Marketing
PapaGuy (reloaded)
Hodao sam gradom. Osjećaj usamljenosti bio je nepodnošljiv. Na uglu ulice Zaštitnika kapitalizma i ulice Plavih ovratnika ugledao novootvoren Pet Shop. Ušao sam unutra i razgledao ponudu kućnih ljubimaca: patuljasti kunići, zamorci, sirijski hrčci, zlatne ribice, tarantule, kornjače, zmije, reptili, papige…
Na kraju rekoh – želim ovog – pokazujući na bijelog kakadua.
Naravno uzeo sam i sve što ide uz njega i pošao kući.
Smjestio ga u jedan ugao dnevnog boravka i pošao raditi ručak. Stavio sam u mikrovalnu lazanje iz Lidla. Kada sam sjeo za stol jesti začulo se:
Dragi Bože!
Hvala ti za kruh svagdašnji što nam pružaš,
Za najmanje zrno koje raste
Hvala ti na obilju okusa, boja tekstura
Mi zauvijek ostajemo mali i ponizni nad svim tim čudima i poklonima koje nam daješ.
Amen.
Počeo je zobati zrnje.
Vilica mi se objesila do poda.
Je li to on upravo izrecitirao molitvu?
Prešao sam preko toga kao da se nije zbilo. Pojeo sam hranu pa sjeo pred televizor i gledao reprizu Zvijezde pjevaju. Krupni muškarci obučeni u žene bili su doista smiješni.
Zatim sam ustao i napravi krug oko kvarta.
Vratio sam se kući, oprao zube, obukao piđamu. Prekrio sam plahtom krletku. Laku noć ptico! rekao sam i krenuo prema spavaćoj kada se iznutra začuo tanušni dječji glas, posve različit od onog popodnevnog – muškog.
Meki sanak sad me zove,
Dragi Bogek neka čuva zidove ove
Nek' me zakrli i sačuva milošću svojom
Nek' me vodi kroz snove i kroz mrak
Kad zora zarudi da budem jak!
– A ne, ovo neće ići – progunđao sam ljutito i otišao u krevet.
…
Sutradan sam se vratio u trgovinu kućnih ljubimaca.
– Izvolite – otpjevao je prodavač vedrog raspoloženja.
– Prodali ste mi papagaja s greškom – odrješito sam rekao.
– Kako to mislite – iskreno se začudio.
– Prodali ste mi papagaja koji se moli. Ja ne želim papagaja koji se moli.
– Ne želite papagaja koji koji slavi Boga?
– Ne!
– Oh, pa to ste trebali naglasiti prilikom kupnje. Naime, vjerničke papigice trenutno su pravi hit. Svi ih žele.
– E , pa ja ne želim.
– U redu. Onda možda želite pticu koje recitira Shakespearea?
– Kako?
– Mislim imate taj look intelektualca, pa možda želite papigicu koja recitira Shakespearea ili Baudelairea. Imamo i one koje znaju čitav Krležin lirski opus. Da, doista.
– Što to govorite?
– Danas više nema „običnih“ papiga koje tek nešto mrmore i krešte. Sve papige govore.
– Ne razumijem.
– Dođite – rekao je – pokazat ću vam.
Na pultu ga je zamijenjila kolegica koja je u tom trenutku hranila zečeve pa smo prošli kroz vrata na kojima je pisalo „SAMO ZA ZAPOSLENIKE“ i počeli se spuštati u podzemne prostorije.
Ostao sam zatečen. Prostorija za obuku govorećih papiga bila je veličine nogometnog igrališta. U staklenim i zvučno izoliranim boksevima dreseri su radili s raznim vrstama papiga: kondicionirali su ih da se služe određenim frazama, parolama, stihovima...
– Recite, imate li kakvih preferencija – upitao me prodavač.
– Kako to mislite?
– Mislim, imate li određen svjetonazor, nešto što vam je religijski ili kulturološki blisko?
– Paa... volim Beatlese... – rekao sam ne mogavši se sjetiti ničeg pametnijeg.
– Odlično, imamo Beatlese – uzviknuo je prodavač. – Na ovo stranu!
Hodajući prema Boxu 66 uspio sam čuti zbor od desetak papigica kako arlauču, pa potom kliču ALAH AKBAR!!!
Također, iz drugog boksa začuo sam papigice da pjevuše:
You can't always get what you want...
– Oh, imate i Stonse – prokomentirao sam.
Prodavač se osmjehnuo.
– Da, Beatlesi ili Stonesi, vječno pitanje kao i: „ gdje si bio 91.?“
Na trećem mjestu papigice su pjevale:
ko bi reko čuda da se dese…
Na četvrtom:
evo zore evo dana, evo Jure i Bobana...
Na petom:
ay Carmela...
Napokon smo došli do Boxa 66. Stupili smo unutra a papigice su zapjevale:
Let me take you down/ 'cause I'm going to/ Strawberry Fields/ Nothing is real/ and nothing to get hung about...
– Dobre su, zbilja dobre – obradovao sam se iskreno.
Njihov dreser ponosno je rekao:
– Ove majušna bića u stanju su otpjevati šezdeset i šest najvećih hitova legendarnih Beatlesa, u notu, bez greške!
– Zar doista?
– Jamčim vam – rekao je dreser.
– Sjajno, uzet ću dvije da pjevaju dvoglasno, po mogućnosti u terci, kao John i Paul.
– Možda da uzmete i Georga – pripomenuo je dreser – on može pripomoći s kvintakordima.
– Koji je George?
– Ima ih više. Ovi s bijelim ovratnikom, oni su George.
– U ostalom na tri dobivate dvadeset posto popusta – pridoda prodavač sa strane.
– Pa to je sjajno, naprosto sjajno – rekao sam i uzeo sve tri, i Johna i Paula i Georga.
Living is easy with eyes closed, misunderstanding all you see...
DEBBIE HARRY y Los Fabulosos Cadillacs Strawberry Fields Forever
Post je objavljen 17.10.2020. u 14:40 sati.
