10.02.2009., utorak
Gdje je uistinu, i što je, Balkan
Danas su, barem u našim krajevima, Blakan i Balkanski poluotok više kulturološki, nego geografski pojmovi pa je stoga posve razumljivo da je njigovo gografsko značenje predmetom mnogih stručnih, političkih , forumaških i kavanskih rasprava. Jer, "pojam Balkan obojen je negativnim značenjima: uz njega se vežu nasilje, vjerska i etnička nesnošljivost, sveopća nazadnost i podijeljenost. U engleskom jeziku riječ balkanisation (balkanizacija) označava neizlječivu rascjepkanost i netrpeljivost između frakcija unutar neke skupine. Zato se ta riječ na rubnim područjima izbjegava i ponekad smatra pogrdnom." (Filip Škiljan: Stvarni Balkan, Novosti, 5. rujna 2008.)
Od onoga što je negativno samo po sebi, ili makar ima negativan prizvuk, svatsko se želi dostancirati, pa je dtoga onda posve razumljivo da nema suglasja ni o tome što je Balkan u zemljopisnom smislu. Već spomenuti Filip Škiljan o tome piše: "Granice Balkana do današnjih dana nisu sasvim jasne. On je s istoka, juga i zapada ograničen morem pa je ondje granica jasnija, dok je sjeverna granica još uvijek neodređena. Ipak, Sava i Dunav, čije su doline dobro usječene uz južni obod panonskog bazena, dobra su granica u geografskom smislu.
Od ušća Kupe u Savu kod Siska teže je odrediti sjevernu granicu. Općenito se uzima da ta granica ide Kupom, pa se dalje nastavlja u pravocrtnoj liniji preko slovenskog Snežnika na Rijeku. Ova granica je u mnogo čemu umjetna. Ne podudara se ni s reljefom, jer prelazi poprijeko dinarske vijence, ni s etnografskim faktima, jer presijeca masu hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj, ni s političkim granicama. Međutim, vrijedi istaknuti da je ta granica, u jednom vremenu i u jednom svojem dijelu, bila politička granica između Austrije i Turske. Prirodnije bi u svakom slučaju bilo da se sjeverna granica poluotoka produži uzvodno od ušća Kupe dolinom Save i ljubljanskim bazenom do sastanka Dinarida i Alpa.
Na zapadu bi granica Balkana tada bila jasno određena rijekom Sočom. Ljubljanski bazen (Ljubljansko barje) je potolina koja odvaja Alpe od Dinarida. Tako bi Dolenjska i Notranjska te Brkini i dio Primorske pripadali Balkanu, a Štajerska, Gorenjska, Prekmurje i Koruška srednjoj Europi. Istra bi također bila dio Balkana. Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne povijesti. Tu povijest prvenstveno obilježavaju stoljeća potčinjenosti i borbe s , kao i međusobni sukobi u . Stoga mnogobrojni uključuju u Balkan i područja sjeverno od Save i Dunava (prostor Rumunjske bez Transilvanije, Vojvodine, Slavonije, sjeverozapadne Hrvatske do rijeke Drave i sjeveroistočne Slovenije do Drave)."
Hrvatski "odsjek" Wikipedije ovako definira zemljopisno značenje ovoga pojma: "Balkan je povijesna i zemljopisna regija jugoistočne Europe te poluotok Jugoistočne Europe. Njegova poluotočnost je neodređena. Balkanski poluotok se nalazi između Jadranskog i Crnog mora, a jedna od granica je prostor južno od linije Bugarski zaljev - ušće Drima.
Iako se danas pojam 'Balkan' kao jedna od zemljopisnih regija Europe polako napušta (regija je Jugoistočna Europa), i dalje ga neku autori uzimaju kao regiju te postoji više definicija za ograničavanje, ali obično se smatra da Balkan sadrži barem dijelove Grčke, Albanije,Bugarske, Turske i nekih država bivše Jugoslavije, s ukupnom površinom od 550,000 km2 i 53 milijuna stanovnika. (...) Zemljopisna definicija Balkana zasniva se na planinskim lancima, u koje spadaju Dinaridi, planina Balkan,Rodopi, Šar planina i Pindus. Njome su isključeni cijela Slovenija i Rumunjska, sjeverni i južni dijeloviHrvatske, Srbije i Crne Gore, krajnji sjever Bugarske i južna Grčka." (http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkan)
Srpski, međutim, daje bitno drugačiju definiciju: "Geografske granice Balkana su: na severu reka Dunav i reka Sava, na juguSredozemno more, na istoku i jugoistoku Crno, Mramorno i Egejsko more, na zapaduJonsko i Jadransko more." (http://sr.wikipedia.org/sr-el/balkan)
Je li, dakle, Hrvatska Balkan ili nije? Granica je, naime, po jednima, na crti Bugarski zaljev - ušće Drima, po drugima rijeke Dunav, Sava i Kupa, a treći u njega svrstavaju i Sloveniju i Bugarsku.
Postoje različite teorije i o porijeklu imena Balkan. A upravo se, po onoj "nomen est homen", i iz (navodnog) porijekla izvlače različita tumačenja o ovom prostoru i ljudima koji na njemu žive. Evo nekoliko teorija:
"S Balkanom je bilo problema još u 15. stoljeću, kad je to ime prvi upotrijebio talijanski pisac i diplomat Philippus Callimachus. Dalmatinac Antun Vrančić prvi je spomenuo slavjanobugarski naziv Stara Planina za Haemus, što je antičko ime za Balkan. Početkom 19. stoljeća, ime je tom poluotoku dao Nijemac August Zeune, a u većini otomanskih i turskih rječnika naziv Balkan vezuje se za planine i(li) gusto pošumljene planinske vijence." (Zdravko Zima: Bauk balkanizma kruži Hrvatskom, Glas Istre, 23. studenog 2008.)
"Regija je dobila ime po planini Balkan (Bugari je zovu Stara Planina), koja ide kroz središnju Bugarsku i prelazi u istočnu Srbiju, dok samo ime "Balkan" dolazi od turske riječi za planinu. Nekad se ta planina zvalaHaemus Mons, što vjerojatno dolazi od tračke riječi Saimon, koja znači 'lanac'". (http://hr.wikipedia.org/wiki/Balkan)
"Zapravo, Balkan nije toliko cjelina zbog planinskih lanaca koliko zbog zajedničke i često nasilne historije. Tu historiju prvenstveno obilježavaju vijekovi potčinjenosti ili borbe s Osmanlijskim carstvom, kao i međusobni sukobi u 20. vijeku. Rec Balkan potice od dve reci iz turskog jezika, a to su bal - sto znaci med i kan - sto oznacava rec krv. Upravo ove dve reci i oslikavaju Balkan i njegovu istoriju." (http://bs.wikipedia.org/wiki/Balkan)
"Drevni naziv za Balkan je Hem (Haimos) po planini na severu Trakije. Prema jednoj legendi, planina Hem je nazvana po tračkom tiraninu Hemu, koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin Bizant, koji se smatra osnivačem istoimenog grada na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjačeg od svih vetrova i personifikacija tračke planine. Bio je oženjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra (reka Marica ili Hebar). Zbog svađe sa bogovima, oni su pretvoreni u planine. Naziv "Balkan" je kasnijeg datuma po starom italskom bogu vatre Vulkanu, prvenstveno bogu vulkanske vatre, a kasnije i bogu kovačke veštine. Ovaj naziv odnosi se na planinu Hem i čitavo poluostrvo. Pogrešno se smatra da je turskog porekla. Nauka o Balkanu je balkanologija, koja je osnovana u XVIII veku, radi izučavanja društveno-političkih, kulturno-istorijskih, filozofskih, folklornih i drugih osobenosti Balkana." (http://sr.wikipedia.org/sr-el/balkan)
"'Balkan' je turska riječ. Grčki naziv za neki cijeli 'Balkan' ne postoji. Jedan Nijemac je početkom XIX. stoljeća prvi put uporabio naziv 'Balkan'. Od tada pa do danas i u znanosti, i u publicistici, te u općoj javnosti traju različite interpretacije, kao i problematičnost zemljopisnog određivanja granica tzv. Balkana." (Marijan Horvat - Mileković: Balkan, slavenomanija i hrvatski zaborav, Fokus, 07. prosinca 2007.)
|
- 02:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
