12.02.2009., četvrtak
Mirovine – što smo sve čitali
Evo opet malo citata, da ne filozofiramo previše:
1. "Prvog dana veljače Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo (RMOD) isplatilo je 716 mirovina, od čega je 670 na temelju štednje iz trećeg mirovinskog stupa, a 46 na temelju štednje u drugom stupu, doznajemo od Biserke Žalac, predsjednice RMOD-a, jedinog mirovinskog osiguravajućeg društva u Hrvatskoj koje ima licencu za isplatu mirovina iz drugog i trećeg stupa. Prosječna mirovina iz drugog stupa, dodaje, danas iznosi 53 kune, što je desetak kuna manje u odnosu na otprije godinu dana. Temeljni razlog za to je znatno umanjenje prosječnog iznosa sredstava koji se s osobnih računa osiguranika trenutno slijeva na račun RMOD-a. Naime, prije približno godinu i pol dana prosječan je umirovljenik iz drugog stupa mirovinu ostvario na temelju štednje od oko 19.500 kuna, dok prosječan iznos na temelju kojeg se danas isplaćuju mirovine iz drugog stupa iznosi tek 18.825 kuna. (...)
'Moram priznati da to umanjenje ne razumijem, s obzirom na to da su ljudi uplaćivali novac nekome tko ga je trebao oploditi. Kako je moguće da fondovi raspolažu milijardama kuna, a umirovljenici dobivaju sve manje? Onda drugi stup treba ukinuti. Da su taj novac osiguranici uplatili u banku, danas bi imali više na računu na temelju kamata', kaže Vladimir Jordan, predsjednik HSU-a u ostavci.
Saborski zastupnik HSU-a Silvano Hrelja ističe pak da bi umirovljenici koji su u drugom stupu proveli kratko razdoblje, odnosno manje od 20 godina, trebali moći birati povoljniju mirovinu, kao što je to predviđeno za invalidske i obiteljske umirovljenike." (Vjesnik, 23. veljače 2008.)
2. "Drugu polovicu godine obilježila i medijska kampanja zbog izrazito malih mirovina koje su ostvarili prvi umirovljenici drugog mirovinskog stupa. Prve mirovine isplaćene su, doduše, još prije gotovo dvije i pol godine, a njihov je prosjek u prvim mjesecima isplate iznosio samo 56 kuna. Štoviše, ukupne mirovine prvih umirovljenika iz prvog i drugog stupa danas su niže nego što bi bile da se njihovi korisnici nikada nisu ni uključili u drugi stup." (Vjesnik, 15. listopada 2008.)
3. "HSU od Vlade traži da se svi članovi drugog mirovinskog stupa koji su 2002. imali 45 i više godina vrate u prvi stup zajedno s ušteđenim sredstvima u drugom stupu." (Glas Slavonije, 11. veljače 2009.)
4. "Vlada će uskoro predložiti izmjene mirovinskog sustava koje će građanima koji to žele omogućiti prelazak u prvi stup mirovinskog osiguranja, najavljeno je nakon današnje sjednice Ekonomskog vijeća.
Potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar financija Ivan Šuker zaduženi su za izradu prijedloga izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kojima bi se građanima omogućilo izjašnjavanje hoće li ostati u drugom mirovinskom stupu ili će svoj udio u fondovima prenijeti na državu, koja će im zajamčiti mirovinu iz prvog stupa.
'Time reagiramo na iskazano nezadovoljstvo mirovinskom reformom, odnosno drugim stupom koji se sve više pokazuje kao promašaj. Vrijeme je da promjenimo dio reforme koji se nije pokazao dobar i koji nije održiv na duže vrijeme', izjavio je premijer Ivo Sanader novinarima nakon sjednice Vijeća." (dnevnik.hr, 11.veljače 2009.)
5. "Sanader ruši mirovinsku reformu - Uzima štednju iz drugog stupa da spasi proračun" (Jutarnji list, 12. veljače 2009. - naslov na 1. strani)
6. "Sanader želi uzeti novac od mirovina da spasi proračun" (Večernji list, 12. veljače 2009. - naslov na 1. strani)
|
- 12:38 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
10.02.2009., utorak
Gdje je uistinu, i što je, Balkan
Danas su, barem u našim krajevima, Blakan i Balkanski poluotok više kulturološki, nego geografski pojmovi pa je stoga posve razumljivo da je njigovo gografsko značenje predmetom mnogih stručnih, političkih , forumaških i kavanskih rasprava. Jer, "pojam Balkan obojen je negativnim značenjima: uz njega se vežu nasilje, vjerska i etnička nesnošljivost, sveopća nazadnost i podijeljenost. U engleskom jeziku riječ balkanisation (balkanizacija) označava neizlječivu rascjepkanost i netrpeljivost između frakcija unutar neke skupine. Zato se ta riječ na rubnim područjima izbjegava i ponekad smatra pogrdnom." (Filip Škiljan: Stvarni Balkan, Novosti, 5. rujna 2008.)
Od onoga što je negativno samo po sebi, ili makar ima negativan prizvuk, svatsko se želi dostancirati, pa je dtoga onda posve razumljivo da nema suglasja ni o tome što je Balkan u zemljopisnom smislu. Već spomenuti Filip Škiljan o tome piše: "Granice Balkana do današnjih dana nisu sasvim jasne. On je s istoka, juga i zapada ograničen morem pa je ondje granica jasnija, dok je sjeverna granica još uvijek neodređena. Ipak, Sava i Dunav, čije su doline dobro usječene uz južni obod panonskog bazena, dobra su granica u geografskom smislu.
Od ušća Kupe u Savu kod Siska teže je odrediti sjevernu granicu. Općenito se uzima da ta granica ide Kupom, pa se dalje nastavlja u pravocrtnoj liniji preko slovenskog Snežnika na Rijeku. Ova granica je u mnogo čemu umjetna. Ne podudara se ni s reljefom, jer prelazi poprijeko dinarske vijence, ni s etnografskim faktima, jer presijeca masu hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj, ni s političkim granicama. Međutim, vrijedi istaknuti da je ta granica, u jednom vremenu i u jednom svojem dijelu, bila politička granica između Austrije i Turske. Prirodnije bi u svakom slučaju bilo da se sjeverna granica poluotoka produži uzvodno od ušća Kupe dolinom Save i ljubljanskim bazenom do sastanka Dinarida i Alpa.
Na zapadu bi granica Balkana tada bila jasno određena rijekom Sočom. Ljubljanski bazen (Ljubljansko barje) je potolina koja odvaja Alpe od Dinarida. Tako bi Dolenjska i Notranjska te Brkini i dio Primorske pripadali Balkanu, a Štajerska, Gorenjska, Prekmurje i Koruška srednjoj Europi. Istra bi također bila dio Balkana. Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne povijesti. Tu povijest prvenstveno obilježavaju stoljeća potčinjenosti i borbe s , kao i međusobni sukobi u . Stoga mnogobrojni uključuju u Balkan i područja sjeverno od Save i Dunava (prostor Rumunjske bez Transilvanije, Vojvodine, Slavonije, sjeverozapadne Hrvatske do rijeke Drave i sjeveroistočne Slovenije do Drave)."
Hrvatski "odsjek" Wikipedije ovako definira zemljopisno značenje ovoga pojma: "Balkan je povijesna i zemljopisna regija jugoistočne Europe te poluotok Jugoistočne Europe. Njegova poluotočnost je neodređena. Balkanski poluotok se nalazi između Jadranskog i Crnog mora, a jedna od granica je prostor južno od linije Bugarski zaljev - ušće Drima.
Iako se danas pojam 'Balkan' kao jedna od zemljopisnih regija Europe polako napušta (regija je Jugoistočna Europa), i dalje ga neku autori uzimaju kao regiju te postoji više definicija za ograničavanje, ali obično se smatra da Balkan sadrži barem dijelove Grčke, Albanije,Bugarske, Turske i nekih država bivše Jugoslavije, s ukupnom površinom od 550,000 km2 i 53 milijuna stanovnika. (...) Zemljopisna definicija Balkana zasniva se na planinskim lancima, u koje spadaju Dinaridi, planina Balkan,Rodopi, Šar planina i Pindus. Njome su isključeni cijela Slovenija i Rumunjska, sjeverni i južni dijeloviHrvatske, Srbije i Crne Gore, krajnji sjever Bugarske i južna Grčka." (http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkan)
Srpski, međutim, daje bitno drugačiju definiciju: "Geografske granice Balkana su: na severu reka Dunav i reka Sava, na juguSredozemno more, na istoku i jugoistoku Crno, Mramorno i Egejsko more, na zapaduJonsko i Jadransko more." (http://sr.wikipedia.org/sr-el/balkan)
Je li, dakle, Hrvatska Balkan ili nije? Granica je, naime, po jednima, na crti Bugarski zaljev - ušće Drima, po drugima rijeke Dunav, Sava i Kupa, a treći u njega svrstavaju i Sloveniju i Bugarsku.
Postoje različite teorije i o porijeklu imena Balkan. A upravo se, po onoj "nomen est homen", i iz (navodnog) porijekla izvlače različita tumačenja o ovom prostoru i ljudima koji na njemu žive. Evo nekoliko teorija:
"S Balkanom je bilo problema još u 15. stoljeću, kad je to ime prvi upotrijebio talijanski pisac i diplomat Philippus Callimachus. Dalmatinac Antun Vrančić prvi je spomenuo slavjanobugarski naziv Stara Planina za Haemus, što je antičko ime za Balkan. Početkom 19. stoljeća, ime je tom poluotoku dao Nijemac August Zeune, a u većini otomanskih i turskih rječnika naziv Balkan vezuje se za planine i(li) gusto pošumljene planinske vijence." (Zdravko Zima: Bauk balkanizma kruži Hrvatskom, Glas Istre, 23. studenog 2008.)
"Regija je dobila ime po planini Balkan (Bugari je zovu Stara Planina), koja ide kroz središnju Bugarsku i prelazi u istočnu Srbiju, dok samo ime "Balkan" dolazi od turske riječi za planinu. Nekad se ta planina zvalaHaemus Mons, što vjerojatno dolazi od tračke riječi Saimon, koja znači 'lanac'". (http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkan)
"Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne historije. Tu historiju prvenstveno obilježavaju vijekovi potčinjenosti ili borbe s Osmanlijskim carstvom, kao i međusobni sukobi u 20. vijeku. Rec Balkan potice od dve reci iz turskog jezika, a to su bal - sto znaci med i kan - sto oznacava rec krv. Upravo ove dve reci i oslikavaju Balkan i njegovu istoriju." (http://bs.wikipedia.org/wiki/Balkan)
"Drevni naziv za Balkan je Hem (Haimos) po planini na severu Trakije. Prema jednoj legendi, planina Hem je nazvana po tračkom tiraninu Hemu, koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin Bizant, koji se smatra osnivačem istoimenog grada na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjačeg od svih vetrova i personifikacija tračke planine. Bio je oženjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra (reka Marica ili Hebar). Zbog svađe sa bogovima, oni su pretvoreni u planine. Naziv "Balkan" je kasnijeg datuma po starom italskom bogu vatre Vulkanu, prvenstveno bogu vulkanske vatre, a kasnije i bogu kovačke veštine. Ovaj naziv odnosi se na planinu Hem i čitavo poluostrvo. Pogrešno se smatra da je turskog porekla. Nauka o Balkanu je balkanologija, koja je osnovana u XVIII veku, radi izučavanja društveno-političkih, kulturno-istorijskih, filozofskih, folklornih i drugih osobenosti Balkana." (http://sr.wikipedia.org/sr-el/balkan)
"'Balkan' je turska riječ. Grčki naziv za neki cijeli 'Balkan' ne postoji. Jedan Nijemac je početkom XIX. stoljeća prvi put uporabio naziv 'Balkan'. Od tada pa do danas i u znanosti, i u publicistici, te u općoj javnosti traju različite interpretacije, kao i problematičnost zemljopisnog određivanja granica tzv. Balkana." (Marijan Horvat - Mileković: Balkan, slavenomanija i hrvatski zaborav, Fokus, 07. prosinca 2007.)
|
- 02:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.02.2009., petak
Gdje je danas Balkan? Tko su danas Balkanci?
Mi, Hrvati, građani Hrvatske, na sto smo muka kad se povede riječ o Balkanu. Nije nam baš po volji da nas netko proglasi dijelom Balkana, a opet, čisnto geografski, smo više manje ipak njegov dio, a u posljednjih desetak godina, voljom moćne Europe, smo i u političkom smilslu Balkanci, doduše zapadni. No, sitacija se dramatično mijenja - oni u čije krilo smo se htjeli uvaliti, i tako se definitivno odvojiti od Balkana, balkanskog načina ponašanja i balkanskih problema, pokazuju se pravim Balkancima. Dok jedna zapadnobalkansa zemljica spor sa susjedom pokušava riješiti na civiliziran način - pred nadležnom sudskom instancom, kada su se već neuspješnim pokazali svi pokušaji da ga se okonča na drugačiji način, civilizirana Europa - ne toliko riječju, koliko djelom - staje na stranu onoga tko bi spor rješavao pritiscima i ucjenama.
Umjesto da ustraje na načelu da bilateralni sporovi nisu dio pregovora o članstvu u Europskoj uniji, te da se, ako drugačije ne ide, takvi sporovi rješavaju na nadležnim međunarodnim sudovima, Europska unija nudi posrednike, čime zapravo priznaje legitimnost slovenskoga stajališta, što je apsolutni presedan u povijeti Unije. Jer, kako je ovih dana za "Novi list" izjavio Dr. Siniša Rodin, predstojnik Katedre za europsko javno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, "da su Nizozemska ili Danska htjele inzistirati na teritorijalnom sporu, Njemačka nikad ne bi bila članica EU".
"Ako je pitanje - rješavanje teritorijalnog spora - koje je postavila Slovenija legitimno, onda će ono biti legitimno i ubuduće. Dakle, onda Hrvatska to pitanje može postaviti Srbiji i Crnoj Gori, one mogu Kosovu...", rekao je Rodin te zaključio: "Tu dolazi do ponovne balkanizacije cijelog područja i to od koga? Od strane Europske unije!"
O Sloveniji i njezinoj zloporabi činjenice da je ona "unutra", a Hrvatska "vani", zapravo ne treba ni trošiti riječi. Ipak, jedan (više ne tako nov) detalj možda treba istaknuti. Riječ je o sljedćem: Slovenija je blokirala hrvatske psristupne pregovore "strahujući" da Hrvatska "prejudicira granicu" dokumentima koje je priložila u sklopu priprema za otvaranje pregovaračkih poglavlja. I ustrajala na blokadi i nakon što je s hrvatske strane iskazana jasna spremost da se potpiše dokument kojim će se. A onda se na web stranicama Slovenske agencije za okoliš pojavio zemljovid iz kojeg se vidi da je Slovenija proširila svoje teritorijalno more i "osigurala" si izlaz na motvoreno more. Pri tomu je granica u Savudrijskoj vali povučena crtom koja razdvaja kopno i more, pa bi se, kada bi to "rješenje" bilo primjenjeno u praksi, Hrvati mogli sunčati na obali, ali nogu ne bi smjeli umočiti u more jer bi oni bilo Slovensko.
Tim smješnim zemljovidom, koji je apsolutno u suprotnosti s međunarodnim pravom mora, Slovenija zapravo prejudicira granicu.
|
- 01:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
