Indijanka vegetarijanka
31.01.2011., ponedjeljak
Jonathan Safran Foer – može li pravi zaštitar okoliša jesti meso?
|
Neki dann sam pisala o ovom piscu, odnosno o dijelu njegovog intervjua. Sada ide drugi dio. Na pitanje može li se biti zaštitar okoliša i jesti meso, odgovorio je: 'Naravno, možete biti iskrena osoba koja svako malo govori laži. Proizvodnja mesa je broj jedan na listi uzročnika globalnog zatopljenja. Kako onda netko može štititi okoliš i boriti se za njegovo očuvanje ako ne razmišlja o onome što ga najviše onečišćuje? Znači li ovo a priori da se radi o osobi kojoj nije stalo do okoliša? Ne mora biti, ali ovo itekako znači da ne vidi nešto veliko. Ovome trebam dodati da Greenpeace više ne poslužuje meso niti u jednom svom stožeru, a također i Oceana, najveća svjetska neprofitna organizacija za zaštitu oceana također želi ukinuti meso i ribu sa svojih menija i oko toga se trenutno vode žestoke polemike.' Foer je jednom prilikom rekao da je farmski uzgoj životinja poput pornografije – teško ju je definirati, ali je odmah prepoznajete čim ju vidite. Što je time mislio? 'Ovdje se radi o prirodi i onome što nam je ona dala, a čovjek to shvaća kao prepreku koju treba pobijediti. U prirodi životinje imaju puno prostora, ali zašto im mi ne bismo dali manje? U prirodi životinje daju određen broj jaja, ali zašto ih ne bismo prislili da ih daju dvaput više? Priroda nalaže koliko svaka životinja može pojesti, ali čovjek joj želi dati više ili manje u manjem vremenskom roku. U prirodi nema takvih perverzija koje čovjek radi. Ovo što čovjek radi je tako dominantno i nema određenog termina koji bi to opisao i nema ničeg drugog s čime bi se to moglo usporediti.' |
28.01.2011., petak
Kako zapaliti vatru?
|
Kod nas se često koriste drva za ogrijev. Jučer sam sudjelovala u razgovoru o tome kako tko potpaljuje vatru u svojoj peći. Ostala sam šokirana i kada sam htjela nešto reći o ekologiji, o tome da je manje - bolje, naravno popljuvana sam. Ostala sam od pljuvačke od vrška glave pa se slijevala sve do peta i preko njih, na pod! Priča broj jedan: 'Ja stavim gotovo cijeli Večernji i još stavim one priloge gdje je masni papir. Šta ima veze, bolje da se potroši.' Priča broj dva: Stavim papira i drva i sve zalijem naftom. Naložim za minutu.' Ovome trebam dodati i sve one koji razne tetrapake pa čak i plastiku, umjesto da bace u kontejnere za reciklažu (a zaista ih ima), spaljuju zajedno s drvima. Svijest, ljudi, gdje je svijest? 'Ma, šta ti pričaš?' kažu mi. |
27.01.2011., četvrtak
Jan Krakauer: U divljini
|
Prije dosta vremena gledala sam film pod istim nazivom i jako mi se svidio. Jednako mi se svidjela i knjiga. Radi se o istinitom događaju. Priča je to o mladiću Chrisu McCandlessu koji je sam sebe volio nazivati Alexander Superskitnica. Nije bio u bog zna kakvim odnosim s rodieljima, ali je odlučio završiti studij kako bi im udovoljio. Nakon toga odlazi na lutanje SAD-om, a da se roditeljima ne javlja. Nisu ga ni vidjeli ni išta znali o njemu dok ih nije zatekla vijest da je umro od gladi. Chris je lutao SAD-om, a zadnji ga je put odnio na Aljasku, u divljinu. Čini se kako je bio inspiriran romanima Jacka Londona, ali je i sam bio zanesenjak, romantičar. Tako je nakon studija ušteđevinu od 24.000 dolara dao u humanitarne svrhe, smatrao je da čovjek treba posjedovati samo onoliko stvari koliko mu stane u naprtnjaču, a jednom je prilikom i zapalio svežanj dolara. Gajio je prezir prema civilizaciji i svemu što ona donosi, mada, gdje god je došao, brzo se skompao s ljudima i uvijek našao kakav posao kako bi preživio. Na Aljasci je uspio preživjeri preko 100 dana i to od lova i skupljanja bobica. Međutim, životinje koje love mršave su i ne nude mu puno hrane. Osim ovoga, preispituje i moralnost čina ubijanja životinja. No, u divljini, bez ičega, ne preostaje mu ništa drugo. Ali na kraju divljina ga pobjeđuje, umire od gladi, a njegovo tijelo slučajno je pronađeno kada je već bio mrtav oko dva tjedna. Mnogi Chrisa nazivaju luđakom, zanesenjakom koji je nedovoljno pripremljen otišao u divljinu. Pod ovim nedovoljno pripremljen misli se na pušku većeg kalibra kojom bi mogao ubijati veće životinje. No, čini se da je Chris namjerno odlučio otići nepripremljen u divljinu, kako bi ispitao svoje granice. Ne mogu, a da ne gajim simpatije prema njemu. Možda je bio luđak, zanesenjak, romantičar... No, dokazao je koliko je priroda snažna,, a koliko smo mi jadni i ništavni pred njom, bez puški, novca i svega ovoga što se naziva civilizacijom. A ovo je nešto o čemu bi svatko za sebe trebao razmisliti. I početi poštivati snagu prirode. |
26.01.2011., srijeda
Jonathan Safran Foer – imaju li ljudi istinsku potrebu za mesom?
|
Ovaj je pisac napisao knjigu 'Eating Animals' zbog koje su se mnogi odlučili za vegetarijanstvo jer donosi istinu od tretiranju životinja na farmama. Nedavno je dao jedan intervju. Na pitanje imaju li ljudi istinsku potrebu za mesom, evo što je odgovorio: 'Ljudi žele meso, tu nema nikakve sumnje. Ljudi također imaju i želju za seksom, ali ne znači da cijelo vrijeme to i rade. Ljudi su odlični u samokontroli u određenim situacijama. Primjerice, idemo u trgovinu i iako bismo mnogo toga željeli uzeti bez plaćanja, besplatno, svladavamo se od krađe. Također, kada nas netko razljuti ne lupimo ga iako instinkt u nama to želi učiniti. Sposobnost da kežmo NE je nešto što nas razlikuje od drugih životinja i kulminacija je naše evolucije. Činjenica da ljudi žele jesti meso i da su kroz stoljeća naučili jesti ga, ne znači mi mnogo. Ono što me puno više uzbuđuje je sposobnost da o nečemu razmislim, saznam što je posljedica toga i potom odlučim što ću. Kada izaberemo da nešto nećemo napraviti donosi nam predivan osjećaj koji je puna ekspresija naše čovječnosti. Na pitanje može li se zamisliti da opet jede meso, rekao je: 'Mislim da ga ne bih jeo. Jednostavno ga ne trebam jesti. Na napuštenom otoku možda i bih. No tada bih sigurno pojeo i čovjeka da moram. No, ovo je krivi argument kojeg mnogi naglašavaju jer treba gledati ono što je ispred nas, a to je 50 milijardi farmskih životinja koje su ubijene svake godine. Ovo je broj jedan na listi uzročnika globalnog zatopljenja. Zbog ovoga antibiotici nisu više djelotvorni jer dajemo sedam puta veću količinu antibiotika zdravim životinjama nego što je dajemo bolesnim ljudima. I na kraju, ali ne i manje važno, na farmama se životinjama čine užasne stvari, stvari koje mnogi drže odvratnima. Stoga idemo razgovarati o svemu ovome, a ne samo o hipotetskim situacijama koje bi se mogle desiti za pedeset godina. |
25.01.2011., utorak
Iz ptičje perspektive
|
Sinoć sam naišla na dokumentarac 'Iz ptičje perspektive' i nažalost vidjela tek manji dio. Govorilo se o uništenju prirode, a samim time i ljudi. Između ostalog evo što je rečeno o mesnim farmama: '50% obradivih površina u Argentini zasijano je GMO sojom. Od toga najveći dio odlazi za prehranu farmskih životinja u Europi. To znači da jedemo GMO hranu već dulje vrijeme'. Dakako, čovjek uništava prirodu na mnogo različitih načina. Tu su hidroelektrane, automobili, zrakoplovi i da ne nabrajam. No, zapravo mi se čini da prehrana ipak ima najveću ulogu u svemu jer jedemo i po nekoliko puta dnevno te tako izravno utječemo na prirodu. Ovdje dodajem i ovo: U Hrvatskoj govedo vrati 1 kg mesa za svakih 16 kg pojedenih žitarica i soje. Da bi se proizveo 1 kg mesa potrebno je oko 200.000 litara vode, dok za proizvodnju 1 kg pšenice treba samo 110 litara vode. Već sama goveda, ne ukljućujući svinje, piliće i sličnu živad, potroše količinu hrane koja bi svojom kaloričnom vrijednošću zadovoljila potrebe 8,7 milijardi ljudi. Da bi se nahranio prosječan Hrvat koji jede meso potrebno je 31 jutara zemlje dok je za osobu koja ne jede meso i mesne proizvode dovoljna 1/6 jutra. (1 jutro – 40.476 ara). I još i ovo – gotovo jedna milijarda ljudi gladuje, a još jednoj nedostaje za život važnih minerala i vitamina, tj. pothranjeni su. Politika, dakako u svemu igra važnu ulogu. Ali i pojedinac. Dok se s jedne strane debeli jedva kreću i jedu u prekomjernim količinama, s druge strane se gladuje, doslovno umire od gladi. Ipak, vjerujem da će doći do pomjene jedino kada se i pojedinac krene mijenjati. Jer – imamo vođe kakve smo izabrali, politiku za koju smo glasali, sustav koji smo odlučili podržati. |
24.01.2011., ponedjeljak
Transcedentalno vegetarijanstvo
|
Danas donosim tekst o tzv. transcedentalnom vegetarijanstvu sa stranice www.avadhuta.hr (kalrovačka udruga za promicanje vegetarijanstva i indijske kulture): Vegetarijanstvo je dobro ne samo iz zdravstvenih, gospodarskih, etičkih, vjerskih ili karmičkih razloga, već i zbog svoje duhovne dimenzije koja nam može pomoći u razvijanju prirodnog poštovanja i ljubavi prema Bogu. U svom tumačenju Šrimad Bhagavatama Šrila Prabhupada poručuje: "Ljudski je život namjenjen samospoznaji,a da bi je dostigao, čovjek se treba odreći svake hrane koja nije ponuđena Bogu. Bog će od Svog predanog slige prihvatiti sva jela pripravljena od povrća, voća, mliječnih proizvoda i žitarica. Njegov sluga potom može pojesti ponuđenu hranu - prasadam, koja će postupno ublažiti svu patnju u borbi za opstanak." Krišna kaže u Bhagavad-giti: "Ako Mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu." Ponuđena hrana, koja se tradicijski zove prasadam, omogućuje ne samo zdrav život, već i spoznaju Boga; ona predstavlja ne samo hranu za izgladnjelo mnoštvo već i duhovnu hranu za sve ljude. Prihvačajući ponudu, Krišna je ispunjava Svojom božanskom prirodom. Prasadam se stoga ne razlikuje od Krišne. Iz beskrajne samilosti prema dušama zatočenim u materijalnom svijetu, Krišna se pojavljuje u obliku prasadama, kako bi im pružio priliku da Ga spoznaju, jednostavno jedući ponuđenu hranu. Šrila Prabhupada je često znao reći da prasadam može, čak i onoga tko je samo ga samo jednom okusi, osloboditi kruga rađanja i umiranja. Jedući isključivo prasadam čak i najveći griješnik može postati svetac. Vedski spisi puni su pripovjesti o ljudima čiji se život promjenio zahvaljujući kušanju prasadama i svaki će član pokreta Hare Krišna potvrditi duhovnu moć prasadama i utjecaj koji je imao na njegov život. Savršena vegetarijanska prehrana obuhvaća isključivo jela ponuđena Krišni. Na kraju krajeva, i golubovi i majmuni su vegetarijanci, stoga prelazak na vegetarijansku hranu i nije veliko dostignuće. Vede nas podsjećaju da je svrha ljudskog života oživljavanje našeg odnosa s Bogom. Zbog toga nam hrana može pomoći u dostizanju ovog cilja tek kada je, nadišavši obično vegetarijanstvo, u potpunosti zamijenimo prasadamom. |
21.01.2011., petak
Sokolarstvo – hrvatsko nematerijalno DOBRO?
|
Prošli je vikend u mom gradu održan tzv. Sokolarski slet. Uz nekoliko hrvatskih sokolarskih udruga sudjelovali su i slovenski sokolari. Unesco je na svojem zadnjem zasjedanju u Nairobiju proglasio sokolarstvo živućim naslijeđem čovječanstva. Uz ovo, sokolartsvo je proglašeno i hrvatskim nematerijalnim dobrom. Ipak, ne treba zaboraviti da se tu radi o – lovu. Neki sokolari ovu vrstu lova nazivaju ekološkim lovom, što je poprilično smiješno jer kako bilo koji lov može biti - ekološki? No, da se ne petljam u te njihove nazive i epitete koji si daju sami, ali očito i međunarodna zajednica, osvrnula bih se na ptice. Jadne ptice. Bile su tamo izložene poput kipova u muzeju, neke od njih s onom kapicom na glavi (ne znam stručan naziv, ali nije ni bitno) i k tome svezane velikim lancima za nogu. Radilo se o stepskom i sivom sokolu, jastrebu kokošaru i surom orlu. Toliko o ekologiji. Toliko o hrvatskom nematerijalnom dobru. Uostalom, fotografije govore više od riječi:  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us |
20.01.2011., četvrtak
Jesu li ljudi po prirodi mesojedi?
|
Mnogi će na ovo pitanje odgovoriti potvrdno. Ovdje je zanimljivi video koji pruža odgovor na to pitanje. Primjerice, naši su zubi sličniji zubima biljojeda nego mesojeda, a isto je i s crijevima. Nadalje, životinje mesojedi imaju različite druge kvalitete koje im pomažu da ulove svoj obrok – noćni vid, brzo trče i slično. Čovjek ne može uhvatiti životinju vlastitim nogama i rukama i pojesti je sirovu bez pomoći nekog oružja ili oruđa te vatre. Ako ne preradi hranu često će postati žrtva različitih bakterija i infekcija. Dakle, u najboljem slučaju čovjeku kao lovcu u onom istinskom smislu ostaju neke bube i crvići. Uostalom, video sve ovo zanimljivo pojašnjava: |
19.01.2011., srijeda
I Indijanci na Sundance festivalu
|
Sundance Institut predstavio ovogodišnje filmove autohtonih filmaša na ‘Native forumu’. Riječ je o okupljanju pripadnika autohtnih naroda i urođeničkih plemena koji se bave u prvom redu dokumentarnim filmom i time običaje i način života svojih zajednica približavaju svijetu. Ove godine će Sundance Film festival omogućiti tzv. world stage na autohtone filmaše čiji rad uključuje sedam kratkih filmova i četiri dugometražna filma iz Australije, Kanade, Novog Zelanda i SAD-a. Zajednice koje će time biti predstavljene su Tsilhqot'in, Métis, Ngti Rangi, Atihaunui a Paparangi, Navajo narod, Hopi, Laguna Pueblo, Ińupiaq, Taranaki/Ngati i Tama Ngati Mutunga, autohtoni Havajci i Maori. Slijedeći originalnu viziju Roberta Redforda kao utemeljitelja, Sundance Institut je nastavio s podrškom autohtonim sjeverno američkim filmašima kao i ostalim autohtonim zajednicama svijeta koje kroz film mogu progovoriti o svojim problemima. ‘Native forum spaja autohtone filmaše iz svih krajeva svijeta i što je najvažnije omogućuje da se njihovi filmovi dobiju priliku probiti se na tržištu’, izjavio je N. Bird Runningwater direktor asocijacije. Sundance Film Festival održava se u Park Cityju od 20. do 30. siječnja. Izvor: dnevnik.hr |
18.01.2011., utorak
Davor Rostuhar: 'Samo nek' se kreće
|
Putopisna knjiga o putovanju biciklom od Zagreba do egipatskih piramida ilustrirana sa 154 fotografije i 10 zemljopisnih karata. Iz knjige se saznaje mnogo toga o razlikama u kulturi, prehrambenim navikama i slično. Primjerice, u mnogim zemljama koje mi držimo zaostalima meso se priprema u posebnim prilikama i samo za goste pa čak i kada se radi o sasvim nepoznatim gostima, kao što je primjerice autor knjige i njegov prijatelj na ovom lijepom putovanju. Lijepa knjiga koja nadahnjuje. |
17.01.2011., ponedjeljak
Vege prehrana ljude čini privlačnijima
|
Ljudi koji jedu puno voća i povrća, poseibice ono jarkih i snažnih boja, poput mrkve i šljive, privlačniji su, doznaje se iz istraživanja britanskih sveučilišta St. Andrews i Bristol. Znanstvenici s tih sveučilišta istraživali su vezu između boje puti i privlačnosti i otkrili da se ljudi sa žućkastim tenom doimaju kao vrlo zdravi i privlačni. Za tu žućkastu nijansu kože 'krivi' su žuti pigmenti ili karotenoidi koji se nalaze u određenom voću i povrću. Ian Stephen, jedan od istraživača koji je radio na projektu, nada se da bi rezultati istraživanja mogli potaknuti mlade da jedu više voća i povrća, posebice kad se zna da su za vidljive rezultate dostatna dva mjeseca uzimanja, primjerice, mrkve. 'Umjesto da mladima kažemo da će ih za 40 godina vjerojatno pogoditi srčani udar ako ne budu zdravo jeli, možemo im reći da će privlačnije izgledati za samo dva mjeseca ako jedu više voća i povrća', rekao je Stephen. Izvpr: tportal.hr |
14.01.2011., petak
Iz knjige Jamieja Olivera
|
U knjižnici sam podigla kuharicu Jamieja Olivera: 'Moja Italija'. Nedavno je ovaj najpoznatiji svjetski kuhar objavio kako će napisati veliku vegetarijansku kuharicu te zaključio da definitivno čovječanstvo jede previše mesa. Uz ovo, rekao je da je 60 posto recepata u njegovim starim kuharica bez mesa. Ipak, nije tako, mada ima i lijepih bezmesnih recepata i fotki hrane. Ipak, u spomenutoj knjizi ima i nimalo lijepih fotki. Na njima je prikazano klanje, lov, mrtve životinje. Nimalo privlačno. Ipak, treba znati da zapravo sve ovo i stoji iza svakog komada mesa koje nekome slasno miriši na tanjuru. Evo fotki iz njegove knjige (ovo sam fotkala svojim fotićem, radi se o fotografiji fotografije, otuda lošija kvaliteta):       Uploaded with ImageShack.us  Uploaded with ImageShack.us |
13.01.2011., četvrtak
Stevo Karapandža o tofuu
|
Evo, konačno se i to dogodilo, u Večernjaku od nedjelje gdje veliki kuhari daju svoje recepte, Stevo Karapndža odlučio se za tofu. Naslov je: 'Tofu nije samo za vegetarijance'. Tako Karapandža ističe da je u Kini soja jedno od pet svetih zrna te da je odlična za sportaše i sve one koji se brinu o svom zdravlju. Kaže da tofu pruža pravi kulinarsku užitak. Uz ovo, dao je i dva recepta s tofuom, ali, po meni, pokvario ih je – JEDNOM ŽLICOM VEGETE. Ali, to mu ne uzimam za zlo jer vjerojatno tako mora. U svakom slučajum pohvale Karapandži. Naime, i inače, kada nije riječ o tofuu, ima podosta bezmesnih recepata na svojoj stranici u nedjeljnom Večernjem, dok na drugoj stranici Barbieri ne može, a da ne spomene neku lešinu na tanjuru. |
12.01.2011., srijeda
Vege prehranom protiv bolesti srca
|
Istraživanje talijanskih znanstvenika je pokazalo kako česta konzumacija maslinovog ulja i lisnatog povrća smanjuje rizik za razvoj bolesti srca. American Journal of Clinical Nutrition piše kako je svakodnevna konzumacija najmanje jednog obroka s lisnatim povrćem poput salate ili špinata bila povezana s 40 posto manjim izgledima za pojavu bolesti srca u sljedećih osam godina. Isto smanjenje rizika je uočeno kod ispitanica koje su dnevno unosile najmanje 3 žlice maslinovog ulja, pokazuju podaci prikupljeni od gotovo 30.000 žena prosječne dobi 50 godina. Istraživači iz Instituta za istraživanje i prevenciju raka u Firenzi vjeruju kako je ove rezultate moguće objasniti djelovanjem mikronutrijenata poput folata, antioksidansa i kalija. Posljedica njihovog češćeg unosa je snižavanje koncentracije homocisteina, čija je prisutnost u krvi povezana s oštećenjima stijenki krvnih žila. Procjenjuje se kako su bolesti srca odgovorne za 30 posto svih smrti u svijetu. Izvor: plivazdravlje.hr |
11.01.2011., utorak
VEDRANA RUDAN: 'Uho, grlo, nož'
|
Šokantan, ali životan roman Vedrane Rudan. Vrvi psovkama, britkim jezikom... istinom. Roman je izdan još 2002. godine i zapravo me pomalo čudi da je takvo što pronašlo put do knjižničarskih polica Lijepe naše, upravo zbog nekih ratnih tema te vječitih trzavica Hrvati – Srbi o kojima autorica progovara bez dlake na jeziku. Svaka pohvala. I velika pohvala. |
10.01.2011., ponedjeljak
Nije kriva južina, već ljudi
|
U subotu šetnja s psima. Prvo prođosmo kraj Lovačkog doma. Na podu u duljinu od nekoliko metara poslagane mrve ptice. Jedna do druge, jedna na drugoj. Lovci psuju, viču, a jedan piša kraj doma. Nakon ovoga sretnem dvoje ljudi koji vode svoje pse u šetnju. Muškarac i žena. Kada je ženin pas htio ponjušiti moga psa, počela ga je bjesomučno tući svojom stranom vodilice i histerično vikati: 'Fuj, fuj...!' I, za kraj, opet neka pametnjakovićka sa svojim psom. Kada su se psi opet htjeli ponjuškati (bože moj, nije li to normalno??), ona mi veli kako bi moj pas trebao imati brnjicu! A moja Dunja niti zarežala! Malo mi je falilo da joj kažem kako bi mnogi ljudi trebali imati brnjicu, ali je nemaju. A zaista jest tako! |
07.01.2011., petak
Nova kovanica s indijanskim motivom
12. siječnja ove godine na posebnoj svečanosti u promet će biti puštena nova kovanica od jednog dolara na kojem će biti indijanski motiv. Ovim se novčićem prisjeća na sporazum između Indijanaca i doseljenika u Plymothu davne 1621. godine, što je bio prvi pisani sporazum toga doba između Indinanaca i Europljana. Na novčiću se vidi indijanska ruka i ruka europskog doseljenika (tada je to bio guverner John Carver) koje razmjenju lulu mira. Kovanica je dio namjere da se Indijancima izrazi zahvalnost za doprinos stvaranju SAD-a, barem tako pišu po američkim medijima.  |
06.01.2011., četvrtak
Vege prehranom protiv kontaminacije arsenom
|
Pojačana izloženost arsenu povećava rizik obolijevanja od raka, a čak i umjereno povišene koncentracije su povezane s većim izgledima za hipertenziju i dijabetes tipa 2. U okolišu se arsen može naći zbog zagađenja povezanog s industrijom. Nalaze novog istraživanja provedenog na oko 10.000 ispitanika je objavio American Journal of Epidemiology. Osobe koje piju vodu kontaminiranu arsenom mogu smanjiti rizik za zdravlje ako često konzumiraju rotkvice i slično korjenasto ili gomoljasto povrće. |
05.01.2011., srijeda
Crveno meso povećava rizik od moždanog udara
|
Istraživanje na 34,670 žena koje su praćene od 1997. godine na štokholmskom Institutu Karolinska pokazalo je da žene koje vole jesti crveno meso imaju znatno veći rizik od moždanog udara, piše Reuters. Pokazalo se da se rizik povećava na gotovo 50 posto što su jele veće količine crvenog mesa. Crveno meso povećava kolesterol i trigliceride, što se smatra najvećim uzrokom udara. Znanstvenici preporučuju znatno smanjenje crvenog mesa, konzumaciju najviše jednom ili dvaput tjedno. |
04.01.2011., utorak
Uskoro njemačka kobasica od biljke
|
Evo, čitam članak na stranici Softpedia.com koji me iznenadio, mada ne previše jer vege kobase nisu nikakva novost Dakle, radi se o tome kako se pokušava naći zamjena za prevelike količine mesa pa čak znanstvenici pokušavaju iz biljaka naći supstance pomoću kojih bi stvorili namirnice za pravljenje kobasica koje su istog okusa kao meso, ali bez mesa. Ovom se problematikom bave na njemačkom Institutu Frauhofer. Na ideju je došao dr. ing. Peter Eisner koji kaže da meso ne samo oštećuje ljudsko zdravlje već oštećuju sveukupnu okolinu. Posebno mu je zanimljiva biljka lupina, koja ne samo da sadrži iste proteine kao meso (ali bez masnoća koje se nalaze u mesu) već iz nje je ovaj gospon uspio napraviti zamjenu za mlijeko koja je odlična za pripremu sira te sladoleda. U istraživanju sudjeluje i Daniela Sussmann koja kaže: 'Mikroskopska struktura sjemenke lupine ista je kao masni dio u mesnim kobasicama. Ovo znači da možemo proizvoditi bezmesni proizvod koji će biti bez štetnih masnoća, a koji je jednakog okusa kao i onaj iz mesa.' Kobasičarski proizvodi su proizvodi koji su među najpopularnijima, ali sadrže najviše masti i ostalih štetnih sastojaka. Prosječan Nijemac pojede oko 31 kg kobasica godišnje, a ljudi u Kini i ostalim zemljama u kojima je bila mala potrošnja mesa, jedu ga, nažalost sve više. Stoga, smatraju ovi znanstvenici, treba pronaći sastojke iz biljaka koji će dati po okusu isti proizvod, a po sastavu mnogo zdraviji proizvod. Osim ovoga, ako se meso nastavi jesti ovim tempom, Zemlja neće izdržati jer već sada se 80 posto žitarica koristi za prehranu stoke. Dr.ing Hrvoje Horvat s istog instituta zaključuje: 'Morat ćemo zamijeniti i meso biljkama želimo li opstati.' Uz ovo ističe kako je za 1 kg mesa potrebno 40 metara kvadratnih površine za uzgoj hrane za životinju, a na istoj bi se površini moglo uzgojiti 120 kg mrkve ili 80 kg jabuka. Za razliku od mesa, biljke se mogu koristiti kao hrana, kao izvor energije te kao sirovina za proizvodnju kozmetike i slično. Primjerice, dva i pol rali suncokreta danas se koristi najčešće za proizvodnju ulja i kao hrana za životinje na farmama. Na njemu farmer zaradi oko 950 eura. No, kada bi se taj suncokret preusmjerio i koristio kao hrana za ljude te kao sirovina u proizvodnji kozmetike te za proizvodnju bio goriva, seljak bi zaradio 1770 eura. Ovo je zamjenska metoda koju predlaže dr. Horvat te kaže da bi od nje svi imali više koristi – potrošač bi jeo manje štetnih masnoća, farmer bi imao veću dobit, a Zemlja se ne bi onečistila onoliko koliko se onečisti proizvodnjom mesa. Biljka lupina:  |
03.01.2011., ponedjeljak
Uspješna novogodišnja vege večera
|
Za Novu godinu društvance od nas desetak. Potrudila sam se i napravila vege hranu, iako je na jednoj tacni bilo meso (što je pripremio moj suprug). Ja sam se pozabavila brusketima (gljive, kukruz, bijeli i crveni luk, maslinovo ulje), zamotuljcima od povrća pečenim u pećnici (batat, paprika, sir) te ražnjićima s tofuom, paprikom i lukom. I salata, dakako. Na kraju sam bila jako sretna jer se sve bez mesa pojelo (iako su ostatak ekipe bili mesojedi), a meso gotovo da nitko nije ni taknuo te sam primila čestitke za finu hranu. Eto, da se i ja malo pohvalim. :-) |
