Kristov poslanik
Na sliku Božju
I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog"... Tako stvori Bog čovjeka na svoju vlastitu sliku; na sliku Božju stvori ga.
Postanak 1:26-27
Među svim živim stvorenjima na zemlji čovjek je jedino koje u njegovu razmišljanju i djelovanju vode moralna načela. Životinje moraju slijediti svoje nagone.
Kad u današnjem retku čitamo na čiju je sliku stvoren ljudski rod, nemojmo misliti na svoj vanjski izgled, nego na svoju sposobnost da donosimo odluke utemeljene na moralnim načelima. Prvi ljudski par je to zorno prikazao u svom činu nepokornosti prema Bogu.
Znači li to da Božji naum za čovječanstvo nije uspio? Ni slučajno! Bog je ovamo na Zemlju poslao svog ljubljenog Sina, Gospodina Isusa Krista. On je sav svoj život bio potpuno podredio Bogu. svoju je poslušnost dokazivao do same smrti- i to patničke smrti na križu.
Bog je na taj način ostvario svoj naum s ljudskim rodom. Bog dovodi grešnike do pokajanja kroz "svjetlost evanđelja slave Krista, koji je slika Božja", a On je Bog "koji reče neka iz tame svjetlo zasvijetli, on je zasvijetlio u srcima našim da pruži svjetlo spoznaje slave Božje na licu Isusa Krista" (2. Korinćanima 4: 4,6)
Svi otkupljenici sada ga promatraju i "u istu se sliku preobražavaju- iz slave u slavu" (2. Korinćanima 3,18). To se događa sada, ovdje na Zemlji. Uskoro će otkupljeni biti savršeni, jer će biti poput Njega te će ga vidjeti onakvoga kakav jest (vidi 1.Ivanovu 3,2). Nije li vrijedno biti istinski vjernik u Kristu?
Doista, nije li vrijedno biti istinski vjernik u Kristu, kada imamo sve što nam treba? Prije svega, imamo život i to ne baš nilo kakav život nego Život Vječni, zajedno sa našim Ocem i Gospodinom Isusom Kristom.
To je Radosna Vijest, to je Evanđelje, Život Vječni koji imamo u našem Gospodinu Isusu Kristu. Kada je On došao na Zemlju, kada se Riječ pretvorila u tijelo i prebivala među nama, a mi Ga ne upoznasmo (Ivan1:1-14), mi smo imali priliku upoznati Ga, no Otac nije htio da to propadne i mi ga sada, ovaj tren imamo priliku upoznati, jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da niti jedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po nejmu. (Ivan 3:16,17)
Krist je tu i želi biti TVOJ prijatelj, dopusti mu da uđe u tvoje srce, pozovi Ga, željom svoga srca....
Bog vas blagoslovio
Uska vrata
Tekst koji slijedi preuzet je iz "Dobro sjeme", u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).
"Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći."
Luka 13,24
To je Gospodin Isus Krist odgovorio nekome tko ga je upitao: "Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" Gospodin mu je htio pokazati da je mnogo važnije biti jedan od onih koji su spašeni. Stanje srca toga koji je uputio to pitanje bilo mu je važnije negoli samo pitanje, koje je moglo biti puka isprika.
U usporedbi o širokom i uskom putu, Gospodin pojašnjava da je, usporedi li se s ravnodušnim mnoštvom, broj spašenih naznatan (Matej 7,13.14). Pritom je dodao nagovor da se uđe na uska vrata.
No što u ovome slučaju uključuje izraz "truditi se"? To znači prekinuti s životom u ravnodušnosti u kojoj se dosad živjelo, nadvladati sve predrasude i učiniti ono što mnogi ne vole: prihvatiti ruku koju pruža Spasitelj. Potrebna je hrabrost da se zanemari ono što kažu drugi, ali Gospodin veli "trudite se", jer "mnogi neće moći". Doista, većina ne uviđa. Ali ti bi trebao! U vječnosti ti neće biti ni od kakve pomoći nitko od ovih koji te sada pokušavaju spriječiti.
Spasenje je djelo Božje besplatne milosti. Nitko mu ne može nimalo doprinijeti vlastitim naporima. "Ali onomu tko ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost" (Rimljanima 4,5).
