REZIGNACIJA

Savinkov u Sevastopoljskoj tamnici
čeka smrtnu kaznu.
Prošlost je osvijetljena mrtvačkim svijetlom
izgubljene vjere
govori da je smrt obična stvar kao i život.
Evo ti moji šinjeli
i - idi
govori mu stražar
- a ti?
a ja ću malo da sjedim
ovdje
u
samici
Savinkov izlazi ogrnut šinjelom
nitko ga ništa ne pita
nitko ga ne zaustavlja
A vojnik?
njega su objesili.

Sartreu će kasnije biti pripisana izjava njegova izjava da je
„terorizam legitimno oružje siromašnih“.


TRIJUMF TRI JUMFA

Mohamed Atta, što ti nije tata
izražavao prezir prema trijumfu sekularnog materijalizma
tiraniji banaka, hibrisu modernog grada
simbolu bezbožnosti modernog svijeta.
Stari gradovi Bliskog istoka
bile su čvrsto zatvorene zajednice
zbijene u sjenama džamija,
a minareti su probijali nebo
u konstantnom stanju molitve.
To su bila mjesta pobožnog ponašanja
a njega zbog kalcificirane pinealne žlijezde
geoinženjeringa, barija i aluminija
u zraku i našem tijelu
više nije bilo.

TRAGIČNI SANJAR

Aleksandar Grin, skapavajući od gladi
odlazi u brda s lukom vlastite izrade
ne bi li ustrijelio kakvu divljač.
Pazite, to je 1930-ta!

Na jednom humku
pronalazim njegov grob.

Književni proboj
nije promijenio njegov društveni
i materijalni status.

„Neprijatno mi je i teško govoriti o
sebi kao piscu.
Ja nisam profesionalac; ja sam jednostavno
čovjek koji traži
(modre oči u maglama sivim)
Mogao bih biti i znanstvenik i tesar.
Najmanje od svega razmišljao sam o pisanju.“

„Vidite, to je manje knjiga, više sudbina.“


TRAVAIL FORMIDABLE, odličan posao

Tipografske buhe i pokoji crv!
Stvara li se umjetnost da bi se zaradilo novaca
i mazili ljubazni buržuji?
Rime odzvanjaju asonancom moneta
a modulacija klizi uzduž trbušne linije profita.
Sve su grupacije umjetnika završile
na u istoj banci
jašući na različitim kometima.

Ničeg se umjetnici, pjesnici i spisatelji ne pribojavaju
koliko onog oka koje vidi njihovu prevaru.

Hoće puno za tako malo.

Kriste, kakva mizerija…

SVETI PETAR

Hodajući grešnim stranputicama
pridružio jednoj bandi mladih izgrednika, razbijača
u Kartagi, gdje je bujao razvratan i pokvaren život.
Pijući iz čaše užitaka punim gutljajima,
uživajući ugled blistava studenta,
u duši je ipak bio nemiran.
Čitao je i Bibliju, no njezin hrapavi jezik,
prema blještavu Ciceronovu stilu,
činio ju je u njegovim očima bijednom knjigom.

TEORIJA

FRANKLOVA teorija smislom
nema baš nikakvog smisla.
Pošto smisla generalno nema.

STOIČKI KAMP

Novinar u stoičkom kampu vježba minimalizam.
Dobrovoljno odricanje uči nas samokontroli.
Pronađite užitak u odricanju, u samouskraćivanju!
Obucite najgrublju odjeću i
živite u skladu s prirodom.
Ako sudbina dopusti.

ZLATNA UZREČICA

Ako ne možeš istovremeno živjeti u tri kuće
barem možeš biti pokopan u pet grobnica.

- stara Rockefellerova...


I MOJA ĆAĆA ZNAO REĆI

Pa, ako i nisam nadčovjek
svakako sam nadHrvat.


CASA MIA

Casa Mia: Adolf Loos je izgradio kuću za Tristana Tzaru kuću u Parizu. Kuća je minimalistička. Pročelje je neuobičajeno, donji dio zgrade je rađen u opeci, gornji u svijetloj žbuci… stražnji dio napravljen je terasasto. T.T je sam istakao: kuća je malograđanima okrenula stražnjicu jer su na uličnu stranu okrenute sporedne prostorije dok se glavne nalaze sa stražnje strane. Sada, oko Kuće bez prozora, privatne obiteljska vile koja je nikla u Preradovićevoj za investitora Antu Vlahovića, predsjednika Adris Grupe, arhitektonsko rješenje koje potpisuje slavni portugalski arhitekt Eduardo Souto de Moura u suradnji s domaćim studijem 3LHD također je napravila istu stvar – okrenula je dupe malograđanima. Prezir je dakle isti, bio umjetnički ili tajkunski, samo nameće se pitanje otkud investitoru Tzari tolika lova da gradi kuću na Montmartru. Sigurno ne od Dadaizma.

Chat GPT: Kuću na Montmartru nije platio Tzara iz svog džepa. U to vrijeme bio je u braku s Rózom Rosenthal, ženom iz vrlo bogate obitelji židovskih bankara iz Poljske, a postoje i dokazi da je dio novca došao od obitelji njegove supruge.
Dakle — buržoasko porijeklo i ženina lova financirali su Loosa. Licemjerje i Noblesse oblige.

Na zapadu ništa nova.


ALSO SPRACH DIANE ARBUS

Moja omiljena stvar je otići tamo
gdje nikad nisam bila.
Fotografija je licenca za ići tamo
gdje želim i uraditi ono što sam željela raditi.
Zaista vjerujem da postoje stvari koje nitko ne bi
vidio da ih nisam fotografirala.
Jedna stvar koju nikad ne bih mogla fotografirati
pas je koji leži u blatu.
Fotografija je tajna o tajni. Sve što ti više govori,
to manje znaš.
Mnogi ljudi slute da će idući kroz život
imati neko traumatično iskustvo. Nakaze su
rođene sa svojom traumom. Oni su već prošli svoje testove u životu.
One su aristokrate.


„POD NAVODNICIMA“

„ako ćemo pravo“
„već je toliko toga bolje izrečeno i zapisano“
„da nam ne trebaju vlastite riječi“
„komotno čitave dijaloge“
„dramske radnje – pa i živote – možemo“
„rasplesti „
„koristeći se
„isključivo“
„citatima“
„u citatnoj citadeli“