Marketing
jedan osvrt
ok, dakle, bile smo na turniru u atlanti. na kraju smo završile sa 1 pobjedom u tri utakmice. nije loše, ali mogle smo mi i puno bolje. enivejs, nakon zadnje tekme, krenu svi prema svlačionici. jedna svlačionica, a tri ekipe. ne bi bio bed da se ne moramo tuširati. a ima samo sedam tuševa. s tim da su tri "nepokrivena", tj. nemaju zastore. čekamo mi u redu, gdje su već uočile razlike, jer je moja ekipa jedina bila u ručnicima. a ja se pokrivam ručnikom dimenzija onih za brisanje ruku, samo prednju stranu sebe naravno 
na što jedna od mojih suigračica spremno dobacuje: "sve je ok, ona je iz europe!", kao što to uvijek čini kad je nešto povezano s golotinjom 
mislim si ja sad će to trajati sat vremena, ovaj red, kad ono... izlaze cure iz tuševa i viču: "slobodni su goli tuševi", as in za one koji se žele tuširati goli (?!). ode jedna cura iz moje ekipe, pa druga, pa ja, pa još jedna...long story short, samo se moja ekipa skinula do kraja u toj svlačionici i otuširala. pred drugim curama. uuuuu..... 
sve ostale cure su se ili tuširale iza zastora ili u hlačicama i topovima. plus, sve su se snebivale nad tom čudnom pojavom golog ženskog tijela. ako to nije nešto najsmješnije što sam ikad vidjela....
ameri me svakim danom sve više iznenađuju.
na primjer, ima jedna cura u mojoj ekipi. nazovimo je a. čini mi se da je malo hiperaktivna, što možda i nije tako daleko od istine, jer se cijelo vrijeme kljuka nekim tabletama. cura je tako...mutava u onom pravom smislu riječi. (ne kažem da hiperaktivnost ima nešto s time, to je bila samo opaska 
) njezino držanje...drži se tako...kul. baš tako. kao neka frajerica, kao da se zna. iako je svi ismijavaju iza leđa. samo da se razumijemo. a dosad sam već dvaput bila s njom u sobi. ajme meni. i onda se ona meni čudi što ja ne perem kosu svaki prokleti dan, jer sve one tako rade. aaaaarrrghghhghghghgh.....andrea, gdje je tvoja mama sad? da je malo spusti na zemlju. 
u petak smo imale slobodno popodne. jer smo imale samo jednu tekmu taj dan. mislite da nisu sve ponijele šminku i one spravice za ravnanje kose? iako smo samo hodale pet minuta do mjesta na kojem smo jele.
zatim...nadobudni roditelji. imamo dva, tri para koji su na svakoj tekmi. neki snimaju, neki fotografiraju. gdje god mi gostovali. ali, dobra stvar je što nam uvijek donesu nekakvu hranu/slatkiše. a dali su si napraviti i matching jakne. da ne povjeruješ! 
ma općenito svi imaju neke provale. to se ne može niti opisati. ja se samo lijepo nasmijem svaki put. u sebi, naravno.
ovdje svi kao da su napravljeni po nekom kalupu. mislim, sigurna sam da je i kod nas tako nekako, ali ovdje je to toliko očito... da ni ne spominjem kako su svi neuredni, tj. nemaju smisla...ni za što, zapravo. trenerica mi je jednom rekla kako sam ja sofisticiranija od njih. tada mi to nije baš bilo jasno, ali sada vidim...joj, joj 
mala soba tri sa tri
a u sobi ja i ti
srca vrela, glave lude
što će biti neka bude 
Post je objavljen 02.10.2006. u 14:53 sati.