Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

14.06.2015., nedjelja

Uspomene malog princa

photo forest1_zpsedey6q6k.jpg
Autor nepoznat

Bila je seosko čeljade, a ja gradski deran. Družili smo se na ljetnim ferjama kada bih došao u ladanjsku kuću. Tog je dana bilo paklenska žega. Polio bih se vodom pa vozio gore-dolje ne bih li se rashladio. Spazio sam ju na dvorištu, pred kućom i mahnuo joj. Odmahnula mi je nazad i zaputila se k ogradi. Rekla je – Želim ti nešto pokazati.
- Pokaži.
- Čekaj me kod izvora, doći ću za dvadeset minuta.
- Ok.
Odvezao sam se do izvora i čekao. Umirao sam od dosade.
Napokon je došla.
- Dođi- rekla je i bez riječi pošla puteljkom u šumu.
Poslušno sam ju slijedio.
Zaklonjena stablima, gustišem, grmljem, visokom paprati, na mjestu skrovitom od pogleda ona se okrenu i pogleda me značajno:
- Jesi li spreman?
- Jesam.
Zadigla je haljinu. Ispod nje nije imala ništa. Spustio sam pogled naniže i zagledao se kao hipnotiziran. Prvi puta sam vidio izvor Svijeta! Kristušmiško!
- Sviđa ti se?
Klimnuo sam, progutavši knedlu.
Venerin brijeg već bje obrastao dlačicama. Zamijetio sam i male kovrčice. Krv mi je udarila u glavu, obrazi su mi se žarili poput pregrijanih keramičkih peći.
- Dosta za danas – reč ona iznenada i naglo spusti haljinu.
- Mislio sam da ćeš mi pokazati lisičju rupu ili nešto takvo – priznah naivno.
- Hi-hi – nasmijala se – pa i jesam.
Sjeli smo na neko rukom oboreno deblo.
- Mogli bi sutra na bazen – rekao sam.
- Ako me tata pusti.
- Zašto te ne bi pustio?
- Sa njim nikada ne znaš, on je malo fru-fru, čas ovako, čas onako. Kako mu puhne.
Grančicom sam počeo crtkarati po zemlji.
- Kada je bio malen sjekirom je odsjekao psu rep – prisjeti se ona.
- Zašto bi netko to učinio – začudio sam se.
- Kaže da je želio vidjeti psa bez repa.
Mogao sam to razumjeti, ali ne i okrutnost.
- Zašto ga jednostavno nije zamislio?
- Možda nije mogao.
- Nije imao mašte?
- Ne.
- Slušaj Dragice, ja bih želio da mi …
- Pst! – prekide me odjednom stavivši kažiprst na usta.
- Što je – upitah šaptom.
- Čuješ li?
Osluhnuo sam.
- Što to?
- Korake!
- Ne.
- Slušaj!
Naćulio sam uši.
Doista, netko je koračao u našem smjeru.
- Sakrijmo se – reče ona.
- Možda će nas mimoići – rekoh.
- Ne. Dođi...
Ustali smo i pošli na drugu stranu, iznenada ispred nas iskrsnu njezin otac. U desnoj je ruci stiskao sjekiru. Učinilo mi se da je oštrica bljesnula kao u nekom strašnom filmu. Blijed kao kreč pomislio sam – Nu da, evo ode i moj rep!

muzika za ugođaj: Dino Dvornik - Imam rep
- 20:13 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>