Kristov poslanik
Ljubav svemu vjeruje
Za promjenu ovo nije iz kalendara Dobro Sjeme nego iz knjižice Kruh naš svagdašnji u izdanju Duhovne Stvarnosti, Zagreb.
Na današnji dan malo me oraspoložilo, iako nisam bila loše volje, samo me natjeralo da se pojavi smješak na mome licu koji još ne silazi.... Bilo je ovo:
Pročitajte: Prva posl. Korinćanima 13
(pretpostavljajući da nemate svi Biblije, ili ako je imate trenutno vam se neda tražit je po nekim ladicama ili skidati s ormara, ja ću spomenutu glavu napisat....m onima koji imaju Bibliju i aktivno je čitaju moje isprike....
Hvalospjev ljubavi
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi, cimbal što zveči.
Kad bih imao dar propricanja
i znao sve tajne i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
aljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona će iščeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati.
Jer, nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje.
Kada dođe što je savršeno,
iščeznut će što je nesavršeno.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najveća među njima ljubav.
(ovo sam izvadila iz svoje Biblije u izdanju Krščanske sadašnjosti, Zagreb, 2006.)
Ovo je tekst koji slijedi....
(Ljubav) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
1 Korinćanima 13:7
PRIJE gotovo četrdeset godina promatrao sam prijatelja koji je pokazivao veliku ljubav prema osobi koju sam smatrao nevrijednom njegove ljubavi. Smatrao sam da je moj prijatelj obmanut i bojao sam se da će na kraju biti razočaran i tužan.
Kad sam mu rekao o svojoj bojazni, odgovorio mi je: "Kad budem stajao pred mojim Gospodinom Bogom, nadam se da će za mene reći kako sam ljubio previše, a ne premalo." Nikad neću zaboraviti njegove riječi.
Apostol Pavao ustraje u tome da ljubav sve vjeruje (1 Korinćanima 13:7). Ljubav "vjeruje" u ljude. Vidi njihove mogućnosti. Vjeruje da Bog može uporabiti ružnu i bezvrijednu osobu i preobraziti je u remekdjelo ljepote i vrlina. Ako ljubav pogriješi, neka pogriješi u tome što previše vjeruje i očekuje.
Dakako, moramo biti svjesni opasnosti kad vidimo da takve pogreške dolaze i biti "mudri kao zmije" (Matej 10:16). Premda ljubav može biti najbolji odgovor bezumnim i neodgovornim ljudima, često suviše pazimo, oprezni smo i nepovjerljivi.
Neće nam stvarno naškoditi ako smo nasamareni i prevareni (Matej 5:38-48). Bolje je nekome vjerovati i biti slomljena srca nego uopće nemati srca. Britanski pjesnik Alfred Tennyson je napisao: "Bolje je voljeti i izgubiti tu ljubav nego nikad ne voljeti." Ja se s time potpuno slažem, a vi?
Ljubav vidi dalje od onoga što ljudi jesu.
Ona vidi kakvi mogu postati.
Eto, taj tekst je bio za danas.... Podsjetio me na savjet jedne drage sestre u Kristu kada je slušala kako lako ispalim kući na živce. Preporučila mi je da u Hvalospjevu ljubavi na svako mjesto umjesto riječi ljubav stavim svoje ime i da to ponavljam u trenucima kada me nešto živcira...
Kako vi stojite s time, jeli ljubite bližnjega ili ste okrenuti samo prema sebi? Jeli pomažete drugima ili mislite samo na svoje potrebe? Napišite nešto....
Pozdrav ostavljam....
Bog iz blizine ili daljine?
"Zar sam ja Bog iz blizine,"- govori GOSPODIN, "a ne Bog iz daljine? Može li se itko sakriti na tajnim mjestima da ga ja ne vidim?"-govori GOSPODIN. "Ne ispunjavam li ja nebo i Zemlju?"- govori GOSPODIN.
Jeremija 23,23.24
Nitko ne može istodobno biti na dva različita mjesta. Jasno je da je to nemoguće. No Bog ne samo da je u istom trenutku na dva mjesta, nego je posvuda, jer je sveprisutan. Bog po naravi treba biti nedostupan i nedokučiv svojim stvorenjima, "jer Bog je u nebu, a ti si na zemlji" (Propovjednik 5,2); no istodobno nam je vrlo blizu, jer "u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo" (Djela 17,28). Ta misterija ruši zakone prirode i neshvatljiva je ljudskome umu, ali je vjera prihvaća.
Bog je u osobi Isusa Krista nekoć bio prisutan ovdje na Zemlji, kako bi čovječanstvu donio radosnu vijest spasenja. No Bog je, usprkos tome, progovorio s neba; čuo se Očev glas kako proslavlja svog ljubljenog Sina.
Danas svaki vjernik na temelju Biblije vrlo dobro zna da je "blizu GOSOPODIN svima koji ga prizivaju" (Psalam 145,18). I Gospodin Isus nas uvjerava: "I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Matej 28,20). Dao nam je još jedno dragocjeno obećanje, koje glasi: "Gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tu sanm ja među njima" (Matej 18,20)
Svima koji vjeruju u Njega utjeha je znati da im je Gospodin dovoljno blizu kako bi s njima dijelio najteže i najneugodnije okolnosti te se radovao s njima kada sve ide dobro. - Kakav mir pruža takva sigurnost! No činjenica da nam je božanska Osoba tako bliski sudrug, zahtjeva naše štovanje.
Smatram da su moje riječi ovdje suvišne....., no nemojte tako misliti i za sebe. Ostavite koji komentar....
Pozdrav
Čemu se nadam i što iščekujem?
"A sada, što da čekam, Gospodine? Nada je moja u tebi."
"Evo, sada je dan spasenja!"
Psalam 39,7; 2. Korinćanima 6,2
Za iščekivanje nečega što želimo, ili što nam je obećano, potrebno je strpljenje. Ukoliko je pred nama nešto uznemirujuće, tada se čekanje pretvara u strahovanje. Pisac Psalma 39 pitao se što iščekuje. U načelu se svi mi- i ti i ja- nadamo nečemu u svom životu. Što je to? Čemu se nadaju mladi ljudi, ili odrasli, ili starci? Što čeka invalida, zatvorenika ili prognanika?Potrebna nam je hrabrost da bismo iskreno izrazili svoje nade.
Ono što očekujemo ne ovisi uvijek o drugima. Nismo li često sami odgovorni za ono što nam se događa u životu? Ukoliko se nadam ozdravljenju, a zanemarujem liječnikova upozorenja; ukoliko očekujem da me drugi vole, a moje je srce puno zlobe; ili ako očekujem da mi se uvećaju prihodi a da ne radim za to, tada ne trebam biti iznenađen što moje nade ostaju neispunjene.
Štoviše, nitko ne bi smio dopustiti da mu prigoda isklizne iz ruku, kad nam je nadohvat ono što trebamo za ispunjenje svojih očekivanja. Ako nastavimo čekati, neće više biti vremena za djelovanje, vjeru, služenje bližnjima ili ljubav prema Bogu.
Netko može reći: "Još nemam vjeru; čekam da je steknem." To ovisi o tebi samome, jer je djelo spasenja dovršeno prije dvije tisuće godina, i još uvijek vrijedi za tebe i za mene. Bog ga je prihvatio od Isusa Krista; sad je na tebi da ga i ti prihvatiš. Nitko drugi ne može vjerovati umjesto tebe.
Ovo je napisano na listiću za današnji dan na kalendaru "Dobro djeme"...
Pitam se što ja to iščekujem? Vjerojatno puno stvari kao i ti. Neke od stvari koje ja očekujem su imaginarne, dok su druge ostvarive, ali uz moju potpunu predanost, za neke je potreban novac kojeg ja baš i nemam za bacanje...., no, mene zanima što ti očekuješ od svog života? Jeli ti imaš neke neostvarene snove? Jesu to samo snovi ili si već pokušao nešto u vezi njih? Ne očekujem da mi ih kažete, nego samo odvojite 5 minuta vremena i razmislite o ovom postu, o ovome što u njemu piše.
Što išteš?
Pozdrav ostavljam
Zanimljivi dan
Ovaj blog sam pisala sinoć no kako mi je internet bloka nisam ga mogla objaviti.....
Danas mi je dan bio zanimljiv..., pun uspona i padova, ali sve zajedno jako interesantan. Naravno nekima će biti bezveze, ali meni je baš prošao tren u radosti, tren u smijehu, tren u iščekivanju, tren u nedoumici, tren u uzbuđenju, a onda tren (još i traje) u tuzi.
Krščani bi trebali biti veseli ljudi, nema veze što nas pritišče recesija i što se borimo sa sve četiri da se održimo u ovome svijetu mi bi trebali biti sretni jer imamo sigurnost u vječni život.
Neznam, ali mogli ste primjetit da sam mijenjala opis bloga prošli put kad sam piala pa bi htjela opet naglasiti da je ovo samo moje mišljenje i da ja koja sam mlada u istinskom krščanskom životu (10 i kusur mjeseci) neznam ono što već krščani sa stavom znaju (koji su predani Gospodinu godinama).
Neki će reći da je ova priča sa vječnim životom utopija, da ne postoji, da se mi samo tješimo živeći kao siromasi davajući sve sirotinji radi vjerovanja u neku utopiju....
E dragi moji, ja smatram, a sigurna sam i ostali krščani da Bog postoji i da je On Suvereni Gospodar Svega i da će doći dan kad će Gospodin Isus doći s vojskom anđela i razdijeliti kukolj od žita, odnosno one koji priznaju Gospodina Isusa svojim Spaiteljem i one koji ne priznaju Gospodina Isusa svojim Spasiteljem i Otkupiteljem.
Hoćemo redom?
1. Kad sam se ustala uz kavu sam prepisivala poruke-duga priča
2. Prije ručka odlučila napraviti kolač od dizanog tijesta, umijesila tijesto, ali sam se zeznila kod količine mlijeka (uzmite u obzir da je ovo prvi kolač koji radim, a peče se), no tijesto sse diglo i nakon ručka napravila sam buhtlice, no tu sam se opet zeznila jer nisam napravila na način na koji je napravila jedna sestra koja je jednom takav kolač donijela u Zajednicu, ja sam valjkom tijesto stanjila, a to se nije smjelo. No dobro svaki sam napunila svojim nadjevom (ili čokolada, tj. Kremino, ili marmelada ili med) i samo uzela krajeve i malo ih zgužvala kad sam ih skupila na vrhu. Stavila ih peći no morala sam u 15 h na bus na Ženski sastanak, no mama kaže da ih treba čekat pa kad su se ispekli u 15:30 brzo sam ugasila peć, otvorila pećnicu da se hladi i trkom na bus.
Dok sam u busu razmišljala hoću li danas vidjeti dečka jer ga nisam vidjela sinoć jer je slikao i baš dok sam pokušavala odmaknut misli od njega čitajući knjigu Jasena Boke "Zapisi iz kazališnog (su)mraka" on me zove. Dečko, a ne Jasen (Jasen čak i nema moj broj, za diplomski smo se dogovarali mailom), zove me da mi kaže da ćemo (ja, on, njegov prvi rođak i sestra) ići u kino gledati neki Tarantinov film koji počinje u 19:30. Deset minuti poslije me zove da nećemo ići danas nego sutra jer su za danas rasprodane karte.
Ovo mi je bio prvi put da sam bila na ženskom sastanku jer sam prije uvijek srijedom popodne imala faks tj. seminare u Lori. Došla tamo, u 19 manje 9 otišla na bus jer mi je mami sutra rođendan, a nemam (nisam još imala) bijeli papir i selotejp. To sam obavila i donijela kolač koji se ohladio i stvrdnuo, no lijepo je izgledao. Kako sam krajeve spojila na vrhu tako su se oni rascvjetali i izgledao je svaki kolač na procvjetalu ružu! To je rekla čak i Branka, radnica koja radi u našem restoranu kao pomoćni radnik u kuhinji.
Zatim sam zvala dečka da ga pitam hoćemo li se vidjeti i kada ćemo se vidjeti, no on mi je rekao da danas ništa nije slikao i da bi trebao nešto naslikat. A tako sam se veselila da ga vidim.... :-(
I zbog toga sam tužna...tim više što sam jučer napokon pročitala "Kronika o našem malom Mistu" od Miljenka Smoje i skoro se rasplakala....oči su mi se napunile suzam i samo mi je trebalo da sam sama, a ne u restoranu za stolom koji su koristili radnici i mi domaći...
Tim više što mi je 19-o godišnji brat reka da raj i pakao ne postoje, da će on ići u pakao, a ja zajedno s njim i da ću ići u neki 101 krug koji će se otvorit posebno za mene i da je on bio u paklu i da je u njemu svaki dan i tako dalje..., a rekli bi inglezi i amerikanci etc...
Dobra stvar je da je Branka za kolač rekla da je super, samo da nije smio dugo stajati nego sam ga trebala odmah izvaditi iz tepsije i staviti u neku posudu te prekriti folijom da ostane mekan. Druga dobra stvar je da sm od tuge za ljubljenim rekla sebi da ću baš danas napisati novi post na blogu. Imala sam namjeru napisati jedan dan iz kalendara, čak i dva, ali evo...potrošila sam svoje vrijeme opisujući svoj dan. Treća dobra stvar je da mi je profesorica Obiteljske pedagogije doc.Maja Ljubetić odgovorila na mail koji sam joj jučer poslala jer bi, nakon što 24.9.u 9:30 diplomiram trebala predati kopiju diplome, osobne podatke i kratak životopis u vrtić koji bi možda, naglašavam ovo možda, mene uzeo na hospitiranje u veljači. Iako mi je profesorica Batarelo Kokić jučer dala link portala Moj posao gdje ima opis životopisa jer nismo mogli ići na kavu koju smo dogovorile nego smo je odgodile za sljedeći utorak, kad sam došla kući ipak sam za svaki slučaj poslala Maji Ljubetić mail.
Ona mi je odgovorila da će mi rado pomoći i da dođem u Klerikat sutra ujutro, tj.danas, kada ona ima konzultacije.
Jesam ja ikad vama rekla da mi nedostaje fakultet i da volim sve svoje profesore? Ok, jednog baš i ne, zato jer je podvojena ličnost i tako uočljivo mene ignorira (barem je dok mi je tri semestra predava psihologiju).
Eto malo za promjenu....
Pozdrav dragi moji ljudovi....
Nastavak "tabule rase" u mojoj glavi....
Evo mene opet..... Iako mi se čini da imam neku ideju ipak ću nastavit sa "danima" iz kalendara (za više informacija pogledajte prijašnji post).
Dan 1.9. glasio je ovako:
Ovako govori GOSPODIN, tvoj otkupitelj, onaj koji te je oblikovao od utrobe: "Ja sam GOSPODIN koji sve činim; koji sam razapinjem nebesa; koji osobno zemlju rasprostirem."
Izaija 44,24
BOG GOVORI SVOJIM STVORENJIMA
Tko je stvorio zvijezde i sazviježđa što plove nebesima? Koji matematički genije je izračunao njihove putanje? Sa sigurnošću možemo odgovoriti: "Bog!" Brojni su mislioci tvrdili da je svemir nastao sam od sebe. Kad bismo tim osobama rekli da su naši ručni satovi također nastali bez urara, rekli bi nam da smo budale- i bili bi u pravu. Upravo to Biblija kaže za njih: "Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga' " (Psalam 14,1).
Slažemo se s uvjerenjem kralja Davida da "nebesa slavu Božju objavljuju i djelo ruku njegovih prikazuje svod nebeski" (Psalam 19,1). No Stvorenje nije jedino u čemu se Bog objavio. Bog je progovorio, a ono što je rekao zabilježeno je u Njegovoj Riječi, u Bibliji. U njoj nalazimo istinu o čovječanstvu- o njegovu podrijetlu, budućnosti i činjenici da je u Božjim očima grešno. No ta predivna knjiga, Biblija, također otkriva veliko spasenje koje Bog u svojoj ljubavi nudi grešnicima.
Nažalost, mnogi ljudi svoja vjerovanja radije temelje na praznovjerju, umjesto da poslušaju Božji glas koji im govori. Ako pak nisu praznovjerni, tada podliježu nevjeri i materijalizmu. Sve su to ponori koje čovjek treba izbjeći. Poslušaj Gospodinov glas, jer te On voli.
Ok, ovaj "dan" mi se učinio zanimljivim jer pokazuje u kakav je problem zapao ovaj naš svijet... Od postanka (opisano u Postanku, Biblija) čovjek griješi, no Bog uvijek nalazi one Njemu vjerne da vode narod i narod (Njegov izabrani-Izrael) se popravi(Abraham, Mojsije, Izak, Jakov,...), ali uvijek skrene s puta zato što đavao kruži kao ričući lav čekajući koga da proždere (čini mi se da je ovo rekao Pavao, ali ne mogu sad naći gdje).
Što vi kažete na ovo? Ostavite koji komentar.....
Pozdrav ostavljam
Ključne riječi: zaokupljenost, vrijeme, motivacija, svijet, teška vremena
Zbog moje zaokupljenosti pisanjem završnog rada nisam imala vremena, a i da sam imala nisam imala inspiracije, da napišem novi post. Sada sam ga prijavila i mirna sam do obrane, ali opet nemam neku određenu temu da pišem, iako čitam Bibliju svaki dan (počela sam je od početka, znači od Postanka pa dalje, i sad sam na Levitskom-dnevno pročitam 4-7 glava, zavisi), čitam Kruh naš svagdašnji i kalendar Dobro Sjeme.
Vrućine me ubijaju, klima isto, pa imam smanjenu motivaciju za išta osim za diplomski. Tako da bi vam mogla pisati o tome- tema mi je bila Mogućnosti scenske lutke u radu s djecom predškolske dobi-, ali pričekat ću da diplomiram, radi autorskih prava.
Znači....svakodnevno čitam Dobro Sjeme koje me oraspoloži za dobar dan i sačuvam neki ako mi se baš svidio. Evo sad će, dok ne dobijem inspiraciju, uslijediti serija dana izvučena iz Dobrog Sjemena:
Dan 20.8.:
"Jao onima koji zlo nazivaju dobrom, a dobro zlom; koji tamu svjetlošću proglašavaju, a svjetlost tamom...."
Izaija 5,20
Načela na kojima je do sada počivalo ljudsko društvo, naše takozvane "moralne vrijednosti", danas sve više i više dolaze u pitanje. Poimanje obitelji, vjere, ljubavi prema domovini, autoriteta pa čak i stida, ljubavi prema bližnjemu, iskrenosti i poštenja, više ne vrijede mnogo. Neki društveni krugovi više uopće ne mare za načela dobra i zla.
Što se krije iza te pobune protiv morala? Uznositost i sebičnost, koje vladaju ljudskim srcem otkada je grijeh ušao u svijet. Jedino što važi sam "ja! Govori nam se da trebamo razvijati svoju osobnost i zbaciti okove koji nas sprečavaju da uživamo u svemu što nam život nudi. Svatko brani svoje stavove, ustrajava na svojim pravima te često zaboravlja svoje životne dužnosti i obveze.
No jedna odlika još se uvijek odupire toj poplavi: ljubav. Ljubav znači davanje i dijeljenje (čak i samoga sebe ako treba), a ne zahtijevanje: ona je samoodricanje umjesto samopotvrđivanja. Istinska ljubav, koja izvire od Boga, jedina je stvarna i trajna vrijednost sučeljenja požudi za moć, koja se danas toliko cijeni.
Vrhunski primjer takve ljubavi nalazimo u Isusu Kristu, koji je žrtvovao sebe za grešnike. "Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život" (1. Ivanova 3, 16). "Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni" (Ivan 3, 16).
Evo ovaj mi se dan "ulizi u pamet" kako bi rekao Marulić i htjela sam ga podijeliti s vama. Razmislite malo o svojim životima, jeli trčite za novcem?, ignorirate prijatelje?, vlastitu djecu kad vas trebaju?, jeli radite puno radno vrijeme, vaš suprug/a isto, a djecu ostavljate babysitericama, vlastitoj starijoj djeci? Kakav odgoj vlastitom djetetu pružate ako ste deklarirani Krščanin? Kako se ponašate prema bližnjemu? Onoj starici u susjedstvu koju vidite da svaki dan kopa po smeću tražeći boce da uspije kupiti kruh?
...
Ovo su teška vremena....
Pozdrav ostavljam...
