< | lipanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
22.06.2013., subota
Krimi priča (2)
(nastavak prethodnog posta) *** Prenuo sam se osjetivši da smo se zaustavili. Pridigao sam se, zijevnuo i počešao vrat. - Možete skinuti povez – rekao jedan od one dvojice bilmeza. Skinuo sam povez. Vrata su se otvorila. Izašao sam van. Zaslijepilo me jarko sunce. Zasjenio sam oči dlanom, poput ritarda koji salutira drugom ritardu, škiljeći, i polako se privikao na svjetlost. - Dobro došli, gospodine – rekao je vremešni batler u crnom fraku i bijelim rukavicama. Vila pred kojom smo se zaustavili bila je lijepo zdanje izgrađeno u engleskom stilu 18. stoljeća, okruživao ju je neformalni english garden. Iz cvijetnjaka je dopirao slatkasti miris raspojasanog proljeća. Ruže su dominirale. Miris je imao blagotvoran učinak na moj živčani sustav. U daljini, potočić i most. Lepo, lepo, pomislio sam. Tada sam na tratini spazio bijelog zeca. Prašio je drugog bijelog zeca u dupe. Osmotrio sam pažljivije i zamijetio da zec koji prima nije zec koji prima već mačak, koji prima. Zec je bacio pogled na ručni sat i rekao, kvragu, kasnim. Projurio je kraj mene i skočio u rupu pod korijenom stoljetnog hrasta. Čuo sam kako u prolazu mrmlja – sei punktlich, sei punktlich, kommienezuspadt... Šalim se. Zec nije učinio ništa od pomenutog. Samo je nastavio kresati bijelog mačka. - Da ovo nije kakva svingerska oaza – zapitao sam se. Ta me je pomisao oraspoložila. Nikada nisam sudjelovao u grupnoj jebaljki, čak niti kao voajer ili znanstveni radnik, za takvo što nemam petlje, no postoji nešto, naslućujem, u tom klupku vrućih, nagih tijela i raspamećenih glava što nadilazi pornografiju uživo, što nadilazi svijet tjelesnih naslada i ideju o seksualnoj slobodi, nadilazi uzbuđenje zbog razmjene partnera, cjelonoćno općenje i višestruke orgazme, pa čak i raspravu o dualizmu ljudske prirode... neka dublja istina koja mi neprestano izmiče, nešto čemu ne mogu dati određeni oblik. Ne znam, život je mučan pornić u kojem svatko želi poševiti svakoga, i to odmah, ali nikome ne polazi za rukom. - Molim vas pođite sa mnom – usrdno zamoli stari batler. - Svakako – rekao sam. Ušli smo u predvorje, uspeli se stepenicama na prvi kat, pa dugim hodnikom do prostrane radne sobe. - Mister Morgan će stići za koji trenutak – obznani on. - Sve pet – rekao sam. - Želite li što popiti, gospodine? - Pa, jedan pivkan bi mi dobro došao. Ona dva kurtona pošteno su me izvozala. - Odmah gospodine. Pogledom sam istraživao sobu. Na osnovu opservacija nisam uspio izraditi psihološki profil mog domaćina, ali na zidovima su visile slike, a to je već bilo moje područje: jedan Francis Bacon, portret tipa sa svinjskim polovicama u pozadini; George Grosz, akvareli iz Ecce Homo; Nolde, dramatičan pejzaž iz opusa Nenaslikanih slika (1941-45); Kirchner, akt; Karl Schmidt-Rottluff, nekoliko dvoreza; Otto-Dix, prizori iz rata; japanski erotski drvorezi... Batler se vratio noseći na poslužavniku rashlađeno pivo. - Izvolite gospodine. - Hvala Alberte, baš si klasa – rekao sam oduševljen agilnošću starog momka i povukao dug gutljaj iz boce. - Još nešto gospodine? - Ne hvala. - U tom ću vas slučaju napustiti. - Važi. Podigao sam palac i mignuo mu, kada je izišao nastavio sam istraživati. Na dugačkom, masivnom radnom stolu od hrastova drva nalazio se Brancusi, te nekoliko časopisa: Men's Health, Nautički magazin, Motor trend i Golf magazin. U vitrini sam primijetio Giacomettija, skulptura nekog dronjavog ruskog hrta; nasuprot njemu čohao se Deškovićev lovački pas. Bila su tu i dva Henry Moora, skice. Sve u svemu, ukus mog budućeg sugovornika bio je, blago rečeno - eklektičan. Nisam mogao procijeniti je li pasionirani ljubitelj umjetnosti ili tek skupljač kulturnog kapitala sa željom da se osigura kada se vrijednosnice Firula&Firuli na Wall Streetu nezaustavljivo strmoglave u ponor krivih procjena. Vjerojatno oboje. Bacio sam pogled na biblioteku. Sastojala se od zemljopisnih atlasa, povijesnih knjiga sa naglaskom na prvi i drugi svjetski rat. Ostalo su bili krimi romani Robina Moora i još nekoliko manje znanih autora. Zavalio sam se u kožni naslonjač te iz daljine promatrao slike. Tada su se vrata otvorila i u prostoriju je ušao Mister Morgan. (nastavti će se...) |