Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

26.01.2024., petak

Nikad, ama baš nikad, nemoj mi govoriti o poslu, nemoj mi govoriti o novcu



Hodamo zajedno od samog početka staze. tj. ne hodamo zajedno, već se povremeno susrećemo na stazi.
Ja hodam sam, njih je četvero: mladić, njegova djevojka i njeni roditelji.
Mladić je za ovu priliku njihov vodič.
Prvi put smo na Premužički, kaže.
Obitelj je iz Vinkovaca, mladić je iz Nuštra.
U Alanu dijelimo spavaonicu.
U Koritima, iz bunara, vadimo vodu sićem koji je napukao i curi.
Prehodali smo 2/3 staze.
Sada sjedimo na drvenim klupama u Skorpovcu.
Otac djevojke, moja generacija, pita me: „čime se baviš? „
To je neizbježna rečenica svakog kondicioniranog i mentalno programiranog zapadnjaka i sve prethodne rečenice vode k njoj. To je moment, nakon kojeg ništa više nije isto. To je pozicioniranje i diferencijacija na društvenoj i ekonomskoj ljestvici. To je suženje tema i ograničavanje daljnje komunikacije.
U nekih ljudi to je omiljena rečenica i jedva je dočekaju pošto znaju da su tu, u tom i takvom sustavu vrijednosti i uvjerenja, u prednosti.
Mene to ne zanima. Ja zazirem od tog pitanja. Nikada nikoga nisam upitao što mu je posao. Za mene je posao tek nužnost preživljavanja u zadanom sistemu i ništa više. Posao ne bi smio da ikoga ikako određuje. No neki su ljudi u potpunosti definirani njime i on sačinjava 99 posto njihovog individualnog i društvenog identiteta.
Sve to nema veze sa stvarnim čovjekom.
Netko može da bude uspješan šef velike klinike i odlazi u Kambodžu da plaća za polne usluge s djecom.
Netko može da stvara divnu muziku i tuca mrtve ljude.
Netko može da bude doktor znanosti i da mlati ženu ko vola u kupusu.
Netko može da bude vrhunski pedijatar, pa iz zabave gura petarde mačkama u dupe.
„Ne mogu ti odgovoriti na to pitanje“, kažem ocu djevojke, mojoj generaciji.
On me gleda začuđeno.
Pojasnim: „Ako ti kažem što mi je što mi je struka i način na koji zarađujem novac, sve će se promijeniti. Više se nećemo gledati istim očima, kao ljudska bića koja hodaju ovom moćnom planinom spremna da se podrže riječju, djelom, da se potapšaju po leđima kada je teško, da dijelie hranu, da bez oklijevanja priskoče u pomoć, da se uhvate u koštac sa svakim problemom koji može iskrsnuti u ovoj nepredvidivoj veličanstvenoj divljini. Počet ćemo da se vrednujemo posve drugim – neljudskim - kriterijima. Već nas i informacija iz kojeg kraja lijepe naše dolazimo razdvaja...
On i dalje ne shvaća o čemu govorim.
„U redu, reći ću ti“, kažem.
I tada se događa upravo ono što znam da će se zbiti.
Odnos se rasplinjuje, nestaje.
Ubrzo osjećam zahlađenje, distancu. Za njihovim stolom više nisam dobrodošao.
Ustajem i sjedam na drugo mjesto. Započinjem priču s momkom iz Zagreba.
Sutradan ću poći ranom zorom, dok je još mrak.
Poći ću da se više nikada ne sretnemo.

- 12:00 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>