četvrtak, 24.11.2022.
AJME UŽASNOG LI ODABIRANJA
|
Dakle,
hvala PUNO @sarah i @Ypsilokna, hvala puno, toliko ste mi jučer dale injekciju poleta, doduše, @Sarah me i neki dan tako pohvalila, ne znam , @žene, nije mi normalno da me tako častite, fakat!!! O nekoliko stvari nema nikakve dvojbe, vaša ljubav prema meni sasvim vam je uzvraćena i to, drago mi je, znate. I sve što ste mi lijepo napisale ste vi same, baš do zadnjeg slovca, čovjek ne može , nego uočavati ono što je on sam. Ako bih ja vas opisivala, za @Ypsilonku bih rekla da jako,jako čvrsto stoji na nogama, jako bistre i pametne glave, i jako toplog srca, sa voljom da se ona druga strana uzme u obzir, ne odbaci prije saslušavanja. Koja je to kvaliteta!! I naravno, da je junakinja svog života, srčana i odrješita. @Ypsilonka hrabrog srca, to je njeno puno ime. Ima vlastitu duhovnu praksu, nemajući, uz to blagog pojma da je ima! :)) S obzirom na njezin posao, to je i najbolje. Njezina duša zna da se o neizrecivim stvarima zapravo ne treba govoriti, pa niti svijesno misliti, a ona hrabro slijedi taj svoj unutarnji glas. Da! Nju je zadesila sudbina gorača od moje, sestre smo po jedenju ****** velikom žlicom. Ako bih pak o @SarahBe pisala, rekla bi da je ona jedna snažna, ružičasta, nježna duša, Oličenje ženstvenosti, privlačnosti, mekoće, majčinskosti, ružičasta boja i sunčev sjaj u jednom :)) Ona je cvijeće,. točnije, latice, i oblaci, i crna vlažna zemlja iz koje klija pšenica, i sve Božje prekrasne slike ovog svijeta koje vam mogu pasti na pamet, to je ona Ona je jezik koji pregrize da ne izgovori riječ koja bi ubola, ona se ne svađa (nije mi jasno kako joj to uspijeva) ona oprosti svaku glupost koju joj se netko usudi napisati, pređe preko nje, objasni lijepim načinom.... I ona mi je također sestra po jedenju ******, i njij je sudbina dodijelila nevjerojatne stvari, gorke medicine, u više doza. Znamo, sve su to naši legitimni putevi koji nam pripadaju, nisu nam dopali samo tako, nasumce, nepradom, bez veze, nego sasvim smisleno, rekla bih da je to točka gdje bez raspravljanja razumijemo , sve tri, i puno više nego treba, i puno više nego bismo željele zanti. E sad, ja sam se uvijek čudila kako @Y uporno govori da blog nije život, da je to sporedna zabava i tako... pa da, donekle je, ne moramo sudjelovati, odlogiramo se po želji, ali osobno sam uvijek i sasvim osjećala da iza slova, riječi i napisanog stoji osoba. Jednostavno, iz svakog našeg napisanog redka izlazimo mi sami, iza svega rečenog jesu ljudi, iza svega napisanog JE ŽIVOTI; da ne može biti praviji. To je kao miris cvijeta, ne vidiš ga, a čak kad ga nisi svjestan, stvara ozračje. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Dakle, da vieš ne duljim, kako sada stvari stoje , ja neću birati najbloger-osobu, na način da odaberem nekog od voljenih blogera. Ja ću još razmisliti, vremena je puno do nedjelje, za koga mislim da bi ga poklon najviše obradovao. :)) @Vi ste mene, ljudi ispoklanjali i previše, preko svega očekivanog, stvarno nije potrebno da dobijem ikakvu stvar! |
sinoćnji san
|
prije nego odem spavati da pribilježim prošle noći sanjala sam vrlo neobičan san, mogu mu opipati značenje donekle ali ne i zašto sam ga sada sanjala Kao uvod samo da spomenem da je dotični kolega kojeg sam sanjala osoba sa burnim životom sam za sebe u kojeg sam bila zacopana na samom početku svoje zaposleničke karijere koji me je inicirao u Reiki koji je stariji jedno dvajst godina od mene (mislim, ne znam točno) svakako, već je neko vrijeme u mirovini sada kako bilo san; Željela sam izroditi dijete. Pitala sam njega (otkud ga je samo moja podsvijest ispuknula,od svih ljudi) želi li biti otac. samo, to nije bilo tako rečeno, nego , kao, želi li on sudjelovati u projektu On je bio počašćen tim mojim upitom, na neki način se podrazumijevalo da je on (kao muškarac) nižeg statusa od mene, (no svejedno može osobno izabrati sudjelovati ili ne) dok sam ja, žensko, zbog mogućnosti donošenja djeteta na svijet, bila u višem rangu, a cijeli postupak se smatrao svetim, i ,očito, dogovornim. Činjenica da je on bez ma i sekunde razmišljanja pristao biti sudionikom, dapače, odmah je pokazao inicijativu i rekao 'ti razmisli, i ako ti odlučiš da hoćeš, ja sam apsolutno na raspolaganju. ja ću i razgovarati s kime treba i sve riješiti (valjda što treba) ja ću sve preuzeti na sebe.' Još su potom uslijedila dva susreta (u snu) u kojima vrlo intimno razgovaramo o tome, osim toga ja svojoj mami govorim da to želim i ona se ne snebiva, nego kao, podržava moju odluku, jer to, očito nije sporno, Moram još istaknuti da ja (u snu) znam da on ima suprugu, kao što i ja imam supruga (u snu) ali se (u snu :-P) ni u jednom trenutku ne pomišlja da to ima ikakve veze s ovim činom kako da kažem, ne podrazumijeva se prioritetnost roditeljstva sa nekom osobom u bilo kakvom statusu (ako želiš dijete, odabireš oca po želji, ali ne znam po kojem ključu) i ja još govorim 'pitam se kako će tvoja gospođa gledati na to, i pitam se kako će moj gospodin gledati na to, ali pri tome, to je potpuno legitimna , poželjna i sveta mogućnost, toje neko visokorodno djelo, koje smo spremni učiniti, gotovo kao da ćemo se žrtvovati, takav je osjećaj, a odluka se ne tiče nikoga nego nas dvoje, i ne utječe nikako na statuse koje imamo u vezama s drugim ljudima. U snu je samo bitno želim li ja to, i ako želim, on će se drage volje povinovati. Pri tome je odlučio i sve tehničke i pregovorne (?) probleme preuzeti na sebe, koliko mu se dopada ponuda. (nije stvar u seksualnoj ponudi, nego u važnosti tog djela, za što mu se pružila prilika da pokaže sebe i svoju kvalitetu) Pri tome, ne spominje se samo začinjanje djeteta, nikako se ne spominje ni podizanje tog djeteta ili ikakva tehnička pitanja oko življenja, očinstva, šta ja znam, što god bi čovjeku današnjice palo na um. Uglavnom, probudila sam se sa pitanjem '?' 'što je OVO bilo?' i sa takvim nekim sretnim zadovoljstvom radi tog nekog osjećaja bezrezervne podrške koju je pružio (ma kako čudnovat cijeli koncept bio, kad ga gledamo iz našeg svjetonazora) Uglavnom, tak. Na koncu, baš mi ga je bilo drago sresti, makar u snu. :)))) Idem sad spavati, dosta bi bilo. :) |
petak, 18.11.2022.
mica maca
|
danas
kao zapravo baš uvijek mi se motala pod nogama zalijeće se, poskakuje, sjedi na haubi auta i ne ustaje kad ja moram krenuti tako se zatrčava da se sama od sebe zabija u zidiće ili štenge ponekad se pitam jel možda ne vidi ili ima neki neurološki problem ludo stvorenje koje me obožava a sve za šaku dvije mačje hrane dnevno tu mi sjedi na putu i ne miče se nego gleda na časnu riječ, vidim u njoj ljudsko lice za potrebe ove večeri i da se zabavim nakon što sam otopila očistila i natrag uključila ledenicu (što je podrazumijevalo i nošenje svih stvari mami u škrinju, odmicanje stola pranje poda u kuhinji i još svašta) jupijeee obradila sam fotku, da ne bude obična ako bude snage krećem s pranjem radijatora ako ne buljit ću do tri u televizor :)))  |
četvrtak, 17.11.2022.
Probudio me 'titit' zvuk mobitela.
|
Inače ne spavam sa upaljenim mobitelom.
Ugasim ga sasvim. Zračenje, i to. :) Simbol isključenja iz Svijeta, za preko noći. 'Titit'. Javlja se Dijete, jasno, s tuđeg mobitela, jasno, njen je već krepao, da su na nekom parkingu u Češkoj. U 8 i 15. Još malo, pa su u Zlatnom Gradu. Pomiješani osjećaji. Divno, ona je na putu. Veselje na ntu. Istovremeno pametna i blentava. Treba joj ovih iskustava u kojima mora upotrijebiti vlastitu glavu, i uključiti se u događaje oko nje. Na primjer, skriva da puši na balkončiću, ali istovremeno svako malo ostavi upaljač vani. Jutros sam našla neki sa golom ženskom. Stavljam sliku, za @Ypsilonku :)))  Vučem joj kofer od auta prema busu, sinoć malo prije 23h, ona ga preuzme i zamalo odmah provozi kroz dublju lokvu vode (srećom, ne kiši, ali je ipak mokro) Ja viknem, pazi,voda, na što ona uzdahne 'ide mi na živce to tvoje hiperopažanje' 'nervira me' 'daj ne budi tako napeta' 'oprosti' (to sve ona meni kaže) i tako.... kuća je tiha, velika, prazna, istovremeno volim biti sama i osjećam nenormalnost potpune samosti. Samo gledam u to. U prazan prostor. Slušam prazan zvuk. Osjećam odvojenost od društva kakvu nikad nisam osjećala. Mi sad radimo ili puno ili ništa. Puno puno puno, ni blog ne stignem otvoriti :))) onda par dana ništa. Tako je do jučer navečer bila abnormalna hektika, a u 23 i nešto sve je splasnulo, ispuhao se dan, ispuhalo se moranje ispuhala se napetost, ispred mene je par praznih dana. Naravno da postoji lista za obaviti većinu toga ŽELIM obaviti jako sam ponosna kako sama održavam kuću, kako je sve cakum-pakum (nemojmo to zamijeniti sa čistoćom :-P iako nastojim) kako je sve školski i po psu pa mi to daje dozu zadovoljstva, i to je ta neka druga strana života neka strana s dobrim osjećajem. Svakako, život mi je toliko drugačiji toliko različit od onog kako je normalno bio nikako ne mogu zaključiti odnosno nikako se ne mogu staviti u stanje da vjerujem i osjećam da je i ovo normalno da mi je normalno ovako osjećam se kao da sam već četiri godine na nekoj pokretnoj traci, i krajobraz se stalno mijenja i ne pokazuje namjeru da se ustabili nego svijet konačno pokazuje svoju pravu prirodu. Drugim riječima, nedostaje opušteno bivanje, jer ako ja ne obavim, nitko neće. To je ključ problema. Odgovornost da obavim Život. Na određeni način, ne bilo što bilo kako. Nepostojanje opcije da netko drugi nešto obavi za mene, da nešto, neku mrvu, ne moram ja. I onda ona bolnija misao, da netko nešto p(r)omisli, razmisli za mene, o meni. Da netko brine. Da se netko pobrine. .......................... Bah, nema veze. vani sja sunce i magleno je, divota samo takva. ...................... Ne znam, možda ipak nekad nekako savladam to življenje, a da mi nije tako grozno napeto. Nemam pojma. |
