Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

17.10.2020., subota

PapaGuy (reloaded)



Hodao sam gradom. Osjećaj usamljenosti bio je nepodnošljiv. Na uglu ulice Zaštitnika kapitalizma i ulice Plavih ovratnika ugledao novootvoren Pet Shop. Ušao sam unutra i razgledao ponudu kućnih ljubimaca: patuljasti kunići, zamorci, sirijski hrčci, zlatne ribice, tarantule, kornjače, zmije, reptili, papige…
Na kraju rekoh – želim ovog – pokazujući na bijelog kakadua.
Naravno uzeo sam i sve što ide uz njega i pošao kući.
Smjestio ga u jedan ugao dnevnog boravka i pošao raditi ručak. Stavio sam u mikrovalnu lazanje iz Lidla. Kada sam sjeo za stol jesti začulo se:

Dragi Bože!
Hvala ti za kruh svagdašnji što nam pružaš,
Za najmanje zrno koje raste
Hvala ti na obilju okusa, boja tekstura
Mi zauvijek ostajemo mali i ponizni nad svim tim čudima i poklonima koje nam daješ.
Amen.

Počeo je zobati zrnje.
Vilica mi se objesila do poda.
Je li to on upravo izrecitirao molitvu?
Prešao sam preko toga kao da se nije zbilo. Pojeo sam hranu pa sjeo pred televizor i gledao reprizu Zvijezde pjevaju. Krupni muškarci obučeni u žene bili su doista smiješni.
Zatim sam ustao i napravi krug oko kvarta.
Vratio sam se kući, oprao zube, obukao piđamu. Prekrio sam plahtom krletku. Laku noć ptico! rekao sam i krenuo prema spavaćoj kada se iznutra začuo tanušni dječji glas, posve različit od onog popodnevnog – muškog.

Meki sanak sad me zove,
Dragi Bogek neka čuva zidove ove
Nek' me zakrli i sačuva milošću svojom
Nek' me vodi kroz snove i kroz mrak
Kad zora zarudi da budem jak!

– A ne, ovo neće ići – progunđao sam ljutito i otišao u krevet.

…

Sutradan sam se vratio u trgovinu kućnih ljubimaca.
– Izvolite – otpjevao je prodavač vedrog raspoloženja.
– Prodali ste mi papagaja s greškom – odrješito sam rekao.
– Kako to mislite – iskreno se začudio.
– Prodali ste mi papagaja koji se moli. Ja ne želim papagaja koji se moli.
– Ne želite papagaja koji koji slavi Boga?
– Ne!
– Oh, pa to ste trebali naglasiti prilikom kupnje. Naime, vjerničke papigice trenutno su pravi hit. Svi ih žele.
– E , pa ja ne želim.
– U redu. Onda možda želite pticu koje recitira Shakespearea?
– Kako?
– Mislim imate taj look intelektualca, pa možda želite papigicu koja recitira Shakespearea ili Baudelairea. Imamo i one koje znaju čitav Krležin lirski opus. Da, doista.
– Što to govorite?
– Danas više nema „običnih“ papiga koje tek nešto mrmore i krešte. Sve papige govore.
– Ne razumijem.
– Dođite – rekao je – pokazat ću vam.
Na pultu ga je zamijenjila kolegica koja je u tom trenutku hranila zečeve pa smo prošli kroz vrata na kojima je pisalo „SAMO ZA ZAPOSLENIKE“ i počeli se spuštati u podzemne prostorije.
Ostao sam zatečen. Prostorija za obuku govorećih papiga bila je veličine nogometnog igrališta. U staklenim i zvučno izoliranim boksevima dreseri su radili s raznim vrstama papiga: kondicionirali su ih da se služe određenim frazama, parolama, stihovima...
– Recite, imate li kakvih preferencija – upitao me prodavač.
– Kako to mislite?
– Mislim, imate li određen svjetonazor, nešto što vam je religijski ili kulturološki blisko?
– Paa... volim Beatlese... – rekao sam ne mogavši se sjetiti ničeg pametnijeg.
– Odlično, imamo Beatlese – uzviknuo je prodavač. – Na ovo stranu!
Hodajući prema Boxu 66 uspio sam čuti zbor od desetak papigica kako arlauču, pa potom kliču ALAH AKBAR!!!
Također, iz drugog boksa začuo sam papigice da pjevuše:
You can't always get what you want...
– Oh, imate i Stonse – prokomentirao sam.
Prodavač se osmjehnuo.
– Da, Beatlesi ili Stonesi, vječno pitanje kao i: „ gdje si bio 91.?“
Na trećem mjestu papigice su pjevale:
ko bi reko čuda da se dese…
Na četvrtom:
evo zore evo dana, evo Jure i Bobana...
Na petom:
ay Carmela...
Napokon smo došli do Boxa 66. Stupili smo unutra a papigice su zapjevale:
Let me take you down/ 'cause I'm going to/ Strawberry Fields/ Nothing is real/ and nothing to get hung about...
– Dobre su, zbilja dobre – obradovao sam se iskreno.
Njihov dreser ponosno je rekao:
– Ove majušna bića u stanju su otpjevati šezdeset i šest najvećih hitova legendarnih Beatlesa, u notu, bez greške!
– Zar doista?
– Jamčim vam – rekao je dreser.
– Sjajno, uzet ću dvije da pjevaju dvoglasno, po mogućnosti u terci, kao John i Paul.
– Možda da uzmete i Georga – pripomenuo je dreser – on može pripomoći s kvintakordima.
– Koji je George?
– Ima ih više. Ovi s bijelim ovratnikom, oni su George.
– U ostalom na tri dobivate dvadeset posto popusta – pridoda prodavač sa strane.
– Pa to je sjajno, naprosto sjajno – rekao sam i uzeo sve tri, i Johna i Paula i Georga.

Living is easy with eyes closed, misunderstanding all you see...


DEBBIE HARRY y Los Fabulosos Cadillacs Strawberry Fields Forever
- 14:40 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>