Kristov poslanik
5 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svome opraštanju
Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)
Što moramo znati o grijehu?
Grijeh znači „promašiti cilj“. To znači da čovjek ne doseže Božje sveto Biće. Grijeh je, dakle, svaki postupak, svaka osnova i svako stanje koje nije u skladu s Božjim svetim karakterom. Kad je grijeh putem Adama došao u ljudski rod, Adam je postao sasvim drugačije biće- postao je pokvaren i nazadan. I svi njegovi potomci naslijedili su tu palu narav. Prvotna ljudska savršenost bila je potpuno razorena. Trebamo samo pogledati dnevne novosti pa ćemo vidjeti koliko se ovaj svijet izrodio.
Grijeh je razorio sav društveni poredak. U braku i obitelji, u društvu i među narodima uvelike vladaju- i to sve više i više- nevjera, laži, mržnja, ratovi i smrt. Nestaje zajedništva i nastaju neprijateljstva, posvuda vlada nesloga, svađe i ratovi. Biblija naučava da je cjelokupno ljudsko biće pokvareno, tako da ono ne donosi ništa dobroga (Rim 3,10-12),
Nadalje, Biblija naučava da je čovjek- što se tiče njegove volje (Rim 1,28), njegova shvaćanja (2 Kor 4,4) i njegova bića- pokvaren (1 Tim 4,2), kao i to da su mu srce i razum zaslijepljeni (Ef 4, 18; 2 Kor 4,3-4). Da, mi ljudi smo tako temeljito pokvareni da ne postajemo grešnicima zbog grijeha koje smo počinili ili ih činimo, nego griješimo zato što imamo grešnu narav. Naravno, u to spada i to što nam Bog svaki pojedini grijeh počinjen mislima, riječima ili djelima, uračunava kao grijeh. I kao što je nemoguće isprati ugljen tako da postane bijel, tako se ni čovjek vlastitim naporima ne može osloboditi grijeha.
Velika je pogreška vjerovati da u Nebo idu samo „dobri“ ljudi, dok „zli“ moraju u pakao. U Nebo ne odlaze ni dobri ni zli, nego samo oni koji su kao dar primili Isusovu pravednost i osobno je prihvatili vjerom. Naime, riječ Božja nadasve jasno govori: „Jer nema na zemlji (tako) pravednog čovjeka koji čini (samo) dobro, a da ne sagriješi“ (Prop 7,20)
Kad na to gledamo u tome svjetlu, vjerojatno bolje shvaćamo da za čovjeka može postojati samo jedan način opravdanja: e neki vlastiti način, nego jedino putem Isusa Krista, Pravednika. U pogledu Njega je zapisano: „Premda su vam grijesi kao skrlet, bit će bijeli kao snijeg; premda su crveni kao grimiz, bit će kao vuna“ (Iza 1,18). Uistinu, oproštenje koje se prima putem Isusa je jedinstveno, neusporedivo i prekrasno!
August Winning, negdašnji predsjednik Istočne Prusije, srčani radnički vođa, posvjedočio je: „U širokim sam krugovima zaobilazio Krista, ali sam mu se ipak postupno približavao. Spoznao sam da je čovjek do temelja loš i uvidio da u tome nitko nije izuzetak. Nije svaki čovjek zločinitelj, ali svaki čovjek ima misli, želje i požude koje su, što se težine grijeha tiče, jednake ubojstvu. Potpuno je nezamislivo da se usprkos tolike iskvarenosti uopće možemo vratiti Bogu ako se prije toga ne dogodi nešto u nama. Shvaćam da me Bog mora prokleti zbog moga grijeha; ali vidim Njegovu ljubav, o kojoj svjedoči život, i vjerujem da nas On ne može osuditi, nego pružiti nam svoju ruku. Ta Božja ruka je Isus Krist.“
Jednom sam u članku pod naslovom „Tko je kao Isus?“ pročitao: „Mi njega nikada ne možemo učiniti umornim, ako i prebacimo na Nj sve svoje brige i jade. On je uvijek spreman pomoći nam; uvijek nam odgovara istom ljubavlju i sluša ono što preda Nj iznosimo. Nema većeg imena od imena
Neki ljudi pokušavaju dobrim djelima nadvladati svoja zla djela, ali im to ne pomaže. Drugi kojekakvim religijskim postupcima pokušavaju oprati svoju dušu, što im također ne uspjeva. Treći počine samoubojstvo, jer ih na to natjera njihova očajna savjest. No ni tako neće postati slobodni, jer duša živi i dalje.
Samo Sin čovječji, Isus Krist, ima moć na Zemlji opraštati grijehe (Mt 9,6). Budući da je On pravedni i bezgrešni Božji Sin- jer nije rođen od Adamova sjemena, nego je čovjekom postao od Božjeg Svetog Duha- na sebe može preuzeti sve grijehe svih ljudi.
Kao što su preko prvog Adama svi ljudi postali grešnicima i rodili se u grijehu, tako će u Isusu- posljednjem Adamu, kao što ga jošnaziva Sveto pismo- pred Bogom biti opravdani svi oni koji vjeruju u Isusa (Rim 5,1; 1 Kor 15, 45-48). Kao što su nam u Adamu grijesi uračunati, tako nam se u Isusu grijesi više neće uračunavati- ali će nam se uračunavati Njegovo opravdanje od grijeha! Time nam je Isus postao onaj tko nam priprema put- štoviše, sam taj Put- u kraljevstvo Božje.
Apostol petar je židovskim glavarima pobjedonosno proglasio ono što će se kasnije protegnuti na sve ljude: „Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Predvodnika i Spaisitelja da dade Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha“ (Dj 5,31). U Djelima 10, 43 pak je ustvrdio: „Za njega svjedoče svi proroci da po njegovom imenu prima oproštenje grijeha svatko tko u njega vjeruje.“
Jedan od tih proroka bio je Mihej. On je pun strahopoštovanja uskliknuo: „Tko je Bog kao ti, koji krivicu oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka svoje baštine? On ne ustrajava u svojoj srdžbi zauvijek, jer uživa u milosrđu“ (Mi 7,18). Tko god se preda Gospodinu Isusu, iskusit će svu milost Njegova oproštenja!
Isuse, ti si drugačiji
Ti si stajao uz onu preljubnicu
Kad su se svi ogradili od nje.
Ti si svratio k onom cariniku
Kad su se svi gnušali nad njim.
Ti si zvao dječicu k sebi
Kad su ih svi htjeli otposlati.
Ti si oprostio Petru
Kad se on sam osuđivao.
Ti si pohvalio požrtvovnu udovicu
Kad nitko nije za nju mario.
Ti si izagnao đavla
Kad to nikome nije uspjelo.
Ti si ubojici obečao nebesko kraljevstvo
Kad su mu svi željeli pakao.
Ti si Pavla pozvao za sljedbenika
kad su ga se svi bojali kao progonitelja.
Ti si odbio primiti slavu
Kad su te svi htjeli učiniti kraljem.
Ti si volio siromašne
Kad su svi težili za bogatstvom.
Ti si ozdravljao bolesne
Kad su ih drugi otpisali.
Ti si šutio
Kad su te svi optuživali, ismjehivali i bičevali.
Ti si umirao na križu
Kad su svi Pashu slavili.
Ti si na se preuzeo krivicu
Kad su svi prali ruke u nedužnosti.
Ti si ustao iz smrti
Kad su svi mislili da je svemu kraj.
Isuse zahvaljujem ti što ti jesi!
Nepoznati autor
U raznim religijama daju se savjeti, preporučuju životna načela i postavljaju pravila, ali nitko ne može ponuditi otkupljenje koje bi izdaleka bilo nalik sveobuhvatnoj ponudi otkupljenja koje nudi Gospodin Isus Krist.
Isusovo Evanđelje nije neka religija, nego Božji odgovor na sve religije, na sva ljudska traganja, na sva pitanja našega srca.
4 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svojoj ljubavi
Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)
U prvoj Ivanovoj poslanici 3,16 o Isusu Kristu piše: "Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život."
Isusova smrt na Golgotskom križu objava je vječne, nepromjenjive i neshvatljive Božje ljubavi prema izgubljenom svijetu- a time i prema svakom pojedincu.
Dar Kristove krvi dokaz je Božje ljubavi prema onima koji su opterećeni grijehom i udaljeni od Njega: "Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas" (Rim 5,8).
Isus je, kao Božji Sin, bio jedini koji je mogao umrijeti za grijehe ljudi, a to je i učinio. Učinio je to i za tebe! Uzalud ćemo u religijama tražiti nešto slično tome. Gospodin je sam po sebi ljubav; ljubav je bit njegova bića. On je neodvojiv od svoje ljubavi. Ta je ljubav nastala kad je nastao Bog- a On nema ni početka ni kraja. Netko je to izrazio ovako: "Bog je ono što jeste, prije svega zbog svoje ljubavi." Friedrich Bodelschwingh pak je skovao izreku: "Zemljom ne kroči ni jedan čovjek kojega Bog ne ljubi." I sam Bog govori: "Ljubavlju vječnom ljubim te" (Jer 31,3). Stoga ovdje na Zemlji nema ni jednog jedinog čovjeka kojega Bog ne bi volio.
Bog jednako ljubi svakog čovjeka, bez iznimke. To znači da On nikada neće jednoga ljubiti više, a drugoga manje. Augustin je to krasno izrazio sljedećim riječima: "Bog svakog pojedinog od nas ljubi tako kao da osim nas nema nikoga kome bi mogao podariti svoju ljubav."
Nitko nikada neće moći stati pred Boga i reći da njega On nije ljubio. Duboko sam uvjeren u jedno: kad se izgubljeni ljudi pojave pred Božjim prijestoljem i ugledaju Jaganjca Božjeg, bit će užasnuti zbog toga što nisu prihvatili ljubav u Isusu. I kad bi na svijetu postojao samo jedan grešnik, Bog bi u svojoj bezgraničnoj ljubavi za njegovo spasenje učinio isto toliko koliko je u Isusu Kristu učinio za cijeli svijet.
To je Gospodin isus jasno iskazao pomoću usporedbe o izgubljenoj ovci: "Koji to čovjek od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na svoja ramena sav radostan. Kad dođe kući, sazove prijatelje i susjede govoreći im:
Martin Luther je sljedećim riječima jezgrovito opisao Božju ljubav: "Bog je ražarena krušna peć puna ljubavi, koja seže od Neba do Zemlje."
3 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svojoj osobnosti
Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)
Njegova veličina
U jednom od izdanja "Encyclopedie Britannice" upotrebljeno je 20,000 riječi kako bi se opisalo Isusovu Osobu. Taj opis zauzima više prostora negoli opis Aristotela, Cicerona, Aleksandra, Julija Cezara, Bude, Konfucija, Muhameda ili Napoleona.
Ovo su neke od izjava poznatih osoba o Isusu:
Rousseau: "Izmisliti život kao što je život Isusa Krista bilo bi veće čudo negoli je to Njegovo stvarno postojanje."
Napoleon, koji je u rat uvukao pola Europe, pred kraj svog života u svom je dnevniku zapisao: "Sa svim svojim vojskama i generalima u četvrt stoljeća nisam uspio pokoriti jedan jedini kontinent, a taj Isus je bez oružane sile izveo pobjedu nad tisućljećima, nad narodima i kulturama."
Poznatog povjesničara H. G. Wellsa upitali su koja je osoba izvršila najveći utjecaj na povijest. Odgovorio je da, prosuđuje li se veličina nekog čovjeka s povijesnog gledišta, Isus stoji na prvom mjestu.
Povjesničar Kenneth Scott Latourette prosudio je: "Što više prolazi vrijeme, bit će sve očiglednije da je Isus, mjeri li se na temelju njegova utjecaja na povijest, živio najsudbonosnijim životom kojim je živio itko na ovom planetu. I izgleda da taj utjecaj još uvijek raste."
Ernest Renan je primjetio: "Na području religije, Isus je najgenijalniji lik koji je ikada živio. Njegov sjaj je vječne naravi, i Njegova vlast ne prestaje nikada. On je u svakom pogledu jedinstven i ne može ga se usporediti ni sa čim i ni sa kim. Bez Krista je nemoguće shvatiti povijest."
Biblija nas naučava da je Isus Krist veći od svega. Samo u poslanici Hebrejima iznesene su sljedeće tvrdnje o Njemu:
# Isus je veći od svih anđela (Heb 1,1- 3,19).
# Isus je veći od Aronove velikosvećeničke službe ( Heb 4,1- 6,20)
# Isus je veći od svih spasenjskih otkrivenja Starog zavjeta (Heb 7,1- 8, 13).
# Isus je veći od svih starozavjetnih svetinja i žrtava (Heb 9,1- 10,18, tj. 10,30).
# Isus je Začetnik i Dovršitelj vjere (Heb 11,1- 13,25).
# Njegova prošlost je nezaboravna.
# Njegova sadašnjost je neizbježiva.
# Njegova budućnost je neotklonjiva.
Njegova bezgrešnost
Je li vam poznata molitva koju sam Isus nikada nije molio? To je molitva "Oče naš". On je druge naučio tu molitvu, ali je nije molio, jer mu to nije bilo potrebno- osobito ne molba "I oprosti nam grijehe naše". Jer Isus je bio bez krivice, bez grijeha, savršeno čist. Zbog toga se nikada nije trebao zbog nečega kajati; zbog toga nikada nije morao činiti pokoru, i zbog toga nikada nije trebao moliti za oproštenje. On se uvijek molio za druge; da, On je na sebe preuzeo naše grijehe. Molio je: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Isus je bio bezgrešan i, stoga, svet i pravedan.:
# Pilatova je žena svome mužu poručila: "Nemoj imati ništa s tim pravednikom."
# I sam je Pilat morao priznati: "Ne nalazim nikakvu krivicu na njemu."
# Razbojnik je na križu viknuo: "Ovaj nije ništa zlo učinio."
# I zapovjednik pod križem bio je prisiljen priznati: "Uistinu, ovaj čovjek bijaše pravedan."
# Čak su i zlodusi priznali: "Ti si Svetac Božji."
Sve u svemu, Isus Krist je bio bezgrešan- za razliku od svih drugih ljudi i osnivatelja religija koji su ikada živjeli.
H. Bender je o Isusu pisao: "U središtu svjetske povijesti stoji jedan lik koji joj je u svemu pretpostavljen i koji je u svemu nadilazi: Isus Krist. On je posve drugačiji, On jedinstven. On je jedini koji si je mogao dopustiti to da stupi pred neprijateljski nastrojeno mnoštvo i upita:
U poslanici Rimljanima 8,3 zapisano je da je Bog zbog "grijeha poslao svoga Sina u obličju grešnoga tijela, i za grijeh osudio grijeh u tijelu (premda On nikada nije sagriješio)" (usp. i s 1 Pe 2,22 i Heb 4, 15).
Njegovo božanstvo
Pasteur, znameniti francuski liječnik i prirodoslovac, jednom je izjavio:"U ime znanosti proglašavam Isusa Krista Sinom Božjim. Moja svijest znanstvenika, koja pridaje veliku vrijednost odnosu što postoji između uzroka i posljedice, jednostavno me obvezuje da to priznam. U Njemu je potpuno zadovoljena moja potreba za štovanjem Boga."
To da je Isus Krist Sin Božji posvjedočeno je na nebrojenim mjestima Starog i Novog zavjeta. Biblija Isusa prikazuje kao savršenog u ljudskom smislu (premda bez grijeha) i savršenog u božanskom smislu (usporedi s Iza 9,5-6; Iv 1, 1-2; 3,16: 8,58; 1 Kol 1,15-19; 1 Tim 3,16; Heb 13,8; 1 Iv 5,20, i dr.) U poslanici Filipljanima o Isusu piše: "Koji se, premda u obličju Božjem, nije kao grabeži držao svoje jednakosti s Bogom, nego je se sam lišio: uzevši obličje sluge, postao je sličan čovjeku" (Fil2,6-7). Drugim rječima: On se nije svojeg božanskog obličja držao kao kakva plijena, nego se zbog nas ponizio. Na jednom drugom mjestu sam je Isus izjavio: "Ja i Otac jedno smo" (Ivan 10,30).
To Njegovo božanstvo jasno je posvjedočeno u Ivanovu evanđelju 1,1-4:
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom- i Riječ bijaše Bog. On u početku bijaše s Bogom. Sve je po njemu postalo i bez njega nije postalo ništa što je postalo. U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima."
Ako se slažete s biblijskim svjedočanstvom o Isusu, ako uviđate Njegovu jedinstvenost, ne vjerujete li da bi bilo pametno odlučiti se za život s Isusom? Ako je Isus sve ono što je o sebi tvrdio, tada vam je to dovoljan razlog da postanete kršćaninom! Učinite to, ako još niste, te mu svojom svjesnom odlukom predajte sav svoj život i krenite za Njim! Jer ako je Isus ono što je govorio sam za sebe, ako je ono što o Njemu izvješćuje Biblija i ono što su ljudi s Njime doživjeli, tada ga svi trebamo kako bismo primili oproštenje grijeha i pravo na ulazak u Božje kraljevstvo. S Njime dobivamo sve, bez Njega sve gubimo- i to zauvijek.
Shakespearov Hamlet je rekao: "Ja gubim, živim li ili umrem." Ali apostol Pavao je znao zasigurno. "Živim li ili umrem, ja dobivam." Stoga bezuvjetno trebate postati kršćaninom- jer bez Isusa sve gubite!
Friedrich Nietzsche je bio nazvan i velikim filozofom bezbožnosti. Kao šesnaestgodišnjak pisao je nekome o Isusovoj osobi: "Znam da, ne nađem li Njega, neću naći nikakav odgovor za svoj život." Pred svršetak svog života, u kojem je odbacio Isusa, napisao je: "Jao onome tko nema domovinu."
Švicarski dramatičar Friedrich Dürrenmatt u svome djelu "Fizičar" priznaje: "Kad se više nisam bojao njega, moja je mudrost uništila moje bogatstvo." Ali onaj tko ima Isusa, bogat je: "Jer ste se u njemu obogatili u svemu" (1 Kor 1,5).
Odluka za Isusa je nadasve važna i valja je donijeti prije negoli nastupi ono što Biblija govori u Jobovoj knjizi 10,21-22:
"Prije negoli odem tamo odakle se neću vratiti, u zemlju tame i smrtne sjene; u zemlju mrkle tmine, smrtne sjene i nereda, gdje je svjetlost kao neprozirna tama."
