Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

24.01.2023., utorak

PEPELJARA (iz ciklusa - minimisterijI)



Bilo je 19.27h. Brzo sam se spremio i izjurio vratiti knjige u knjižnicu. Kasnio sam s povratom jedno 15naestak dana.
Koračao sam sluzavom, hladnom zagrebačkom ulicom u smjeru zapada. Na ulici ni kučeta ni mačeta. Pod miškom sam stiskao tri naslova: Praćkanje u kadi punoj kozjeg mlijeka/ Meister Huc/; Sveti Kurvingrad /Meister Huc/; Mašala pičko /Meister Huc/.
Približio sam se Anićevoj zgradi u narodu znanoj kao Crveni Mastodont u kojoj je bila smještena knjižnica Milana Dubravca Ćate.
Hodajući uz sam rub Anićeve zgrade razmišljao sam o sisama fine ukrajinske kurvice s YouPorna. Lara Kroffn bila je jedna od rijetkih koja je s radošću primala u sve tri rupe, barem se tako činilo.
U trenutku dok sam prolazio pokraj Dione smještenoj u toj socijalističkoj višekatnici evocirajući lickanje dražesnih Larinih trešnjica, moj film prekinuo je unutrašnji glas: odmakni se od ruba, nešto bi ti moglo pasti na glavu. Glas je bio ugodan i smiren pa sam poslušao. Zakoračio sam korak-dva u stranu i već idući trenutak - TRES! - pokraj mene se rasula teška keramička čikobernica prepuna opušaka.
Zastao sam. Podigao pogled. Nigdje nikoga. Opsovao sam žestoko i glasno. Psovka je bila upućena piscu Gladibrku (kojeg su u književnim krugovima zvali Arbitar Elegancije, naravno po Petroniju) i njegovoj nevjenčanoj supruzi, spisateljici Marulić (u književnim krugovima znanoj kao Frigidna Utičnica). Zapravo, bila je to psovka upućena njihovom svjetonazoru, njihovoj aljkavosti, nemaru. Nemaru za ljudski život. Jer, ruku na srce, ukoliko je dvojac mogao da se tako dobro unosi u svoje likove, da stvara raskošne imaginarne svjetova, onda je svakako mogao da anticipira kako će čikobernica što počiva na rubu balkona prije ili kasnije završiti na tlu i sasvim moguće na nečijoj glavi. Pa bi je odložili u drugi kutak, na neko drugo, sigurnije mjesto. Pravo je čudo da nisam smrtno stradao!
No članovi bračnog para Kretenko nisu bili jedini sumnjivci. U profil nehajnih govnara uklapa se i akademski slikar Zdenko, priglupo bijelo smeće koje povremeno tuče svoju majku. „Znaš teretane su skupa mjesta, čovjek mora da osmisli alternativne načine gimnastike“, rekao mi je jednom prilikom cereći se zlobno.
U Anićevoj zgradi također se nalazi i studio Vektor, da onaj infamous studio Vektor, što je za regionalnog kralja voća Stipu Mušmulu projektirao (i izgradio) neboder u obliku zlatnog ananasa u samom centru grada, jedno od najružnijih arhitektonskih zdanja od Domovinskog rata na ovamo.
Dakle, ti naši akademski sugrađani svakodnevno, pod teretom posla (i življenja samog), svoju nervozu, svoje prenadražene živce anesteziraju dimeći i otresajući cigaretni pepeo na balkonima Anićeve zgrade.
No, možda sam nepravedan. Možda mi moja mržnja, moj prezir prema buržoaziji i buržoaskoj kulturi muti rasuđivanje. Naime, predobro ih poznam. Predugo sam bio s njima. Kao Mojsije s Egipćanima.
Objektivno to je mogao biti bilo tko: i kamiondžija Boki, i trgovkinja Mara, i stolar Slavko, i knjigovođa Slavka...
Čučnuo sam, sakupio najkrupnije ostatke pepeljare i pokušao ih sastaviti. Pepeljara je bila obična, bijela, bez posebnih obilježja, bez natpisa ili znaka što bi upućivao na mogućeg krivca, primjerice FAK 2000, Arhirketura Vektor – svi pravci vaših snova; Usluge prijevoza, prekrcaj i skladištenje robe Merišnjak d.o.o. i slično.
Pridigao sam se i još jednom bacio pogled u visinu. Nigdje nikog, naravno. Krivac se već nalazi za svojim skupocjenim Macom, tipka stilski izbrušen, društveno angažiran tekst za Govnarski list, tekst o socijalnoj i društvenoj pravdi koji garnira s nešto ideološke crveno-crne priče prošlog stoljeća. Ko ga jebe!

No što se večeras zapravo zbilo? Može li se to podvesti pod prekogniciju? Predskazanje? Ili glas anđela čuvara? Mišak bi ustvrdio kako je ovaj događaj dobar primjer sinkroniciteta. Jung bi potvrdio. Ali racionalist bi racionalizirao. Pa hajmo:
doista, ja sam pokraj Anićeve zgrade prošao milijun puta. Dok nisam razmišljao o sisama o sisama o sisama ukrajinskih kurvica, svjesno bih odabrao da se odmaknem od ruba zgrade baš zbog saznanja o egzistenciji neodgovornih klipana u tijelima odraslih osoba na ovom mjestu. Dakle, moj refleks odmicanja mogao je biti svjesno ugrađen u moju podsvijest. Ali isto tako činjenica je da se nikada u tih mojih milijun prolazaka iz visine ništa nije survalo i rasulo po asfaltu. Nikada. Nego baš večeras i to kada sam u svojoj glavi začuo glas upozorenja.

Događaj jest u najmanju ruku neobičan i čovjek se mora zapitati što on to govori (implicira) o pravoj prirodi svijeta, zbilje.

Pogledao sam na sat. Dovraga, knjižnica radi još pet minuta!
Požurih.

- 09:38 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>