Marketing
Krimi priča (2)
(nastavak prethodnog posta)
***
Prenuo sam se osjetivši da smo se zaustavili.
Pridigao sam se, zijevnuo i počešao vrat.
- Možete skinuti povez – rekao jedan od one dvojice bilmeza.
Skinuo sam povez.
Vrata su se otvorila.
Izašao sam van. Zaslijepilo me jarko sunce. Zasjenio sam oči dlanom, poput ritarda koji salutira drugom ritardu, škiljeći, i polako se privikao na svjetlost.
- Dobro došli, gospodine – rekao je vremešni batler u crnom fraku i bijelim rukavicama.
Vila pred kojom smo se zaustavili bila je lijepo zdanje izgrađeno u engleskom stilu 18. stoljeća, okruživao ju je neformalni english garden. Iz cvijetnjaka je dopirao slatkasti miris raspojasanog proljeća. Ruže su dominirale. Miris je imao blagotvoran učinak na moj živčani sustav. U daljini, potočić i most. Lepo, lepo, pomislio sam. Tada sam na tratini spazio bijelog zeca. Prašio je drugog bijelog zeca u dupe. Osmotrio sam pažljivije i zamijetio da zec koji prima nije zec koji prima već mačak, koji prima. Zec je bacio pogled na ručni sat i rekao, kvragu, kasnim. Projurio je kraj mene i skočio u rupu pod korijenom stoljetnog hrasta. Čuo sam kako u prolazu mrmlja – sei punktlich, sei punktlich, kommienezuspadt... Šalim se. Zec nije učinio ništa od pomenutog. Samo je nastavio kresati bijelog mačka.
- Da ovo nije kakva svingerska oaza – zapitao sam se.
Ta me je pomisao oraspoložila. Nikada nisam sudjelovao u grupnoj jebaljki, čak niti kao voajer ili znanstveni radnik, za takvo što nemam petlje, no postoji nešto, naslućujem, u tom klupku vrućih, nagih tijela i raspamećenih glava što nadilazi pornografiju uživo, što nadilazi svijet tjelesnih naslada i ideju o seksualnoj slobodi, nadilazi uzbuđenje zbog razmjene partnera, cjelonoćno općenje i višestruke orgazme, pa čak i raspravu o dualizmu ljudske prirode... neka dublja istina koja mi neprestano izmiče, nešto čemu ne mogu dati određeni oblik. Ne znam, život je mučan pornić u kojem svatko želi poševiti svakoga, i to odmah, ali nikome ne polazi za rukom.
- Molim vas pođite sa mnom – usrdno zamoli stari batler.
- Svakako – rekao sam.
Ušli smo u predvorje, uspeli se stepenicama na prvi kat, pa dugim hodnikom do prostrane radne sobe.
- Mister Morgan će stići za koji trenutak – obznani on.
- Sve pet – rekao sam.
- Želite li što popiti, gospodine?
- Pa, jedan pivkan bi mi dobro došao. Ona dva kurtona pošteno su me izvozala.
- Odmah gospodine.
Pogledom sam istraživao sobu. Na osnovu opservacija nisam uspio izraditi psihološki profil mog domaćina, ali na zidovima su visile slike, a to je već bilo moje područje: jedan Francis Bacon, portret tipa sa svinjskim polovicama u pozadini; George Grosz, akvareli iz Ecce Homo; Nolde, dramatičan pejzaž iz opusa Nenaslikanih slika (1941-45); Kirchner, akt; Karl Schmidt-Rottluff, nekoliko dvoreza; Otto-Dix, prizori iz rata; japanski erotski drvorezi...
Batler se vratio noseći na poslužavniku rashlađeno pivo.
- Izvolite gospodine.
- Hvala Alberte, baš si klasa – rekao sam oduševljen agilnošću starog momka i povukao dug gutljaj iz boce.
- Još nešto gospodine?
- Ne hvala.
- U tom ću vas slučaju napustiti.
- Važi.
Podigao sam palac i mignuo mu, kada je izišao nastavio sam istraživati.
Na dugačkom, masivnom radnom stolu od hrastova drva nalazio se Brancusi, te nekoliko časopisa: Men's Health, Nautički magazin, Motor trend i Golf magazin.
U vitrini sam primijetio Giacomettija, skulptura nekog dronjavog ruskog hrta; nasuprot njemu čohao se Deškovićev lovački pas.
Bila su tu i dva Henry Moora, skice.
Sve u svemu, ukus mog budućeg sugovornika bio je, blago rečeno - eklektičan. Nisam mogao procijeniti je li pasionirani ljubitelj umjetnosti ili tek skupljač kulturnog kapitala sa željom da se osigura kada se vrijednosnice Firula&Firuli na Wall Streetu nezaustavljivo strmoglave u ponor krivih procjena. Vjerojatno oboje.
Bacio sam pogled na biblioteku. Sastojala se od zemljopisnih atlasa, povijesnih knjiga sa naglaskom na prvi i drugi svjetski rat. Ostalo su bili krimi romani Robina Moora i još nekoliko manje znanih autora.
Zavalio sam se u kožni naslonjač te iz daljine promatrao slike.
Tada su se vrata otvorila i u prostoriju je ušao Mister Morgan.
(nastavti će se...)
Post je objavljen 22.06.2013. u 20:41 sati.