Kristov poslanik
Osvrt
Iz prijašnjega posta, sudeći po komentarima, vidim da ima osoba s različitim mišljenjima u pogledu kršćanstva.
ja to poštujem, nisam nitko tko želi svoje mišljenje nametnut kao glavno, ali isto tako ne volim kada meni netko nameće svoje mišljenje kao jedino ispravno.
Ja sam ono što znam o kršćanstvu i Bogu naučila iz Njegove Riječi, Biblije. Samo čitanje Biblije mi je otvorilo oči u mnogim pitanjima koja su me mučila kroz zadnjih 6 godina... Naravno, tu je i Zajednica gdje smo na zajedničkim molitvama i proučavanjima otkrivali samo djeliće Istine.
Zadnje što smo radili (jedan vikend) je bilo Petoknižje. Bilo je zanimljivo otkrivati razliku između pogana i Židova, što to znači da je Izrael izabrani narod, a kad je došao Isus milost je dana i poganima, ne samo Židovima. Zanimljivo je bilo doći do spoznaje da je Bog u Postanku 3 već uzeo krivnju na sebe, čim je čovjek sagriješio.
Meni je danas zanimljivo gledati i čitati koje su razlike u mišljenjima oko iste stvari nas ljudi, nas braće kršćana. Moje molitve su s vama, da vam Bog da mudrosti, da spoznate Istinu (iako ne kažem da svi vi niste upoznali Istinu-govorim općenito) i da osjetite Boga u sebi, da osjetite Ljubav i da vam se zgade sitni grijesi koje mi svakodnevno radimo uopće ne primjećujući....
Bog vas sve blagoslovio!
PRIHVAĆANJE Mike J. Stanford (nastavak)
"Božji temelj mora biti naš temelj prihvaćanja. Ne postoji ni jedan drugi. "Prihvaćeni smo U Voljenome". Naš Otac je u potpunostizadovoljan onim što je Njegov Sin učinio za naše dobro i nema razloga zašto mi ne bismo time bili zadovoljni. Naše zadovoljstvo može potjecati od Njega i počivati jedino u Njegovom zadovoljstvu. To dolazi od Boga k nama, a ne od nas k Bogu. J. N. Darby je to jasno izrazio riječima: "Kada Duh Sveti uvjerava čovjeka, On ga ne uvjerava u to što čovjek predstavlja Bogu, nego što Bog predstavlja čovjeku. Duše umuju o tome što su u sebi i preispituju se može li ih Bog prihvatiti. Bog nas ne može prihvatiti ako u sebi tražimo pravednost kao temelj Božjeg prihvaćanja. Dok razmišljate na taj način nećete pronaći mir..."
Žalosno je da većina vjernika razmišlja na krivi način, polaze od sebe, a ne od Boga. Kada im u životu ide i kada im se čini da ih Bog blagoslivlja tada osjećaju da ih Bog voli i prihvaća. Međutim, kada imaju problema i kada život postane težakosjećaju da ih On ne voli i ne prihvaća. Kako to može biti? U nama ne postoji ništa čime bismo se mogli hvaliti pred Bogom jer smo prihvaćeni u Kristu, a činjenica je da istinski duhovno rastemo upravo u teškim vremenima. Hvala Bogu da nas je prihvatio u svome Sinu i na toj ČINJENICI se mora zasnivati naša vjera. Opravdanje i prihvaćanje nam Bog daje jedino po svojoj MILOSTI. U svom djelu, Poslanica Rimljanima, Stih po stih, (Romans, Verse by Verse) Wm. R. Newell nam iznosi svoja oštroumna zapažanja o Njegovoj milosti:
"Kako u stvorenju Bog ne nalazi razlog da bi pokazao svoju milost, stvorenje mora prestati pokušavati dati Bogu razlog za Njegovu brigu i ljubav." "Čovjek je prihvaćen u Kristu, koji je njegov život!" "Stoga, čovjek nije na probnom roku." "Što se tiče čovjekove prošlosti, ona za Boga više ne postoji: on je umro na križu i Krist je njegov život." "Jednom iskazanu milost, Bog nikada neće povući; jer Bog unaprijed poznaje sve ljudske potrebe; sve što je Bog poduzeo i napravio nije ovisilo o ljudskim potrebama."
"Vjerovati i prihvatiti Božju ljubav premda smo je nedostojni, to je velika tajna."
"Odbijati donositi odluke i zavjete; jer to znači uzdati se u tijelo."
"Očekivati Božje blagoslove, premda sve više spoznaješ koliko si ih nevrijedan."
"Imati pouzdanje da je Božja disciplina znak Njegove ljubavi."
"Nadati se da ću postati bolja osoba i biti Bogu prihvatljiviji znači ne vidjeti sebe jedino u Kristu."
"Biti razočaran sobom znači da smo vjeru stavili u sebe."
"Biti obeshrabren je nevjera u Božji plan i blagoslove koje ima za tebe."
"Biti ponosan znači biti slijep! Pred Bogom smo izgubili svaki ugled."
"Stoga, Božje blagoslove ne primaš zbog nevjere, a ne zbog manjka pobožnosti."
"Propovjedati najprije pobožnost, a potom blagoslov znači izokrenuti Božji redosljed i propovjedati zakon, a ne milost. Zbog zakona Božji blagoslovi su ovisili o pobožnosti. Milost daje nezaslužene, bezuvjetne blagoslove: potom može uslijediti naša pobožnost, ali se to ne događa uvijek u pravoj mjeri."
Bojimo li se istinski vjerovati Bogu? Boje li se neki dopustiti drugima da Mu uistinu vjeruju? "Nikada ne smijete zaboraviti kako 'Božji puti nisu uvijek čovjekovi puti.' Nekim ljudima neprestana opasnost je jedini poticaj na djelovanje i mnoge religije i psihologije se oslanjaju na to da će strah držati njihove sljedbenike pripravnima. Strah i u kršćanstvu zauzima svoje mjesto. Međutim, Bog ima bolja i djelotvornija sredstva motivacije od straha, a ljubav je jedno od njih. Često strah nakon nekog razdoblja dovodi do obamrlosti, dok ljubav bujno raste na ljubavi. Gledano s ljudskog stajališta, obećanje koje čovjeku jamči sigurnost u njegovu sudbinu se čini kao igranje s vatrom. Međutim, takvo gledište izostavlja Boga. Oni koji duboko poštuju iskazanu im milost ne nastavljaju s grijehom. Nadalje, strah može uzrokovati jedino robovsku poslušnost, dok ljubav rađa sinovom poslušnošću ."- J. W. Sanderson, mlađi.
"Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu?" (1. Korinćanima 14:8). Sve dok kršćanin nije potpuno i biblijski siguran u kakvom je odnosu s Bogom, dotle neće biti čvrst u svom uvjerenju. "Dakle, stojte čvrsto..." (Efežanima 6:14a).
"Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi!" (2. Solunjanima 2:16,17)
