Kristov poslanik
Moje krštenje
U Krščanskom svijetu krštenjem objavljuješ da pripadaš Kristu i da si umro zajedno s Njim, imaš novi, vječni, život u Njegovom Kraljevstvu....
No....htjela bi vas pitat što dijete od kojih 3, 6 ili 8 mjeseci zna o tome? Ok u srednjem vijeku, a i nedavno (s obzirom što smatrate pod tim terminom- "nedavno")djeca su umirala od bolesti ili kakvih komplikacija koje su nastale pri porodu pa se išlo za tim da ga se krsti odmah (2,3,5 dana poslije). kad se sjetim toga sjetim se i Leonarda da Vincia koji se isto tako krstio....
Ja sam rođena, krštena i odrasla u katoličkoj obitelji, dakle živjela sam svjetovnim životom, griješeći i uopće ne osijećajući grižnju savjesti zbog toga što sam nekome nešto slagala, što sam znala ogovarati, dakle što sam živjela kao cura u pubertetu....
Opet mi nije jasno zašto u današnjem svijetu dijete koje je zdravo, koje ima sve potrebno da izraste u kompetentnu osobu (ovdje se ne mješam u različite stilove odgoja od kojih neki i nisu za pohvalit), se krsti kao dojenče? Pa Gospodin Isus, Onaj koji je sišao s nebesa da bi dao svoj život mjesto nas sviju, nas grešnih ljudi, se nije krstio kao dojenče. Kao što sam na početku ovoga posta rekla, krstiš se tek kad svjesno prihvatiš Isusa za svog Gospodina, pitam se zašto ne radimo ono što je Gospodin napravio. On se krstio tek kao odrastao čovjek....
Ok, dobro, postoji tradicija...... Kao što mene moja teta napada da sam napustila tradiciju, a mama da je vrijeđam jer da je ona mene odgojila u katoličkoj vjeri (dobro je odgojila me u katoličkoj vjeri gdje mogu psovat, lagat, nijekat Boga, gdje me uče-u crkvi-da je Isus samo Sin, a da je Marija Majka Božja,....) i da je vrijeđam što nisam više Katolik.
Ali Isus je rekao da ćemo mi trpit u Njegovo ime i da nemožemo očekivat da će nam život u ovome svijetu gdje vlada Sotona, ići kao med i mlijeko.
Kad sam upoznala Gospodina, prošle godine, i predala mu svu sebe, razmišljala sam da se krstim... Bilo je nešto govora kad zatopli pa u more, ali onda su 2 cure koje su zaslužne što sam otkrila Istinu otišle u Ameriku poslovno, pa sam čekala da se one vrate, ali onda prije 2 tjedna kad smo išli na Šoltu sam čula da se jedna Austrijanka isto misli krstit pa da bude taj dan, pa nije, pa je sve čekalo, dok prošlu nedjelju jedan starješina nije čuo (slučajno sam to spomenula)da sam se mislila krstit, pa se opet sve nekako razmišljalo da se opet ode na Šoltu, pa neki ne moglu, livo-desno i u petak mi je dečko rekao da mu je starješina (jedan od) rekao da ćemo ići na Marjan.
Kad je trebalo početi slavljenje u našoj Crkvi začudila sam se jer se prostorija cijela napunila, došli su Njemci, Austrijanci, furešti Hrvati koji su došli na ljetovanje, a nas Hrvata i onih koji žive u Hrvatskoj nije bilo baš puno... jer se neki još nisu vratili s posjeta obiteljima u Slavoniji, Austriji, Americi....
I za nefalit prije početka slavljenja od jedne žene sam čula da bi trebala reći svoje svjedočanstvo prije nego se krstim. A ono mene panika hvata, ništa se nisam pripremila, nemam pojma.... Lipo mi je ta sestra rekla da samo kažem kako sam upoznala Krista, kako sam došla do njega, još mi je rekla da mogu ispričati svoj život, starješina mi je rekao da kažem sve u 5 rečenica, pa nisam znala....
No dok je trajala propovjed smirila sam se, zahvalila Gospodinu i zamolila ga da me vodi....
Na kraju propovjedi izašla sam i kraj jedne sestre koja je prevodila na njemački počela govorit svoju priču.....od mog svjetovnog života, prometne, pa pitanja zašto postojim, zašto sam preživjela, pa završetka srednje, upisa na faks, kako sam u kantini našla (slučajno) papirić (više letak) s rasporedom kada je astronaut Charles na Ekonomiji, pa kako sam otišla tamo, kako sam se oduševila, kako su cure iz Studentskog Đira davale planere i pozivale na sastanak, kako sam otišla, shvatila da je Bog suveren, kako sam prvi put čula Evanđelje, prihvatila Krista, došla u Crkvu i kako sam sretna, nema više depresije, kako želim ljudima reći da sam Krščanin, kako želim živjeti životom ispunjenim ljubavlju, dobrotom, srećom, ispunjena Božjom milošću...... To je trajalo kojih 10 minuta i bilo je rećeno u 30 rečenica, a ne u 5. No na kraju mi je dečko rekao da sam ga lagala, da sam se pripremila, da je bilo odlično i da nisam odmah rekla kako sam prihvatila Krista, nego na kraju, kao da sam čekala trenutak kada ću upast sa tom rečenicom.... A u stvari i nisam rekla tu rečenicu nego iz priče je postalo jasno kada je nastupio trenutak moga obraćenja, iako sam rekla datum.... Plus što su mi i ostali upadali da mi je super svjedočanstvo i da sam ga super ispričala.....
Eto to je to.....ja sam krštena na Marjanu s braćom i sestrama iz Hrvatske, Njemačke i Austrije....
Dragi moji neka vas Suvereni Gospodar svega blagoslovi i dade vam mir, sreću i trenutak kada ćete spoznati Njegovu veličinu i Neiscrpnu Ljubav koju ima za vas, svakog pojedinog čovjeka......
Mir s vama.....
O prolaznoj ljubavi prema "zvijezdi"....
U vrijeme prije nego sam upoznala Krista, točnije u vrijeme prije nego sam upisala fakultet, Tin Ujević mi je bio najdraži pjesnik.
Znala sam dosta njegovih pjesama, a najdraža mi je bila Svakidašnja jadikovka. Znala sam je u sobi recitirat glumeći izrazima lica osjećaje bespomoćnosti i depresije.
Naravno to mi i nije bilo teško s obzirom da sam bila u depresiji, a obožavam kazalište i glumu....(šteta što mi je dotični R.K. rekao da se teško upisuje na Akademiju dramskih umjetnosti i što su mi kući rekli da nema šanse da upadnem zato što imam njemački naglasak-a nikad nisam bila u Njemačkoj....žalosno).
Roberta Kurbašu sam prvi put vidjela 2002.godine u predstavi Gospoda Glembajevi od Miroslava Krleže. Bio je tako bezobrazno zgodan u odijelu s jednom kraćom nogom (imao je platformu) !!! Imao je i dugu kosu, loknice i još tijekom predstave Milka me zezala da ću se odmah zaljubiti u njega, jer 1.ima dugu kosu, 2.glumac je, 3.zgodan je.
Naravno trajalo je to danima još u školi....kad mi je donijela neki članak iz Slobodne u kojoj je on u nekoj suknji golog torza bilo je gotovo.....mala Tamara se zaljubila u Roberta....
Neko vrijeme nisam ništa čula o njemu, dogodila mi se prometna, malo sam glavom razbila šoferšajbu, bila u toplicama itd.i nije me više nitko zezao za R.K. Mjenjala sam razred, dečko me ostavio, svi su me zaboravili, razmišljala sam o samoubojstvu (shvatila sam da bi bilo najbolje popit tablete jer mi je to najlakše, jer sam bila na terapijama pa...)....
Jednog jutra mama mi je upala u sobu s viješću da je Ilija (jedan gost što dolazi u nas svako ljeto) Robertov stric i da je Robert iz Žrnovnice! Bila sam hepi samo tako! Možda mi je to rekla jer je to jutro Ante (Robertov otac) bio kod nas ili je s tatom pričala o Anti...neznam, ali nije ni važno. Robert živi u Žrnovnici i znam mu strica!!!!
Jednog dana sam bila kod tete u Splitu (25.7.2005.) i điravali smo gradom dok sam joj pričala o Robertu. Svratili smo do kazališta gdje sam išla pitati u kojoj sljedećoj predstavi glumi, a službenica mi je rekla da je večeras na Carrarini poljani.
Otišla sam tamo, čekala da se pojavi i upoznala se s njime. Bio je već odjeven u kostim (crni) i našminkan (crveno-bijelo lice). U rukavicama (imao je bijele medicinske, za predstavu) smo se rukovali, a ja sam ostala tamo pogledati predstavu (znam da nije bilo u redu jer nisam kupila kartu, a moja teta nije htjela ostat pa me ostavila samu).
Poslije predstave smo se slikali i ja sam išla doma, (neću vam ni govorit da sam bila i na 2 reprize).
Kako je vrime prolazilo po stricu mi je poslao e-mail adresu, nekoliko autograma i posveta. Iako mi je poslao e-mail adresu odgovorio mi je samo 2 puta i to, kako bi rekla, nezainteresirano i kao da sam "samo jedna obožavateljica, neš ti", no zašto mi je onda slao e-mail adresu, jer kao da je očekivao da mu se javim.... Pitam se jeli tako svim obožavateljima/cama daje svoju e-mail adresu? Da tako širi auru zvijezde oko sebe?
Stvorila se neka odbojnost prema njemu, iako on nije ništa krivo napravio..., ali osjećala sam se povrijeđeno....
Tamo negdje u svibnju ili možda lipnju ove godine bila sam na predavanju Lutkarstva i scenske kulture kod profesora Boke (zamolila ga mogu li dolazit, on reka da mogu i tako je počelo-a uzela sam kod njega i diplomski jer obožavam kazalište svake vrste-što vjerojatno i pretpostavljate kada je započela ta ljubav prema toj vrsti umjetnosti, glumi) i mlađe kolegice su pitale profesora (na njegovo pitanje koga da im dovede od glumaca splitskog HNK-naravno nakon što odgledaju neku predstavu u kojoj on glumi) može li im dovesti Kurbašu,a on je rekao da je R.K. ostavio splitski HNK i da se prebacio u Zagreb. Kad sam ja bila 2.godina moje kolegice i ja smo gledale onu predstavu s Ilijom Zovkom-Francuzica.
Bio je, evo što se događa kada pišeš post 2 dana, 2.8. na omiškom starom groblju R.K. u predstavi "Ispit savjesti" gdje je govorio tekstove Tina Ujevića (njegova razmišljanja), prije njega je bio koncert Vedrana Arkusa koji me oduševio!
Za ne falit R.K. me se sjetio, ali tek kad sam mu spomenila predstavu na kojoj smo se upoznali. Prvo me blido gleda kad sam mu davala ruku, pa mi je bilo krivo obraćat mu se s ti, jer mi je tako prije 4 godine reka, nego sam lipo mišala i ti i vi. Očaj.
Samo sam htjela vidjet jeli me se sjeća, ispada da ne, i reć mu da je Joško (od njegova strica Ilije sin jučer, tj. 1.8., doša i da ga taj dan nisam uhvatila da mu kažem da Robert ima u Omišu predstavu(možda bi čak i došao).
Na kraju ga je netko zvao, pa sam se pozdravila, a on mi je viknuo: "Ajde Tamara bok i pozdravi Joška!".
Eto ti ga na....nakon 4 godine sam ga vidila i nisam osjetila ama baš ništa... Još zna glumit, to znam (nebi ga zvali na TV-iako na Tv-u može glumit bilo `ko, kazalište je već stvar da moraš znat glumit jer nema bezbrojnoj ponavljanja scena dok ne napraviš kako triba pa da se to ubaci u film), ali nisam ga čak ni prepoznala kad sam ga tek vidila jer je radio nešto tamo, namještao svjetla okolo, tek kad sam M.J. Damirovu mamu pitala jeli to on rekla je da je, da su se mimoišli i da ju je pogledao.
Ono prije 6 godina je bila prolazna dječja zaljubljenost, isto kao da se sad zaljubite u Johnny Deppa ili Jared Leta. Glupost.....
Da mi sad upadne R.K. da bi htio biti moj dečko rekla bi da nema šanse, nema teorije, jer ja imam osobu koju volim i koja je odgovor na jednu moju molitvu (da bude slikar, kipar, fotograf, glumac-iako nije glumac nego oponaša tako predobro da bi moga glumit i na filmovima i davati glasove u crtićima-plus šta svira gitaru), ima oči kao i ja, predobar je, prezgodan i ono što je najvažnije Krščanin je, idemo zajedno u Zajednicu i živimo čistim životom sve dok se ne vjenčamo.
Šta tu može neki glumac Robert? Nije on ni vrijedan toga šta sam ga spomenila u ovom postu, ja znam da mi nijedna "zvijezda" nemože pružit ono što sada imam.....čovjeka koga volim i koji mene voli!
Pozdrav kolege blogeri! Neka vam Gospodin osvjetljeva put kud god krenili...
