Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.04.2025., srijeda

LJUBAV U SLOBODNOM PADU




Ležao sam na krevetu golog trbuha,
listao debelu knjižurinu o Chagallu
i ne bez ljubomore promatrao one
njegove luđake
koje je ljubav
izdigla iznad grada,
vinula iznad svih nedaća
i kretena.
Elevirajuća ljubav na kvadrat!
Vidi ih, pomislio sam, Chagall i Bella
svatko sa dva ll u imenu,
lebde iznad krovova,
kao da nisu čuli za domovinski
rat ili mamurluk.
Ljubav ih nosi kao da svijet nije
pun glupih šefova,
slomljenih slavina i praznih boca.
Divno!
Chagall je znao što radi –
nabaciš malo plave, malo ljubičaste,
par lebdećih ljubavnika
i evo ti instant iluzije:
„Ljubav pobjeđuje sve“.
Ha! Ljubav jedva preživi zajednički IKEA ormar.
Gledam ih kako lebde –
oni gore, ja dolje –
sa žuljem od remena i neplaćenim režijama.
Lako je tako, zajebavati se
sa šarenim bojama estetskog eskapizma
kada ti žena, kći
bogatog Židova što
dila zlatom
plaća stanarinu,
progovorio je frustrirani antisemit
iz crnog zapećka mog hipokampusa.
Htio sam još nešto reći u tom smislu ali sam
zaspao.

Usnuo sam da sam Superman
koji leti iznad New Yorka
s Lois Lane.
Lois Lane mi je sjedila na ramenima.
Neprimjetno sam spustio crvene gaćice,
a potom i neudobne plave tajice.
Rekao sam:
„Lane moje, vodim te na najluđu vožnju
koju si ikada doživjela!“
Prebacio sam ju s ramena, u krilo,
zadigao suknjicu, strgao gaćice
i nataknuo na svoj
kriptonski
kurac.
„Opa“, rekla je Lois.
Zatim sam isključio antigravitaciju.
Počeli smo propadati.
Nakon 20 metara – naglo sam zakočio.
Lois se zabila do balčaka.
„Ohhhhh“, uzdahnula je.
„Ovo mi se sviđa.“
„Naravno“, rekao sam i ponovio
radnju.
„Ohhhhh“,
Zvijezde su blistale nad nama.
„Lud si, totalno si lud“, rekla je Lois.
„Chagall ovo nikad nije radio“, šapnuo sam
i ugrizao je za vrat.
Ponovo sam otpustio kočnicu.
Ponovo naglo kočenje.
„Ohhhhhhh…“
Vozio sam tako – propadao i stiskao
kočnicu.
Ljubav u slobodnom padu.
Negdje na domak vrha Empire State Buildinga,
Lois je eksplodirala od užitka.
„Oh, Bože! Oh, Bože!“ – vikala je izgubljena u vrtlogu strasti, na ruskom.
(Otkud sad ruski?)
Zar je Lane – ruski špijun?
Obuzela me sumnja.
Ali što sad – ja sam Superman.
Niti jedan Rus mi ne može ništa.

Probudio sam se.
Isti stan, isti smrad pepeljare.
Kao da mi opušci šapuću:
“Ništa nova pod suncem, stari.”
Ono dvoje -
– on u odijelu, ona u vjenčanici –
i dalje su lebdjeli nad gradom.
A gdje je sada moja ljubav, pomislio sam.
S kim plovi iznad oblaka?
Sigurno s nekim debilom koji se češlja na razdjeljak
i kupuje ruže na kiosku.
Možda mu sjedi u krilu
i smije se njegovim šalama,
koje su, zasigurno, još lošije od mojih.
Čitava brigada je čekala da joj
se uvuče u gaćice. Čak i
moji najbolji frendovi.
Sipali su mi piće, a nju
skidali pogledom.
Pa dobro – stvar je takva kakva jest.
Svijet je glup.
Glup kao čavao u tabanu.
I nema tu pomoći.
Ni kriptonskog spasa.

Ustao sam. Suknuo viski.
Spustio sam se u podrum
i izvukao je iz kištre.
Dobra stara gumenjača!
Doduše malo ofucana, ali ipak
vjernija od većine žena koje sam
poznavao.
Napumpao sam je.
Helijem, ovaj put, što je ostao
od rođendanske proslave
mog nećaka.
Rozi se vinula u zrak.
Vezao sam je za gležanj
i za nogu kreveta.
Popio guc.
I eto nje, leti iznad kreveta
malo ispod plafona
kao da je duh moje bivše.
Na netu sam
potražio lice Lois Lane –
- onu iz zlatnih dana –
kad su i filmovi još imali dušu,
kad se Superman još trudio.
i nalijepio ga na lutku.
Još gutljaj. Dobro, dva.
Udah helija.
„Poštovani putnici uskoro stižemo
na odredište, fasten jor sit bels“, rekao sam
piskutavim glasom klauna,
kao pilot kroz vlastitu jadnost,
kao zračni kapetan ludila, kao navigator kretenizma.
Izvadio sam kriptonskog majmuna iz gaća
i počeo ga mlatiti.

A Chagallovi
ljubavnici su i dalje
lebdjeli ponad Pariza tj.
Volšebnog. Hoću reći
Vitebska.

Postrance je stajao Papa
Štrumf i gledao što radim.
Na plavim prsima
imao je iscrtan Supermanov
S.

Nisam se dao
smesti.

Izvadio je svoj kurčić
koji je zasvijetlio u polumraku
kao crvena čioda,
hoću reći dioda,
i takošer pošeo drkati
na L.L. koja se
poput djedice Mafije
blago smješkala
u zraku.
- 15:45 - Vox popljuvi (11) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>