Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.09.2013., subota

Rani Huc (Hotel Nazdravlje)

veliki tabor photo veliki_tabor_zps61a632d6.jpg

Kad sam mu rekao što smjeram, bio je oduševljen. Smatrao je kako će to biti sjajan dokument vremena, nešto poput Goyinih Los Desastres de la Guerra, Hegedušićevih zatvorskih crteža, Becićevih crteža iz prvog svjetskog rata... To će mi pomoći u karijeri, vjerovao je starac.
Nisam bio siguran.
- Učini to – rekao je na odlasku.
Sutradan, jednako kao i prethodnih dana pošao sam šumskom stazom na vrh brda i od tamo slikao pitomi brežuljkasti krajolik.
U sumrak sam prošao kraj njegove kuće. Zalijevao je ruže.
- Jesi li – upitao je starac.
- Nisam – odgovorio sam.
Zatresao je glavom i mrmljajući negodovao.
- Učini to!


photo zagorski_krajolik_zps10e971fe.jpg

Prošla su dva tjedna. Tog sam jutra, umjesto da nastavim po starom, na raskršću skrenuo desno i zaputio se u smjeru željezničke postaje.
Bili su tu, naravno. Kamo da odu? Čekali su da se okonča sukob pa da pođu kućama i nastave sa životima. No njihov grad ubrzo će past pred navalom neprijateljske artiljerije i oni se još dugo neće moći vratiti. Poput mnogih ljudi sa ovih prostora morat će početi graditi život ispočetka, na nekom drugom, počesto vrlo udaljenom mjestu. Tamo daleko biti će prisiljeni stvoriti novi identitet, postati novi ljudi, steći nove navike i progovoriti tuđim jezikom. U putovnicama i osobnim dokumentima ime će im biti lišeno hrvatskih grafema, i bez tih, čovjek bi rekao beznačajnih kvačica gospodin Kovač i gospođa Kovač postat će mister i mrs Kovac (Kovak), neki posve drugi ljudi. Ipak, kada usnu Zdenka će nastavit zaljevati svoju bašću, a Ivica će poći u svoju omiljenu kafanu, njegov balkanski Cheers, mjesto neodoljivog šarma gdje znaju te svi.

photo novi_dvori_zps9778d42d.jpg


Prišao sam, sjeo na kolodvorsku klupu i promatrao.

Iz prenamjenjenog vagona dopirao je miris variva što se krčkalo u loncima. Muškarci u bijelim potkošuljama sjedili su za plastičnim stolovima, pili kavu ili gemišt i kartali. Neki su praznog pogleda piljili u daljinu. Iza vagona zračila se posteljina i sušilo rublje. Na radio prijemniku treštale su budnice izmjenjujući se sa lošim vijestima. Sve je odisalo dojmom pomalo ofucanog ljetnog kampa, ili čerge kakvu sam poznao iz filmova.

Nisu me zamijetili.

Postoji priča koja kaže kako domorodci nisu zamijetili Kolumbove caravelle – jer takvo što nije postojalo u njihovoj svijesti – sve dok nisu ugledali neobično mreškanje vode pod pramcem broda.

U svijesti ovih ljudi nije postojao mladić, zapravo dječak, budući slikar koji je želio na papiru, crvenim kreonom zabilježiti njihove izbjegličke dane. Zašto bi to netko učinio? I još na takav način?

grm photo grm_zps6d4e0eb2.jpg

Međ' sada već znojnim prstima stiskao sam četvrtasti štapić ciglaste boje nad listom papira, zakočen. Odjednom sam uvidio: nema šanse! Netko drugi morat će naslikati ta zabrinuta lica, netko drugi morati će zabilježiti te priče, napisati o tome roman, snimiti film, iznjedriti pjesmu, postaviti predstavu, istipkati članak, realizirati radio-emisiju, na umjetnički ili manje umjetnički, zapravo prilično vulgaran način kapitalizirati tuđu patnju.

Vratio sam crtalicu u staru, drvenu, metalnim listićima intarziranu pernicu, ustao i pošao natrag.

To jednostavno nije bila moja priča.

Što je bila moja priča? Nisam znao, no bilo je izglednije da se krije negdje u brdima

sv kriĹľ photo sv_kriz_zps432c34ac.jpg



***

Uglavio sam poljski štafelaj, zakačio platno i nanio prve poteze. Odredili su daljnji smjer.
U daljini se čula potmula tutnjavina, kao da grmi. Granate su kišile nad Pokupskim.


Glazba za ugođaj: Gabriel's oboa
- 09:51 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>