Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.11.2007., srijeda

DIJAGNOZA

Napravio sam svoju zadnju izložbu i onda mi je pukao film. Rekao sam ženi: dosta je bilo -eskapizam, gibamo odavde. U par dana smo se spremili, napustili stan u kojem smo bili podstanari posljednje dvije i po godine, i usred ciče zime zapalili u provinciju. Kućerak koji sam našao na internetu nalazio se u kotlini okruženoj šumom. Prvi i jedni susjedi bili su udaljeni pola kilometra. Bio je to simpatični srednjovječni debeljko sa ptsp-jem, počesto u hipici (kako su on i njegova žena iz milja nazivali njegovu hiperglikemiju), i njegova žena, također sa ptsp-ijem, no bez hipice... Oboje u prijevremenoj mirovini.

Prvi dućan bio je udaljen nekih dvadeset kilometara...

Ponekad smo morali natrag, u veliki grad, zbog obaveza i poslova.



Taj put kada sam ga sreo bio sam u potrazi za kuplung košarom za susjedov Jugo. Studirao je sa mnom slikarstvo, a onda se nakon studija počeo baviti video instalacijama. Naravno, nije bio neki slikar, ali ni neki videoinstalater. Zastao sam ga pozdraviti, a on se odmah raspričao ko navijen. O sebi i svojim projektima, naravno, o čem drugom? A ja? Ja sam ga slušao. Nisam imao potrebu pričati o sebi. Na kraju tog solokvija rekao je – I tak, sve je super, premda sam neko vrijeme bio hospitaliziran.
- Pa što je bilo?
- Završio sam u ludari!
- Ma nisi valjda.
- Bogami jesam.
- Ništa strašno, nadam se.
- ŠI-ZO-FRENIJA – rekao je značajno.
- Ideš!
- O, da!
Vidio sam mu u očima ponos. U njegovoj je glavi to bio konačan i neoboriv dokaz da je on jedan od onih rijetkih izabranika kojima je put do Parnasa zagarantiran.
- Pa bravo, čestitam, pravi umjetnik – rekao sam i pružio mu ruku.
Sa radošću ju je protresao. Nisam mu imao srca reći da ludilo nije privilegij samo velikih umjetnika. Posebno ne danas. To je nešto vrlo uobičajeno i dostupno svakom građaninu, poput auta. Umjesto toga rekao sam – Sada kada više nema nikakve sumnje u tvoju odabranost želim ti se ispričati što sam sumnjao.
- It's ok, čovječe!
- Nego slušaj, stvarno moram poći, ja nisam slobodan umjetnik kao ti pa da imam vremena na bacanje... Sada popravljam aute. Možda bi me mogao ubaciti u neki svoj video, znaš, kao ono: bivši umjetnik popravlja auto u grabi; bivši umjetnik kosi travu, i tako to... Što kažeš?
Zamislio se na trenutak, a onda mu je u oku bljesnuo luđački sjaj.
- To ti je kul ideja čovječe, vrlo kul ideja! – bio je iskreno oduševljen. – Daj mi broj.
Rekao sam mu krivi broj, pozdravio se i otišao dok je još tipkao mobitel.


Sjedio sam u kafiću Pijana žaba, i čekao ženu da završi sa svojim obavezama. Razmišljao sam o ljudima iz studenskih dana. Svi su redom prolupali: Ivana, Lana, Josipa, Bobi, Smradac, Pipi, Žuža... Manije, depresije, šizofrenije, neuroze, psihoze, histerije... To ti dođe kao neki postdiplomski, pomislio sam. Tko bi rekao, nisu tako izgledali. Uopće. Ili možda samo fingiraju i imaju dobru vezu, kao što su imali dobru vezu da se upišu na akademiju. Mislim, opće je poznata stvar da svaki pravi umjetnik prije ili kasnije mora imati dijagnozu.
- MA GONI IH SVE U KURAC – dopro je glas sa moje desne strane.
Pomislio sam da mi netko čita misli, međutim to je jedan prilično zarastao lik razgovarao sa svojim imaginarnim prijateljem u kutu. – GONI IH!
Zatim je opet prešao u tihi mod.
Nitko nije obratio pažnju.
Dohvatio sam novine i prelistao naslove: NAGURAO ŠESNAEST ZRNA GRAHA U SPOLVILO PA SE BACIO U NABUJALU RIJEKU; ZAKLAO BIVŠU SUPRUGU, NJENOG MUŽA, TIGRA I PSA; DESETOGODIŠNJAK I TRINAESTOGODIŠNJAG SILOVALI OSMOGODIŠNJAKA; PEKLA SINA U PEĆNICI; SABORSKI ZASTUPNIK FRANJO T. UHVAĆEN DOK JE MASTURBIRAO PRED MALOLJETNICAMA...
Ludilo je bujalo na svakom koraku, i bilo je dozlaboga zamorno. Nekoć sam mislio da sa mnom nešto nije u redu, neki blaži oblik ludila, a ispalo je da sam normalan. I previše normalan. Teško se nositi s tim.
Dao sam znak konobaru da ponovo natoči.
Još samo malo i biti ćemo ponovo u našem malom raju, pomislio sam.
Tamo gdje smo išli nije bilo ničeg... niti televizije... niti interneta... čak niti radija...
Tek šuma...
I mi.
- 19:16 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>