Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.05.2025., srijeda

JEDNAK U SMRTI

Za Mariana Aureliana


Strpali su nas u limene krntije
i vozali amo-tamo,
kao da ni sami ne znaju kuda idu.

A onda, napokon, stižemo.
'Šnel, šnel, šnel'.

Izlazimo van,
sjedamo na stolce.

Pojavi se taj čovjek
sitan, mršav, kao da će ga vjetar odnijeti
i započe svoju priču.
U početku svi slušamo,
no vrlo brzo krene
vrpoljenje.

Kaže on:

„Odvedoše nas u
u crkvu,
da nas pokrste
al’ umjesto hostije
– nož pod grlo.
Prvo su pitali nekog čovjeka:
Gdje su šumnjaci?
Kaže – ne zna,
a vođa mu ispred svih nas
zabi nož u vrat
i potegne prema
dolje.
Raspori mu
cijela prsa.„

Borna iskopa Scramble iz džepa,
stiša zvuk
i krene rokati sve što mu se nađe na putu.
Letjelica piči kroz piksel-svemir
kao Nemeza na koki.
Rakete frcaju, bombe padaju,
iza njega ostaje samo pustoš i
spaljene olupine.
Lik je totalno u zoni.
Ide mu brutalno.

A čovjek govori:

„Klali su nas kao
stoku.
Nitko se nije pobunio.
Nitko se nije dao u bijeg.
Kada su poklali skoro tri četvrtine,
stadoše da predahnu.
Iz šale dograbiše nekog starca.
'Hoćeš li nam dati svoju ženu, sestru i kćerku?'
– pitali su ga.
‘Hoću, samo me pustite’, zacvili jadnik.
Jedan uze svijeću sa oltara,
pa mu, uz cerek, poče paliti brkove.
‘Dosta gluposti“, dreknu vođa.
‘Što se čeka, kolji – kolji…’
Opet ubijaše,
noževima, maljevima,
sjekirama, krampovima, lopatama.
Štedili su metke.
A mi stajasmo
kao obneviđeni.
Kada nas osta
nekolicina
počeše iznositi lješeve
na kamion.
Tu vidjeh
priliku
pa u trenutku kada su
svi bili izvan crkve
legoh međ’ poklane
i pravih se
mrtav. „

Gnjili izvadi pljosku,
kao da vadi spas.
Očeva, stara, ofucana,
al još puni – i još pali.
On i Truli –
pod stolcem
gutnu gutljaj.
Gurnu je prema meni,
kao znak:
"Ajde, sad si na redu."
Šeri-brendi.
Ni ne volim to govno
slatko k'o dolčevita,
al' kad imaš reputaciju –
piješ.
Nema rasprave.
Pravila su pravila.
Ili jesi,
ili te nema.

„Netko se pomaknu –
posljednji trzaji umirućega tijela.
No krvnici se dobrano uznemiriše.
‘Bit će zlo ako tko preživi’,
reče vođa te zapovjedi
neka idu od lješa
do lješa
i zabadaju
bajunetu
u srce.
Pomiren sa sudbinom,
čekao sam smrtni
udarac.
Al opet, čudom,
krvnik me
zaobiđe.“

Pogledao sam
Mariju – ona je zijevala.
Ivan je dremuckao.
Damir je džepnim nožićem
čistio nokte.
Željko je izvadio strip
i čitao nove zgode
TNT družine.

„Iznjeli su me
i bacili na kamion.
‘Vadi gornji red,
pretrpani smo’, reče netko.
Pograbiše me za ruke i noge
i ubaciše u drugi kamion.
Udarih glavom o neki željezni predmet,
i danas mi se pozna trag.
Iz nečijeg prerezanog grkljana poteče krv
na moja usta.
Nisam se smio pomaći
da se ne odam.
Krvnici sjedoše kraj mojih
nogu i kraj moje glave.
Zaguših se skoro
od krvavog sliva.
Tako natovareni stigosmo
do jame.
‘Vozi bliže grabi’,
čuo se glas.
Pobacaše lješeve
u jamu.
Ondje stajaše još mnogo
ljudi što čekahu
smrt.“

Fakat sam se trudio
slušati ga.
I fakat me živciralo
što ga nitko ne
doživljava.
Ali ako ćemo iskreno —
ni ja nisam baš uspio
do kraja uroniti
u njegovu priču.

Stavio sam
ruku Andrei na dupe.

Oči su joj sijevnule.

Što to radiš?
očitao sam s njezinih usana.

Volim te,
odvratio sam bez glasa
i nacerio se.

Kretenu,
maknula mi je ruku
sa svog dupeta.

"Došao još jedan kamion,
pun ljudi.
I na njih krenuše noževima,
lopatama, maljevima...
Učiteljicu neku
silovaše. Ubiše.
'Idi, idi dolje... vidi...
da l' taj prsten... da l' to išta vrijedi.'
Krvnik siđe u jamu.
Zape mu pogled na moju majicu —
dobra, iako krvava.
Pođe da je skine.
Ja zadržavam dah,
skamenjen,
ni trepnut ne smijem.
Za kraj prošaraše rafalima
po jami.
Jedan metak
me ogrebe po nozi.
Nastupi mrtvačka tišina.
Mrak se spusti.
Čujem ih —
u šumarku govore.
Ispuzah.
U kukuruzište
se uvukoh.
I od tamo —
što dalje,
što dublje.
U stričevoj šupi
nađoh zaklon.
Šest mjeseci
živio sam ondje.
U sjeni.
Bez koraka.
Bez glasa.
Hranu su mi
tiho
donosili
stričevi prijatelji."

"Oborio sam rekord",
rekao je Borna i
pokazao mi score.

„Preživio jesam, ali
stare se rane i danas ponekad otvore."
završi čovjek.

Rečenica zapara uho.

Kakve su to rane
koje se neprestano otvaraju
i nikad ne zacijele?

Pokušao sam
vizualirati.

Poetski izrazi i ja –
totalno nespojivo.

U ostalom, to i nije bila
njegova rečenica.
Neki smjerni poluobrazovani
partijac zasigurno mu je
sugerirao
da njome završi
kazivanje, kasnije
sam shvatio.

Nismo zapljeskali.
Činilo se neprimjerenim.

Samo smo počeli ustajati.
Žamor je rastao.
Raspoloženje se popravljalo.

A čovjek je
i dalje je nepomično stajao
za drvenom govornicom,
glupim smeđim sandukom koji je
podsjećao na
na lijes.

Stajao je ondje
kao duh iz prošlih vremena,
posve nepripadajuć'
vremenu i trenutku,
djevojkama u
ljetnim haljinama,
igra rock cela
Jugoslavija
i što sad
ljubav ima s tim
kad te više
ne vo–
lim.
- 17:55 - Vox popljuvi (13) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>