Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/humoranetumor

Marketing

kako bi vi opisali sebe?
pa po karakteru sam dosta vesela, puno se smijem, vrlo optimistična i pozitivna. istovremeno sam dosta ishitrena i nagla pa znam poludit onak na pet minuta. e da onak ko tanzmanijska neman, ma kad me upoznate naviknete se na to ali nakon toga se smirim pa sam opet ok.
ček ček, kako to poludite odjednom, šta onda točno osjećate, šta vam se dogodi?
ma to je ko neko izbacivanje bijesa, ili nekontroliranje bijesa. bavila sam se dugo s time, a onda sam skužila da je to tako, malo i nasljedno i da je to karakterna crta kojom ne štetim drugima a da u biti jako dobro funkcioniram tako. malo se onda istresem, obračunam, budem jako ozbiljna, u biti odmah želim riješit situaciju.najčešće me hvata kad skužim da mi neko nešto mulja i laže, ili mi se događa neka nepravda. ja sam vam užasno bukvalna. nekad se ujutro probudim i sve žile mi izađu iz stopala kao korijenje, uđu u utičnice i spoje se na vodove. ma joj nemojte me ništa pitati, to su mi grozni dani.
nastavite, nastavite....
a ništa, onda i nemam baš puno od dana. moram nazvat nekog da dođe i upali svijetlo. jer onda se napunim energijom pa mogu dohvatit hranu, knjigu, telefon...ne mogu hodat znate, jer bukva sam
pa kako onda...aaaaa želite reći da su vam ruke grane
jesu, al ne dohvaćam granama, već dlanovima ipak, al dlanovi se pretvore u dva mesnata lista....ma molim vas, ajmo nastavit o meni
ah da, što bi još rekli o sebi. jeste li sretni?
jesam...i mogu vam reći da si par puta mjesečno to ponovim....ja sam baš sretna. a onda mi se desi poneki period da nisam i analizirala sam kako dođe do toga.
podijelite molim vas.
svakako. obično kad izgubim kontrolu nad sobom. to se zna dogodit u situacijama kad mi se drugi ljudi počnu previše petljat u život i govorit kako i šta, dogodi se pred strahom od nečeg nepoznatog, kad duži period ne napravim nešto od onih stvari koje jako volim, kad ne vidim duže vrijeme ljude koje volim i slično.
kako se onda osjećate?
onda me hvata neka nervoza...okej sam ja al nešto ne štima, zapravo nesigurnija sam nego inače. onda se znam čak i izolirat. dosta analiziram i tražim rješenja. i onda se sjetim...kontrola. pa stavim dva stolca uzmem se za ruku sjednem sebe na jedan,sjednem sebe na drugi i kažem si... slušaj ti mala pedejico, ja sam ti šef, boss, povući ću te za nos....uzorita dama, izvoliš me slušat, poštovat i mazit jer izbit će velika drama.




Post je objavljen 23.10.2010. u 20:31 sati.