juri mojim žilama. apatija. ubodem se. čekam prvi nalet. čekam. meni se čini kao vječnost, ali sve se zapravo odvije u sekundi. crna tekućina izlazi na površinu. sjedam na pod. svjetlo je ljubičasto. cijela soba se vrti. mlaz je i dalje prilično jak. kad će prestati? koliko toga ima u meni? samo želim da sve to prestane. želim se osušiti poput lista i odletjeti nošena vjetrom. nekamo gdje nema osjećaja. gdje nema sjećanja. gdje nema ničega. gdje je list samo list. samo jedna obična pojava. gdje svijet postoji samo zato jer postoji. bez nekih vječnih enigmi o postanku. gdje nitko nije bolji od nekog drugog. gdje ne postoji novac. gdje ne postoje svađe. gdje ne postoji mržnja. gdje ne postoje ljudske besmislice. gdje ne postoje nagoni. gdje ne postoji razum.
negdje gdje ne postoji razdvojenost jer su sve stvari jedno. gdje smo ti i ja lice i naličje istog lista. zajedno. stalno i zauvijek. svugdje. nigdje. ..
ovdje nemam s kime razgovarati. ali i da mogu, sumnjam da bih. radije pišem ovakve stvari i plačem u mraku. jako zdravo. starci mi baš i nisu neka podrška što još više pogoršava situaciju. naravno, ne rade to oni namjerno. ponekad poželim ne imati djece upravo zato jer mi se čini da čovjek tada potpuno poludi. u lošem smislu. hvataju me grozne promjene raspoloženja. prehrana mi je ovdje nikakva što znači da bez zdravog tijela nema ni zdravog duha. koncentracija mi je cijelo vrijeme na nuli jer sam apsolutno nezainteresirana za bilo što. s vremena na vrijeme odradim jako dobar trening i to me malo usreći. barem na ta dva sata. ovdje nitko ne razumije. nitko ne sluša. nitko ne obraća pozornost. nikoga nije ni briga.
pokušavam biti manje sebična. razmišljati o drugima. jer ovo što mene muči je ništa naspram nekih drugih stvari. pokušavam. stvarno se trudim. ali ne mogu. jednostavno...više ne mogu.
...glava mi je klonula. sve je iscurilo. ostalo je samo mlado, izmoreno tijelo. tijelo željno trunčice svjetla, ali uvijek okruženo tamom. tijelo koje je toliko puta bilo shrvano tugom i bijesom. tijelo koje nitko nikad nije vidio u pravom svjetlu.
tijelo u kojem su svi vidjeli mogućnosti, ali koje nije bilo u mogućnosti.
Post je objavljen 15.10.2006. u 04:07 sati.