Kristov poslanik
PRIHVAĆANJE Mike J.Stanford
Svaki ponedjeljak se malena grupica djevojaka sastaje kod jedne od njih i tu imamo Proučavanje Biblije. Sada u ponedjeljak smo dobili pitanja i prigodni tekst uz to. Sve to se dobiva od Cru.Comm (Crusade community).
Svidio mi se article (ups.članak) koji je došao uz pitanja vezana uz Efežanima 2:1-10, i odlučila sam ga podijeliti s vama. Uživajte u tekstu i molim vas pročitajte ga cijeloga..... Članak slijedi:
" Dva su pitanja na koja svaki vjernik što prije mora pronaći odgovore. Prvo pitanje je: "Prihvaća li me Bog u potpunosti?" Drugo pitanje je: "Ako me prihvaća, na temelju čega me prihvaća?" Ovo su klhjučna pitanja. Čak i u ljudskim odnosima život osobe, mlade ili stare osobe, bogate ili siromašne, spašene ili izgubljene, može biti razoren kada nije sigurna je li prihvaćena.
Unatoč tomu mnogo vjernika, bilo da se radi o "borbenima" ili "onima koji pasivno vegetiraju", živi život bez spoznaje ove dragocjenosti i umirujuće ČINJENICE koja je temelj za nadogradnju svega u životu: "U ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas dobrostivo obdari U Ljubljenome" (Efežanima 1:5,6).
Svakog vjernika Otac prihvaća u Kristu. "Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rimljanima 5:1). Bog se s nama pomirio kroz Gospodina Isusa Krista i na tome trebamo temeljiti svoj mir. Bog s nama može biti u miru kroz Krista, "i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa" (Kološanima 1:20). Nikada ne smijemo zaboraviti da Njegov mir nalazimo jedino na Križu i taj mir ne potječe od bilo čega u nama ili od onoga što dolazi od nas jer "Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas" (Rimljanima 5:8).
Jednom kada prihvatimo tu prekrasnu činjenicu naša vjera postaje čvrsta. Tada nam se može dogoditi da budemo onaj koji je od "ljudi odbačen, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen" (1.Petrova 2:4). Većini vjernika danas je potrebno to snažno uvjerenje. Prije sto godina J. B. Stoney je napisao: "Blagoslovljeni Bog se nikada ne mijenja i ne odstupa od činjenice da nas je prihvatio zbog smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Ali jao! Mi odstupamo od stanja u kojemu se Bog zauvijek odnosi prema nama kao što je zabilježeno u Rimljanima 5:1-11. Mnogi pretpostavljaju da zato što su svjesni grijeha moraju obnavljati Božje prihvaćanje.
Istina je da se Bog ne mijenja. Njegov pogled počiva na onomu što je Krist napravio za vjernika. Kada ne hodate u Duhu, u tijelu ste: vratili ste se starom čovjeku koji je razapet na križu (Rimljanima 6:6). Morate 'obnoviti zajedništvo', a kada to učinite vidjet ćete da vas Bog i dalje prihvaća i da se to nikada neće promijeniti. Kada se pojavi grijeh, javlja se i strah da se Bog promijenio. On se nije promijenio, vi ste se promijenili. Tada ne hodate u Duhu, nego u tijelu. Morate suditi sebi kako bi ste se popravili. 'Jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha' (Matej 26:28). Međutim, ako oproštenje grijeha ne tražite tu, gdje ga tražite? 'A gdje je to oprošteno, ondje nema više prinosa za grijeh' (Hebrejima 10:18). Bog je omogućio pomirenje i On uvijek ostaje vjeran onomu što napravi. nažalost, mi od toga odstupamo i pretpostavljamo da se i Bog promijenio. On će suditi tijelu, ako mi to ne napravimo, ali se On nikada ne odriče ljubavi koju je pokazao izgubljenima. Kada se raziđe oblak koji nastaje dok živimo u tijelu, tada vidimo da se Njegova ljubav, blagoslovljeno ime Njegovo, nije nimalo promijenila."
(nastavlja se)
Što će biti s nama?
Jer je Stvorenje bilo podvrgnuto ispraznosti; ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga je podvrgnuo u nadi: jer će i samo Stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti te ući u slobodu slave djece Božje.
Rimljanima 8,20.21
Već nekoliko desetljeća priroda nije onakva kakva bi trebala biti. Eko-sustav je poremećen zbog golemog porasta svjetskog stanovništva. Danas se zbog toga pokušava svašta kako bi se zaštitio okoliš.
No i bez štetnih učinaka civilizacije naš je svijet daleko od onoga kakvim ga je stvorio Bog. Ono što nazivamo biološkom ravnotežom, prije je nalik vladavini terora. Jedna vrsta lovi drugu i tako skrbi za to da razmnožavanjeostane u granicama. Čak je i ljudski rod ograničen epidemijama i katastrofama.
No tko bi pomislio da je to "robovanje raspadljivosti" zadesilo Stvorenje ovoga svijeta zato što su se njegovi prvi stanovnici pobunili protiv Boga i pali u grijeh? Kad se to dogodilo, Bog je zbog čovjeka prokleo Zemlju (vidi Postanak 3,17). Stoga bi sve naše kušnje i nevolje ovdje na Zemlji trebale uznemiriti našu savjest, jer nismo sredili stvari s Bogom. Vjerom u Otkupitelja, Gospodina Isusa Krista, svatko još uvijek može dobiti oproštenje grijeha i zadobiti mir s Bogom.
Istinska želja i iščekivanje (vidi 19. redak) Stvorenja u pogledu otkupljenja bit će ispunjeni. Žrtvena smrt Isusa Krista na križu temelj je pomirenja s Bogom svega što postoji (vidi Kološanima 1,20).
Ovaj tekst je pisao na kalendaru za današnji dan, 23.10., i učinilo mi se zanimljivim sadržajem moga današnjeg posta.
Ovim postovima ja ne navještam nešto nepotvrđeno, nešto novo, nešto in (jer je danas Sotona in) već nešto što je prisutno od stvaranja prvog čovjeka. Bog je već u Postanku 3 najavio da će preuzeti na sebe krivnju ovoga grešnoga svijeta. On je kroz cijelo Pismo (ilitiga Bibliju) navještao preko izabranih proroka dolazak Janjeta koje će odnijeti grijehe. On je Milostiv jer je zaboravio SVE naše grijehe, i rekao je da ih se više NEĆE sjećati, ako prihvatimo Njegova Sina, ako priznamo Njega svojim Spasiteljem... Ako vjerujemo da je On na Golgotskom križu umro za tebe! Nije umro za cijelu Hrvatsku, nego za tebe Ivane, Josipe, Željko, Branko, Ana, Katarina, Marija..., za svakog posebno na križu je rekao "Umirem za Anu...".
Kroz ove postove ja plačem za vas kao Sveti Pavao. Kroz ove postove ja molim za vas, da vam Svemogući Bog otvori oči i da vidite Njegovu Slavu, Njegovu Ljubav i da postanete Njegova djeca...
Bog vas želi u svojoj obitelji, da budete Njegovi sinovi i kćeri...
Bog vas blagoslovio
Bog koji oprašta
Ti si Bog spreman oprostiti, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrote.
Nehemija 9, 17
Neki mladić je jednom iskusnom krščaninu prigovorio: "Zašto smatrate da je krščanstvo potpuna istina? Ja vjerujem da Bogu nije važno štuju li ga muslimani, budisti ili krščani." Stari krščanin strpljivo ga je saslušao te potom odgovorio: "Prorok Mihej odgovorio je na tvoje pitanje prije otprilike tri tisuće godina. Rekao je: `Tko je Bog kao ti koji oprašta krivicu...ti ćeš na dno mora baciti sve grijehe naše` (Mihej 7, 18-19). Znaš, mladiću, samo se u Bibliji propovjeda oproštenje grijeha. U njoj piše da nas je Isus Krist ljubio i da nas je oprao od grijeha svojom vlastitom krvlju. Ukoliko ti ne trebaš oproštenje grijeha, tada postani musliman. Ako pak ga trebaš, tada bih ti savjetovao..." Stariji gospodin nije ni dovršio tu rečenicu, jer je mladić smjesta odjurio.
Nitko ne bi smio izbjegavati da donese odluku na koju je smjerao taj krščanin. Nemoj ni ti bježati. Počni govoriti Gospodinu Isusu u molitvi. On će te čuti. Iznesi pred Njega sve svoje grijehe i sve mu ih priznaj! Oprostit će ti svu tvoju krivicu i podariti ti vječni život.
Blagoslovljeni su svi oni koji mogu reći da su iskusili Boga milosti! "Tako je zapisano da Krist treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih; i da će se u njegovo ime propovjedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima" (Luka 24,46-47).
Čitajući ovaj tekst u kalendaru namjenjen prošloj suboti pritislo me nešto u grlu jer sam shvatila da sam ja takva bila prije 2 godine. Visoko uzdignuta nosa govorila sam da Bog ne postoji, da je Biblija napisana od ljudi (njihovom maštom). Sad shvaćam da sam bila izgubljena ovca koja je bila dio stada koji je pobjegao pastiru i lutao svijetom. Nisam, kao i ostale ovce koje su bile oko mene, vidila one koji su bili pod rukom pastira, koje je njihov pastir mazio, hranio, nosio preko rijeke, branio od vukova, koje sam viđala svaki dan kako odvode moga susjeda koji se hranio pored mene.
Blagosivljam toga pastira koji me našao i priveo me sebi, u svoje stado, prije godinu dana...
Zahvalna sam mu jer me nije ni jedan trenutak zaboravio, stalno me nasmijavao, punio mi srce radošču, veseljem, željom da govorim i onim izgubljenim ovcama izvan ovog blagoslovljenog stada o Njemu, jer On je zaista prekrasan Gospodar koji svoje ovce ne tlači, ne mori, nego ih toliko voli, da ih naziva svojom djecom i daje im mjesto u svome kraljevstvu koje sa nestrpljenjem očekujemo.....
Poslušajte i vi Njegov glas, zove vas....
Što da radim?
Jučer oko podne i po sam dobila sms poruku od voljenog brata u Kristu koji mi je javio da je pročitao moj post na blogu... Kasnije, točnije navečer u vrijeme kad je baš počela Bridget Jones na prvom vračao se s instrukcija gitare koje je držao dvjema djevojkama (jedna je iz naše zajednice, a za drugu neznam) i stao kraj moje kuće da mu dam da proba vafle koje sam baš u taj trenutak zgotovila....
Pitam ja njega: "I kakav mi je post?"
-"Pa nisi ništa nova napisala... samo si prepisala, nema ništa tvoga..."
-"Značui pročita si samo zadnji?"
-"Aha."
-"Ma neznam o čemu ću pisat, a ionako zadnji put kad sam pisala nešto o sebi onda mi se javila ona neka pa mi je rekla da mi to pop neće reći, ali koga to zanima..." :-(
-"A je rekla si mi."
-"A ionako nemam vremena... Iako znam da nema veze šta ona govori, ali..."
U tome je stvar.... Mene svaki tako "zločest" komentar, ili komentar koji može imati dvojako značenje, a ja ga uvijek shvatim u negativnom smislu, rastuži i treba mi neko vrijeme da se vratim na putanju pozitivnog razmišljanja o svom blogu....
Ja neznam koliko vama ovi postovi pomažu, odnosno koliko vas tjeraju na razmišljanje, na pitanje o "onome gori". Ja znam da mene neki vaši postovi baš natjeraju da se zamislim i da se ispitam jeli to zbilja tako. ja neznam koliko vas uopće čita ove postove, znam za neke koji su redoviti (nakon što ja pročitam njihove, a to su pametni zub, neverin, hvalospjev, blade,...), a za ostale neznam, uopće neznam jeli evanđelje u molitvama čita moje postove, ali neka....
Što se tiče mene osobno moram vam reći da u zadnje vrijeme (od sredine osmog) malo padam u depru i dosta sam tužna iako sam 24.9. diplomirala s odličnim i iako me komisija hvalila da sam bila uvijek na predavanjima i da sam bila aktivna itd. tužna sam možda zbog toga što nisam više na faksu (kojeg sam obožavala, ali nisam obožaavla učenje nego ljude-profesore, u kantini radnike na PMF-u i Ekonomiji, Vlastu i Natašu iz knjižnice-), zbog toga što sada trebam tražit vrtić gdje trebam hospitirat godinu dana, što sam primjetila kvržicu u subotu i trebala bi ići u "nekog" doktora, zbog toga što se više stalno ne smijem kao kad sam prihvatila Krista kao svoga Spasitelja, što me boli glava na mjestu gdje se lubanja razbila (kao u ovom trenutku), neznam....
Čitajući Bibliju, posebno Evanđelja, nalazim ohrabrenje za ustrajnost u krščanskom životu, Isus me svojim usporedbama i skrivenim porukama drži da ne zapadnem u jamu grijeha, "Meridijani" koje sam kupila 2.10. su mi sinoć svojim člankom o Damasku dali još više želje da čista uđem u brak (jeste li znali da se tamo nitko ne seksa prije braka, da djevojke čuvaju svoju čistoću jer žele sačuvati dobar glas svoje obitelji koja ga gradi generacijama i da tamo poštuju svoje roditelje više nego bilo gdje na Zapadu? Muškarci isto poštuju djevojčinu želju i poštuju svoje roditelje. Tamo cijeli ako muž zlostavlja u bilo kojem pogledu svoju ženu ljudi ne pričaju s tim čovjekom, čak ni u trgovini, tržnici! Članak je odličan! Pročitajte ga!) Jedan brat u Kristu iz Austrije je jednom bračnom paru iz Zajednice dao jednu knjigu da radi sa mnom i dečkom lekcije prije braka tako da čisti i posvećeni uđemo u jedinstvo duha i tijela. dana s mi je taj brat dao prvu lekciju da pročitam i da rečem o čemu se radi dečku (knjiga je na njemačkom) pa ćemo o tome za 2 tjedna nas četvero razgovarat. Dobra stvar je da iako sam počela čitat Bibliju od početka i iako sam pročitala prve četri i po knjige (znači skoro pa cijelo Petoknižje) i nisam ništa razumjela, pa sam se ponovo vratila na Novi Zavjet u petak i subotu imamo u Zajednici seminare Petoknižja. Znači tako ću moći razumjeti to što sam pročitala! To je dobra stvar. Na Ženskim sastancima žene iz zajednice proučavaju žene iz SZ-a. Ja sam bila samo jednom i tada se govorilo o ženi iz Izreka 31 koja je govorila mudro i ljubazno (stih 26).
Što da radim?
Pozdrav ostavljam.....
