Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

13.06.2013., četvrtak

Krimi priča

photo artizan_zpsfe9a6752.jpg

Umjesto uvoda

Prošlog ljeta čitao sam nešto od Simone de Beauvoir. Oh, bože kako me izmorila ta frigidna egzistencijalistička kučka. Nju je mogao trošiti samo Sartre. I to povremeno.
Najluđa od sviju polakirala je nokte u crno i pošla do kioska po cigarete.
- Alo ljubavi, ajde donesi neki krimić da se osjećam kao da sam na godišnjem.
- Ok – rekla je veselim glasom.
Nije je bilo duže vrijeme pa sam pomislio da je zauvijek otišla. Kronična anksioznost! A onda se vratila sa cigaretama i romanom Afera. Knjigu je – saznao sam čitajući na poleđini - napisao stanoviti Lee Child, bivši televizijski scenarist sa boravištem u NY, najpoznatiji kao pisac niza trilera o Jacku Reacheru. Romani su bili prevedeni na 40-tak jezika. Ovaj roman bio je bestseler NY Timesa, kao u ostalom i 61 sat za kojeg je autor 2011. dobio nagradu za najbolji triler godine.
«Knjiga koja vas tjera na čitanje», napisao je netko u The Wall Street Journalu.
«Istinski tour de force... Sjajno konstruiran roman, fantastičnog zapleta i napisan bez mane», napisao je netko u The Washington Timesu.
Još nekoliko bratskih novina imalo je puna usta hvale za uradak predamnom.
Naravno, ništa od sveg toga nije bilo istina. Bio je to najgori mogući treš napisan srednjoškolskim stilom. Svjedočio sam padu kvalitete. Doduše nikada se nisam ložio na krimi romane, ali povremeno sam znao pročitati pokoji krimić iz biblioteke Trag. Oni sa Mike Hammerom u glavnoj ulozi bili su nedostižna ljestvica za ovog glupana. Čak i sa 90 posto izvađenog mozga nisam bio u stanju provariti to smeće.
Šutnuo sam roman kroz prozor i pogodio u bulju nekog njemačkog turista.
- Du Hurensohn – dernjao se dolje na ulici, a ja sam osjetio zatomljen partizanski instinkt. Srećom nisam imao pljucu pokraj sebe inače bi bilo: tšnjao-tšnjao...
Umjesto toga obratio sam se Najluđoj od sviju koja je kuhala podnevnu kaficu.
- Znaš – rekao sam – svaki bloger koji naginje književnosti piše bolje od ovog idiota.
Tada sam uvidio da mi je zapravo drago kada netko iz blogerskih voda, netko iza kojega ne stoji CIA i do savršenstva razrađeni američki kulturni-imperijalistički sistem, uspije ukoričiti svoju elektronsku pisaniju, pa makar to učinio i uz malu pomoć svojih prijatelja - provincijskih izdavača.
Sjeli smo na terasu pod suncobran, pijuckali kavu i ćaskali o Abesiniji.
Zaboravio sam na jebenog Lee Childa. I njegovu Aferu.
Ipak, posljedice su ostale. Evidentne su u tekstu koji slijedi.

mesalina photo mesalina_huc.jpg

uvodna glazbena numera: Gramatik - Detective Theme

Bio sam u erotskoj fazi! Uz lijene zvukove Ravelovog Bolera kao od majke rođen u ekstatičnom raspoloženju slikao sam Messalinu i njene razbludne prijateljice. Pimpek mi je stršao kao u pohotnog tinejđera koji se dodatno urokao sa kokainom i par djedovih Viagri.
Nježnim potezima kičice sa čekinjama od volovskog uha mazio sam Messalininu desnu grud kada je netko zakucao. Nisam se dao smesti. Maz-maz, i dalje sam mazio tu divnu nesilikonsku izbočinu! Ali nasrtljivac je bio ovršno odlučan. – DUM-DUM-DUM!!! - lupao je sve silovitije. U vražju mater, progunđao sam, navukao djedov tamno-plavi šlafrok na štrafte i otvorio vrata.
Dva velika, kockasta tipa u tamnim odijelim, s crnim naočalama i spiralnim žičicama iza uha - tipični negativci iz neke od sigurnosnih vladinih agencija – opasno su zurili u mene.
- Meister Huc – progovorio je Desni i otklonio mogućnost da su ovdje greškom.
Osjetio sam nelagodu. Kog vraga žele? Pomislio sam muljati, ali kako nisam vičan laganju odlučio sam se suočiti sa optužbama najgore vrste.
- Slikar mrtvih pasa – dodao je Lijevi stežući obruč.
- Mrtvih pasa, svinjskih glava, raščerečenih volova, lovačkih trofeja, sitne i krupne divljači, pijetlova i pjetlića, kokošjih bataka i pilećih zabataka, mrtvih priroda i nagih žena… Za svakog ponešto – rekao sam hineći šaljivost.
- Zamolit ću vas da pođete sa nama – rekao je Desni.
Iz šlafroka mi je znatiželjo provirio kur još uvijek u najtvrđoj erekciji ikada.
- Sklonite to – unervozio se Lijevi.
- Koje – pravio sam se blesav.
- To – uperio je kažiprst prema mojoj prosvjetiteljskoj alatki.
- Žao mi je – rekao sam i vratio glavnog glumca iza zastora - ali ne mogu sa vama, vidite u erotskoj sam fazi, dovršavam sjajnu sliku, Messalina i njezine frendice. Taman sam nježnim potezima oblikovao Messalininu grud kad ste me grubo prekinuli…
- Još jednom ću vas zamoliti da pođete sa nama – rekao je Desni i izvadio veliku pljucu ispod miške, Magnum 44.
Krupan argument i činilo se da ne blefira.
- U redu – rekao sam – samo da se uredim za izlazak.
Pošli su za mnom ne ispuštajući me ni sekunde iz vida. Doista nisam znao kamo me vode, niti što namjeravaju učiniti. Kako bilo, odlučio sam otići sa stilom: na noge sam nataknuo baršunaste papuče i uzviknuo
- Spreman!
Nisu bili impresionirani.
- U redu, pođimo – hladno je rekao Desni.
Na stubištu sam susreo gospođu Ceniallo.
- Oh, kamo se se zaputili tako sređeni, gospodine Huc – interesiralo se staro zabadalo.
- Ka predsjedniku.
Migom sam joj obratio pažnju na ove prekaljene momke, moju pratnju.
- Kojem predsjedniku – upitala je u nedoumici.
- Kako kojem? Pa države valjda! – rekao sam u prolazu.
Požurila je na prozor.
Sjeo sam na zadnje sjedište crne limuzine, pa smo krenuli.
Tek što sam se ufurao u ulogu «dvorskog» slikara – jedan lijepi portretić za predsjednika, što ne? – kada se Desni (ili je to ipak bio Lijevi) okrenuo i pružajući mi odnaprijed crni povez rekao
- Stavite ovo preko očiju.
Jebiga, Pantovščak ipak nije bio odredište.

(nastaviti će se...)
- 02:35 - Vox popljuvi (10) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>