lutka iz izloga

srijeda, 27.10.2010.

lidija samarđija je bila dobra vila. arsen dedić dobro pero. petar isto pero...joj kak sad to? neno i massimo tičice a mi cure lallal llalla llala...aaaa pink je diiiv pink je div al nije me bilo strah.
- Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.10.2010.

opasna sam bum bum i nisam cura fina,
ja sam vođa bande bande, opasna ko mina.
- Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.10.2010.

kako bi vi opisali sebe?
pa po karakteru sam dosta vesela, puno se smijem, vrlo optimistična i pozitivna. istovremeno sam dosta ishitrena i nagla pa znam poludit onak na pet minuta. e da onak ko tanzmanijska neman, ma kad me upoznate naviknete se na to ali nakon toga se smirim pa sam opet ok.
ček ček, kako to poludite odjednom, šta onda točno osjećate, šta vam se dogodi?
ma to je ko neko izbacivanje bijesa, ili nekontroliranje bijesa. bavila sam se dugo s time, a onda sam skužila da je to tako, malo i nasljedno i da je to karakterna crta kojom ne štetim drugima a da u biti jako dobro funkcioniram tako. malo se onda istresem, obračunam, budem jako ozbiljna, u biti odmah želim riješit situaciju.najčešće me hvata kad skužim da mi neko nešto mulja i laže, ili mi se događa neka nepravda. ja sam vam užasno bukvalna. nekad se ujutro probudim i sve žile mi izađu iz stopala kao korijenje, uđu u utičnice i spoje se na vodove. ma joj nemojte me ništa pitati, to su mi grozni dani.
nastavite, nastavite....
a ništa, onda i nemam baš puno od dana. moram nazvat nekog da dođe i upali svijetlo. jer onda se napunim energijom pa mogu dohvatit hranu, knjigu, telefon...ne mogu hodat znate, jer bukva sam
pa kako onda...aaaaa želite reći da su vam ruke grane
jesu, al ne dohvaćam granama, već dlanovima ipak, al dlanovi se pretvore u dva mesnata lista....ma molim vas, ajmo nastavit o meni
ah da, što bi još rekli o sebi. jeste li sretni?
jesam...i mogu vam reći da si par puta mjesečno to ponovim....ja sam baš sretna. a onda mi se desi poneki period da nisam i analizirala sam kako dođe do toga.
podijelite molim vas.
svakako. obično kad izgubim kontrolu nad sobom. to se zna dogodit u situacijama kad mi se drugi ljudi počnu previše petljat u život i govorit kako i šta, dogodi se pred strahom od nečeg nepoznatog, kad duži period ne napravim nešto od onih stvari koje jako volim, kad ne vidim duže vrijeme ljude koje volim i slično.
kako se onda osjećate?
onda me hvata neka nervoza...okej sam ja al nešto ne štima, zapravo nesigurnija sam nego inače. onda se znam čak i izolirat. dosta analiziram i tražim rješenja. i onda se sjetim...kontrola. pa stavim dva stolca uzmem se za ruku sjednem sebe na jedan,sjednem sebe na drugi i kažem si... slušaj ti mala pedejico, ja sam ti šef, boss, povući ću te za nos....uzorita dama, izvoliš me slušat, poštovat i mazit jer izbit će velika drama.
- Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.10.2010.

nekad zaustavim film samo na sekundu da provjerim jel živim u nekoj priči babaroga, vještica, zmajeva, dinosaura, žohara....dobro ne.....onda trljam oči oči oči jer duhovi hodaju BU i ko da sve funkcionira i temelji se na zastrašivanju. jer kad promislim...ulijevanje straha je temelj od malena.

kad sam bila mala plašili su me opasnim životinjama da bih bila dobra, nekad i s ciganima. kad sam krenula u školu lošim ocjenama, pa u plesnoj školi debljinom, s prvim dečkom svime onime negativnim šta bi se moglo desit u vezi, pazi ovo pazi ono, i onda kad sam odrasla i shvatila da više manje mogu na dosta toga utjecati, plašit su me mogle još samo bolesti.ali....

.
onda sam se razbolila jako i počela se družit s bolestima. bolesti su postale moj prijatelj i otkrila sam da bolesti nisu ništa loše ako im mi ne dopustimo da se u to razviju. jer bolest kad se javi je upozorenje organizma da nešto ne valja, odnosno da mu treba čišćenje od toksina. to je na primjer temperatura. to je prehlada. tada tijelo treba pustiti da se očisti i izbaci iz sebe ono šta mu je višak. čak mu nisu potrebni ni andoli ni aspirini, niti ikakva hrana. samo tekućina i voće. tako su ljudi to riješavali prije stotina godina a funkcionira i dan danas. probala.

otkrila sam da su čak i bolesti nešto s čim su me od malena plašili. stavi kapu, obuci potkošulju, promijeni badić, dobit ćeš upalu uha, grla, jajnika, popij iz čajnika...navuci štrample i termohlače i skafander i bundu nemoj da budeš prehlađena još jednu rundu.

onda sam odlučila skinut se s kemoterapije. to je jedna velika i teška odluka koju mi nije bilo lako donijeti. donosila sam ju dugo, polako i temeljito. prolazili su mjeseci, ja sam razmišljala, da, ne, čitala, istraživala, probavala, šta ako ovako, onako, rizici su svakakvi, vrtila mogućnosti, obrtala...sama ja, moj kompjuter, knjige, jedna teka, olovka i moj dečko. mjeseci su prolazili u meni je lupalo i sad sam sigurna. ne želim.

pa su počeli...ljudi...kap po kap, lagano, danas pada pljusak a zvuči ovako.... mala imat ćemo ozbiljan razgovor!...ni ne pomišljaj na takve zajebancije!...da te nisam vidla da se slučajno skidaš s nekih lijekova!...ne igraj se sa životom!...glupačo, šta si onda do sad radila na kemoterapiji?...oćeš da ti se sve vrati?...doktor u barceloni je rekao da se ni slučajno ne skidaš s kemoterapije!...kakve opet gluposti izvodiš?....i slično
sestra u bolnici je pred punim hodnikom ljudi vikala na mene i naravno išla metodom zastrašivanja...sjeti se bila si nepokretna!
nitko me nije pitao kako sam, zašto sam se odlučila na tako nešto, koji su mi planovi niti da li mi možda može nekako pomoć.

kao po običaju, samo sam se nasmijala, pokazala zube i rekla....BU!strašna sam ko strašilo
- Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 12.10.2010.

listopad je mjesec borbe protiv raka. tako je krenula i nova kampanja udruge za psihološku pomoć ženama oboljelima od raka dojke "sve za nju" a glavno lice kampanje je moja najbolja prijateljica iz bolnice tataratata pink.

bile smo na snimanju kod hoyke u studiju za izložbu koja se otvara u četvrtak u hrvatskom domu likovnih umjetnika, bivšoj đamiji, a kako je bilo na snimanju možete pogledati u inmagazinu nove tv s jučerašnjim datumom.



otvorenje izložbe i sve o njoj, s pink koja je velika ko div, čitajte tuturututu
- Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.10.2010.

neke osjećaje bolje opisuje muzika nego riječi.
ja vam se sad osjećam vrlo opušteno, osjećam se jako neopterećeno i jako me baš briga. skinula sam se s kemoterapije.
ja se zapravo osjećam ovako.
- Komentari (22) - Isprintaj - #