pošto ovo nije jedan od onih fakseva za koji ti treba vrlo malo bodova za upast, mislio bi da nema onakvih plavuša o kojima dm priča. heh...ima ih svakakvih. teško mi je opisati pojedine situacije, jer se treba osjetiti ta atmosfera. ljudi su ovdje tako prozirni.

ali, ima čudaka. najozbiljnije. i nije da se sad želim rugati ili nešto, ali neke stvari...su stvarno...neobične. makar samo po izgledu. a način na koji jedu. prvo, nitko ne skida kapu za stolom. namcor svi si uzmu po pet tanjura raznorazne hrane i onda jedu pomalo od svega. možda ne zvuči nešto previše, ali, opet, to se treba vidjeti.

ok, očito nisam puno opisala ovdje, ali se trenutačno ne mogu sjetiti nikakvog sočnog detalja...dead

također, na predavanja se ide i u pidžami. nema beda. ali imaš i one koji se sređuju za svako predavanje posebno. ja, na primjer, danas idem u trenirci koju nosam po sobi jer mi se neda kopati po ormaru i tražiti robu. vani je bljakav dan. jedan od onih koje bi najbolje bilo prespavati. a i čemu se nešto posebno uređivati za nešto što traje 50 minuta? nut

eh da, da odgovorim dm na pitanje. pretežito slušaju komercijalu. svi svašta. ja nemam blage šta se sad sluša jer sam totalno isključena od svega toga. a onda imaš one ''alternativce'', koji slušaju ili dobre stvari ili emo stvari.

blaaaah, i suck at this...no

kad me nešto stvarno zaprepasti, poput onog tuširanja, pisat ću.

- 15:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.10.2006., ponedjeljak

nedostaješ mi. gdje god se okrenem, vidim sretna lica. zadovoljstvo. ispunjenje. zašto sam tako dugo bila toliko nesigurna? zašto to već tada nisam shvatila? ti si znao. sad mi je žao.

(sad ću se poslužiti nečijim riječima, na opću radost jedne pojedinke smijeh )


i know your fears and you know mine
we've had our doubts but now we're fine
and i love you, i swear that's true
i cannot live without you

and i still hold your hand in mine
in mine when i'm asleep
and i will bear my soul in time
when i'm kneeling at your feet


probudim se ujutro i na sekundu pomislim da sam u svojoj sobi. ali samo na sekundu. nakon toga je sve opet samo sivo.

želi da ti budeš sretan. želim provoditi više vremena s tobom. znam da je malo besmisleno govoriti to sada, kad sam ja ovdje, a ti tamo. ali stvarno samo želim da tebi bude dobro. ponosna sam na tebe thumbup btw, od svih, tebe volim najviše na svijetu!! samo da znaš yes sjećaš se kad smo ono jeli bombone na aerodromu? sjedili na podu i smijali se? aaah, good times... obećajem ti da ćemo ostati blizu i nakon što oboje završimo škole i sve to. gdje god bili. dakle, ovo ljeto nije bilo zadnji put da smo zapravo zajedno. plus, dugujem ti rundu ili dvije party



- 15:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

jedan osvrt

ok, dakle, bile smo na turniru u atlanti. na kraju smo završile sa 1 pobjedom u tri utakmice. nije loše, ali mogle smo mi i puno bolje. enivejs, nakon zadnje tekme, krenu svi prema svlačionici. jedna svlačionica, a tri ekipe. ne bi bio bed da se ne moramo tuširati. a ima samo sedam tuševa. s tim da su tri "nepokrivena", tj. nemaju zastore. čekamo mi u redu, gdje su već uočile razlike, jer je moja ekipa jedina bila u ručnicima. a ja se pokrivam ručnikom dimenzija onih za brisanje ruku, samo prednju stranu sebe naravno eek na što jedna od mojih suigračica spremno dobacuje: "sve je ok, ona je iz europe!", kao što to uvijek čini kad je nešto povezano s golotinjom yes mislim si ja sad će to trajati sat vremena, ovaj red, kad ono... izlaze cure iz tuševa i viču: "slobodni su goli tuševi", as in za one koji se žele tuširati goli (?!). ode jedna cura iz moje ekipe, pa druga, pa ja, pa još jedna...long story short, samo se moja ekipa skinula do kraja u toj svlačionici i otuširala. pred drugim curama. uuuuu..... smijeh sve ostale cure su se ili tuširale iza zastora ili u hlačicama i topovima. plus, sve su se snebivale nad tom čudnom pojavom golog ženskog tijela. ako to nije nešto najsmješnije što sam ikad vidjela....

ameri me svakim danom sve više iznenađuju.

na primjer, ima jedna cura u mojoj ekipi. nazovimo je a. čini mi se da je malo hiperaktivna, što možda i nije tako daleko od istine, jer se cijelo vrijeme kljuka nekim tabletama. cura je tako...mutava u onom pravom smislu riječi. (ne kažem da hiperaktivnost ima nešto s time, to je bila samo opaska wink) njezino držanje...drži se tako...kul. baš tako. kao neka frajerica, kao da se zna. iako je svi ismijavaju iza leđa. samo da se razumijemo. a dosad sam već dvaput bila s njom u sobi. ajme meni. i onda se ona meni čudi što ja ne perem kosu svaki prokleti dan, jer sve one tako rade. aaaaarrrghghhghghghgh.....andrea, gdje je tvoja mama sad? da je malo spusti na zemlju. naughty

u petak smo imale slobodno popodne. jer smo imale samo jednu tekmu taj dan. mislite da nisu sve ponijele šminku i one spravice za ravnanje kose? iako smo samo hodale pet minuta do mjesta na kojem smo jele.

zatim...nadobudni roditelji. imamo dva, tri para koji su na svakoj tekmi. neki snimaju, neki fotografiraju. gdje god mi gostovali. ali, dobra stvar je što nam uvijek donesu nekakvu hranu/slatkiše. a dali su si napraviti i matching jakne. da ne povjeruješ! headbang

ma općenito svi imaju neke provale. to se ne može niti opisati. ja se samo lijepo nasmijem svaki put. u sebi, naravno.

ovdje svi kao da su napravljeni po nekom kalupu. mislim, sigurna sam da je i kod nas tako nekako, ali ovdje je to toliko očito... da ni ne spominjem kako su svi neuredni, tj. nemaju smisla...ni za što, zapravo. trenerica mi je jednom rekla kako sam ja sofisticiranija od njih. tada mi to nije baš bilo jasno, ali sada vidim...joj, joj dead


mala soba tri sa tri
a u sobi ja i ti
srca vrela, glave lude
što će biti neka bude kiss

- 14:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.